Odmah da kazem onima koji se potajno nadaju - panicni napad i panicni poremecaj nisu ista stvar. Panicni poremecaj je neuroticni poremecaj, cija je glavna karakteristika - panicni napad.

Odn panicni napadi koji traju duze vreme, jakog su intenziteta, osoba ih je svesna i otprilike zna sta je to, i da je to izuzetno neugodno, grozno, strasno. A sami panicni napadi se mogu javljati ponekad i kod depresivnih pacijenata, kod fobicnih pacijenata, ali nije jos uvek uspostavljen panicni poremecaj kao posebni poremecaj.
Cak i mnogi uslovno receno zdravi ljudi dozive bar 1 panicni napad u svom zivotu, ili pak i vise, ali se on ne ponavlja u kratkom vremenskom periodu cesto, pa nisu osvestili da je to "panicni napad", nisu to povezali sa panicenjem niti sa "psihickim, psihijatrijskim boljkama".
Kada ispitamo takve ljude, obicno nam navode - "ma nesto me zezalo srce juce", "ma nesto me mnogo boleo stomak i creva se naduvala, imao sam proliv, nesto lose sam pojeo", "Ma nesto me gusilo, bila mi prostorija neprovetrena, puna virusa i prasine"..... A zapravo sve sto se desilo bila je neuroza. Anksioznost koja je presla u patologiju, akumulirala se i rezultirala u odr. vidu panicnog napada.
Tako mnogo ljudi u svom zivotu prezivi panicne napade, a ipak ne uspostavi panicni poremecaj. Neki ga dozive, iznenada, bez ikakvog povoda i posle se vise ne ponovi gooodinama, a neki ga dozive jer je on potpomognut odr., stresorima u zivotu - prelazak iz osnovne u srednju skolu, polazak na fakultet, diplomiranje, pocetak rada na prvom poslu, razvod, smrt bliznjih, finansijski kolaps itd.
Opet, genetika igra veoma vaznu ulogu, kao i za sve ostalo - neko sve to izdrzi i ne dozivi ni panicni napad, a kamoli da uspostavi panicni poremecaj, neko dozivi samo panicni napad a ne uspostavi panicni poremecaj, a nego bez ikakvih skoro razloga velikih odmah uspostavi panicni poremecaj, sa nekoliko panicnih napada dnevno, i to sa agorafobijom, pa veoma brzo kao komorbiditet nastaje i depresija, a izmedju tih etapa eto i generalizovanog anksioznog poremecaja i onog odvratnog "slobodno lebdeceg straha/teskobe/neizvesnosti".
Pored toga tu je i citav drugi dijapazon stvari - mucnine, vrtoglavice, glavobolje, prolivi, distimija i razvijanje depresije, cak se veoma cesto pridruzuje i agorafobija.....I uopste citava skoro psihosomatika.
Neko od vas napisao - "A sta ce nam takvo "neprirodno" disanje, disi normalno, pa se sam izbori sa panicnim napadom".


Ih druze, moli se da nikada ne iskusis to sto iskuse pacijenti ovog poremecaja. Mnogi kazu da je gore imati to stanje nego shizofreniju, iako je ovo prvo veoma lako za lecenje, cak i iz ugla psihoterapije (KBT) a ovo drugo...pa zna se - dozivotna farmakoterapija i strogo kontrolisanje recidiva.

Eto, cak se i simptomi derealizacije i depersonalizacije javljaju i u panicnom poremecaju i u shizofreniji, mada ok, u panicnom poremecaju se javljaju kod bas jaceg poremecaja, i zapustenog.
Kada si u panicnom napadu, a nemas iskustava, pomoci psihoterapeuta sa odr. kognitivnim i bihejvioralnim "orudjima i oruzjem" za odbranu od istog, pomoci farmakoterapije, tesko da ces u tom trenutku misliti da normalno i klasicno dises i da cekas da samo prodje od sebe. Vi ljudi ne znate kakav je to uzas. Dobro, zapravo mnogo strasno izgleda subjektivno nego sto je objektivno, ali nemojte tako olako osudjivati te ljude da se ne trude i slicno, jer oni u trom trenutku misle da upravo lude, da nemaju kontrolu nad svojim telom, da ce svakog trenutka doci Armagedon i unistitii se svest, svi njihovi najgori strahovi i nocne more, pocev od detinjstva do dana danasnjeg, sve Baba-Roge, izlaze iz ormara i tresu je i spopadaju najgore sto mogu.
Ako si gledao neki bolestan japanski horor film sa "andjamama" i duhovima, e eto tako ti je to otprilike.
Dakle, kao sto je opisao Mikelo sta se fizioloski desava sa telom kada se previse kiseonika ubacuje u organizam, a premalo izbacuje ugljen-dioksida, postoje i tako neke kognitivne stvari koje se nadovezuju na tu fiziologiju. Osoba, koja u tom stanju tesko moze racionalno da se ponasa dobija sve neke iracionalne ideje, osecaje, pa se u skladu sa njima tako i ponasa. U prvi mah to njoj, tj mozgu izgleda sasvim logicno i dosledno, jer reaguje po evolutivnom mehanizmu, sto bi rekao Radovan Ofinger Swinger - programu, i pritisnuto je dugme - "fight or flight" - bori se ili bezi. Ovde mozak nepravilno procenjuje situaciju i od bezazlenih drazi odabira opciju - bezi, flight, odleti, ili ako nije moguce uraditi u datom trenutku to (npr kod klaustrofobije, agorafobije na mostu, socijalne fobije kada pricate zatvoreni u sali sa mnogo ljudi koji vas slusaju a ne mozete pobeci sa govornice), onda se primenjuje evolutivna tehnika - "pravi se mrtav, predaj se, i mozda ce predator otici". Znate onu foru, napadne vas medved, vi umesto da se borite i zasigurno izgubite, pravite se mrtvi i on vas onjusi, malo izudara, izlmlati i ode, ne zeli lesinu, zeli plen koji se bori i ziv je.
Tako nekako i nas mozak posmatra drazi i realitet oko sebe, pa ako nije sposoban da se bori, a onemogucen da pobegne, onda idu simptomi onesvescivanja, gubitka kontrole, kocenja itd.
Da bi sve to ostvario mozak, mora da tera telo da radi neke glupe radnje poput hiperventilacije, i na kraju se onesvestis sto rece Mikelo ako dodje do respiratorne alkaloza.
Mada pacijenti bi trebalo da znaju da se nikada ne mogu onesvestiti kada im je visok puls.

Vecina subjektivno tripuju da ce se onesvestiti i da je osecaj grozan zbog toga, a visok im tada i pritisak, pogotovo gornji, i puls, i bije adrenalin. Sve ce uraditi samo se onesvestiti nece. Zapamtite to i nemojte se plasiti, iako izgleda kao da cete se 99% onesvestiti, 100% necete.

Posto nije normalno ni disati hiperventilacijom, kada ste zdravi i sve vam je ok, onda je sasvim normalno suzbijati je u toku panicnog napada, jer to olaksava pacijentu da moze racionalno da sagleda taj panicni napad lepo, trezveno i izdrzi ga, a kada ga izdrzis, a to ne izazove mnogo veliku traumu kod tebe, na korak si od razbijanja tog anticipatornog straha, a kada i njega razbijes, onda ces panicne napade veoma lakse izdrzati, oni ce biti i dalje tu, neki odr. period, to da, ali kada napravis, da po automatizmu na njih ne obracas preveliku paznju niti te psihocki i socijalno opustose, e onda ce se oni prvo prorediti, a posle i nestati.
Slicno je kao kada nam se desava to neko fiziolosko stanje - osecaj nuzde, i to duze nuzde, pa ne panicimo i mozemo izdrzati to u sebi do kuce. E sad ko ima opasnu dijareju, a wc nije blizu, naravno da ce dobiti puno simptoma panicnog napada, srce odmah bum-bum pocinje da bije, hehe, a mozak svu glukozu trosi na "gde je wc solja, gde je, primal target no matter what".
