Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
И он слегка
Коснулся жаркими устами
Ее трепещущим губам;
Соблазна полными речами
Он отвечал ее мольбам.
Могучий взор смотрел ей в очи!
Он жег ее. Во мраке ночи
Над нею прямо он сверкал,
Неотразимый, как кинжал.
Увы! злой дух торжествовал!
vrubel35.JPG

Смертельный яд его лобзанья
Мгновенно в грудь ее проник.
Мучительный ужасный крик
Ночное возмутил молчанье.
В нем было все: любовь, страданье,
Упрек с последнею мольбой
И безнадежное прощанье —
Прощанье с жизнью молодой,


Jos jedno parcence "Demona"...
 
quentin:
Aaaaaaaaaaaaaaaaaa!
Tolerantan sam ja ali dokle je ovo stiglo? Na forumu o poeziji stihovi Vlade Georgijeva. A ja se još mislim da se previše prostora daje Koelju i Denu Braunu.

Quentin, topik se zove:''Najdraži stih?!''
U čemu je problem? :roll:
Neko voli stihove Vlade Georgieva, a neko Bukowskog! 8-)
Ja volim i jednog i drugog! :)
Opusti se i ne budi toliko zamerljiv! Piši i poštuj napisano :!: 8) :arrow:
 
Ja živim na slepom koloseku,
prošli su svi moji vozovi,
čit'o sam danasnje novine,
nisu izvučeni moji lozovi!


Sunce izlazi i zalazi,
sve je kao i obicno,
kada o tebi ne razmišljam,
stvarno se osečam odlićno....


Al' kada padne noć,
ja zovem upomoć,
jer tebe nema tu.
Svaki novi dan
ko smrt je dosadan,
jer tebe nema tu....


Nisam dripac ni probisvet,
i ni zbog čeg' nije me stid,
imam svoj mali svet
i oko njega kineski zid.....


Sunce izlazi i zalazi,
sve je kao i obično,
kada o tebi ne razmišljam,
stvarno se osećam odlično....



Riblja Čorba
 
...........

Al bojim se da bih počeo da molim
Da plačem, klečim i sve da izdajem,
Da bih sačuvao samo život goli
Na sve da pljunem, na sve da pristanem!

...........

MatijaBeckovic - "Kad bih znao da"
 
Verujem
nejasni obrisi
nikad dublja tisina
nema odgovora
nema ni pitanja

mislim
secam se
ne mogu da verujem

zelim da verujem

Probudi me

moje telo je
prazna ljustura
moje oci su
mrtva jezera

probudi me

Kad mi stane dah

ja se lomim
vidis kako sam slab

ja se borim
snagu mi daj

vrlinu da prepoznam
kod sebe i kod drugih
da naucim da volim
da prastam i da delim

kad mi stane dah
da to bude tren
kada zastanem

i da od tad
zauvek s' tobom ostanem
 
U magli (Herman Hese)

U magli sve chudno se chini!
Samotan svaki zbun i kam,
dub ne vidi dub u blizini,
svaki je sam.

Drugova beshe tma i tushta
dok svetao zivot mi bio;
sad, kad se magla spushta,
svaki se skrio.

Niko mudar ne biva
dok tminu ne pozna shto njega
neumitno skriva
i odvaja od svega.

Magla sve menja toliko!
Zivot je samotan plam.
Nikog ne poznaje niko,
svako je sam.
 
Ljudi u našim godinama

ulaze u ljubav oprezno,

kao neplivači u plitku vodu,

kao političari u kombinacije,

iz čistog straha od ponovnog voljenja,

iz nesigurnosti,

a oni su zanate ljubavi

već dobro izučili,

i mogli bi biti od slatke

pouke neiskusnima,

no ostaće zavatreni

a sigurni i uspravni na ulici, međ' ljudima,

samo će se u hladnim noćima

sami prepoznati odjednom,

izaći na začuđen sneg

i glasno zaplakati.

Pero Zubac 8-)
 
DOĐI

Dok ležim

i lepo osećam gde mi se telo rastače

u prah, u dim, u ništa,

na unutrašnjoj strani kapaka

projektuje se tvoj lik,

sada tako dalek.

Nemoj me predugo ostavljati ovakvu.

Kada sam sama, ja ne valjam sebi:

brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva,

tad više nisam bezbedna.

I tako slaba, laka sam meta

svim otrovnim mislima,

svim tegobnim i strašnim snovima.

Bude se sve one skrivene želje

sa snagom nagona,

sa razornošću potrebe,

sa neminovnošću greha.

Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti.

Tek pored tebe ja sam naučila

da budem opuštena,

da oslobodim sve iskonske impulse

i da održim kontrolu.

Još samo malo mi treba

da se nahranim od tvoje snage i samosvesti.

Ne ostavljaj me na pola puta.

Daj da dok ležim kraj tebe

sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu

i slomim se u tvojim rukama,

ponovo rođena iz vetra i pepela,

lica svetljeg od sunca na zaranku

i srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada. 8-)


Ana Marković
 
vidim ljubav
kako nestaje

i cujem smeh
koji u urlik
koji u jecaj prevarenih
postaje

i vidim sunce
koje nam
svetloscu svojom
na put kroz tamu ukazuje

vidim radost
kako postaje
stize ljubav
koja vecna je
Raduj se
raduj se
Sve ce se doznati
nista nije skriveno
sto se nece otkriti
ni tajno
sto se nece doznati

svaka rec
svaka misao
i svako delo

sve ce se doznati
Bjesovi...
 
BUDI SAM NA ULICI

Treba mi svet,
Otvoren za poglede,
Otvoren za trčanje

I treba mi soba,
Da primi pet hiljada ljudi
Sa dignutim čašama,
Sa dignutim čašama.

Lomi se kristal,
Svetlucaju staklene iskre
Pod našim nogama.

Kao potpuni stranci,
Sa staklom u očima,
Sa staklom u srcima,
Na licima.

Budi sam na ulici,
Budi sam.
Budi sam na ulici,
Budi sam.

Treba mi svet,
Otvoren za poglede,
Otvoren za trčanje.

I treba mi soba
Da primi pet hiljada ljudi
Sa dignutim čašama.

Lomi se kristal,
Svetlucaju staklene iskre
Pod našim nogama.

Kao potpuni stranci
Sa staklom u očima,
Sa staklom u grudima,
Na licima.

Budi sam na ulici,
Budi sam.
Budi sam na ulici,
Budi sam.

Budi sam...
 
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta,
iza svakog osmijeha,
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga.
I kad mene ne bude,
i kad ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ recimo nečem,
a u stvari misliš o meni.
Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja,
ona je tvoj stražar u noći,
ja sam joj naredio da te čuva,
kad se miris marelica spusti niz ramena.
Jer znam da je najteže
kad nekoga nema,
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš,
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene.
Ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli.
Ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli. 8-)

Željko Krznarić
 
Dolazim po nemirnu dušu moju u tvojoj skrivenu,

Dolazim po pregršt suza tvojih pleća,

Po šapat tvoje gordosti.

Dolazim i skrivam se u kose tvoga žarka vrata,

Dolazim po iskru tvoga oka,

Odsjaj Venere u zjenici.

Dolazim po poljubac tvoje čednosti,

Po vedro bujice tvojih osmijeha.

Dolazim na počinak mojih vjeđa

U krilu tvojih bedara.

Dolazim ushićen, na pladnju ti se nudim,

Kao na stratištu glavosječi.

Dolazim omamljen mirisom tvojih pora

Po djelić Svetinje što se skrila u njedrima pustim.



Dolazim ti kao Bogorodici u hram

Da se poklonim.....

***




MIŠO KLARIĆ
 
Znam ja da nisam u svemu samo covek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.

Nevolja je u tome sto ne znam kako da prepoznam
Gde sam udesen tako neverovatno nesrecno

Da upetljavam sebe u pretakanje vecnosti u vecnost,
I svemu pristajem da sam posuda,

Da sam ram, koji obmanjuju da je ikona,
Da sam ikona koju varaju da je boja,

Da sam boja, kojoj predskazuju da je smisao,
I da sam smisao, koji, na kraju, ne zna se sta je.

Da li ste odgonetnule to volsebno, to slozeno,
Sto nazivamo u sebi : prepoznavanje poznatog?
  

Ja, koji nisam osecao gadjenje ni prema cemu,
Sem prema strahu,

Niti poznavao strah od icega,
Sem od onoga cime sam bivao zgadjen,

Odjednom sam se nasao razbijen I nagorelog jezika,
Dok sam drhteci ljustio mahovinu sa dlanova,

A reci su mi ruznele na ispucalim usnama,
Tudje I naopake, zardjale od cemera.

Cijim sam ja to glasom pitao, tako memljivo
Da je poda mnom trulio cak I kamen?

Sta smo mi? Tek deo oblika jedne uvazene celine?
Ili vec uvazena Celina bezbroj neuvazenih oblika?
 
"...Life and death...
Energy and peace.
If l stopped today it was still worth it....
Even the terrible mistakes that l have made,
And would have un-made if l could.
The pains that have burned me and scarred my soul...
It was still worth it.
For haveing been alowed to walk where l have walked,
Wich was to hell on earth, heaven on earth,
Back again, into, under, far in between,
Through it, in it, and above...."
 
Ово је моја омиљена...


С Р Е Ћ А

Онај што грли жену је Адам.
Жена је Ева.
Све се дешава први пут.
Видео сам нешто бело на небу.
Кажу да је то Месец, али шта могу учинити
са једном речи и једном митологијом.
Прибојавам се дрвећа. Тако је лепо.
Мирне животиње се приближавају да им
каже њихова имена.
Књиге у библиотеци немају слова.
Када их отворим, навиру.
Кад прелиставам атлас, оцртавам облик Суматре.
Онај који пали шибицу у мраку, проналази ватру.
Из огледала нас гледа онај други.
Онај што посматра море, види Енглеску.
Онај што изговара Лилијенкронов стих, ушао је у битку.
Сањао сам Картагину и легије које су је опустошиле.
Сањао сам мач и вагу.
Благословена нека је љубав
у којој нема онога који поседује и оне која је поседована,
већ се обоје једно другом предају.
Благословен нека је ружан сан
који нам открива да можемо створити пакао.
Онај што сиђе на реку, сишао је на Ганг.
Онај што гледа пешчани сат, види распадање царства.
Онај што се игра бодежом, слути Цезарову смрт.
Онај што спава је сви људи.
У пустињи сам видео младу Сфингу
коју тек што су исклесали.
Нема ничег старог под сунцем.
Све се догађа први пут,
али на вечни начин.
Онај што чита моје речи, измишља их.

Борхес
 
Slamka


U noci s petka na subotu
sudnjeg casa u tvom zivotu
cistaja djevo i najredji cvetu
poslednje sto si ti od mene cula
bilo je:"Volim te
najvise na svetu".


Al' na cemu bi onaj sto ne ume
vise ziveti odrzao sebe
da mu usnama sto se ne dvoume
ne dodade slamku
i rec:
"I ja tebe".
 
Kad budem imao iskustva
i budem stariji
govorio sam na kraju svake ljubavi,
na rubu svakih očiju,
i na rubu pameti ako baš hoćeš...
kad budem imao godina
kao ljubavi u sebi
nikad više neću
ponavljati iste greške
i neću pamtiti sve sitnice
i nikad neću bez pameti
samo srcem
kroz maglene koprene...
i to sam govorio,
ponavljao..
a eto, s tobom sam stariji
i ništa nisam naučio...

Željko Krznarić
 
Senka

zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu da uz mene nocas krenes

ma bili svetovi crni
ili beli
ma bili putevi hladni
ili vreli
nemoj da zalis ako svenes

hocu da drzis moju ruku
da se ne bojis vetra
i mraka
uspravna i kada kise tuku
jednako krhka
jednako jaka

hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis
pa s mnom bol
i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis

da sa mnom
ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli
pronadjes sunca komadic vreli
pronadjes zivota komadic zreli

ili crknes
ako crci treba
zbog svega sto smo najlepse hteli
 

Back
Top