Ti koja imaš ruke nevinije od mojih 
i koja si mudra kao bezbrižnost. 
Ti koja umeš s njegova čela čitati 
bolje od mene njegovu samoću, 
i koja otklanjaš spore senke 
kolebanja s njegova lica 
kao što proletni vetar otklanja 
senke oblaka koje plove nad bregom
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce 
i tvoja bedra zaustavljaju bol, 
ako je tvoje ime počinak 
njegovim mislima, i tvoje grlo 
hladovina njegovu ležaju, 
i noć tvojega glasa voćnjak 
još nedodirnut olujama. 
Onda ostani pokraj njega 
i budi pobožnija od svih
koje su ga ljubile pre tebe. 
Boj se jeka što se približavaju
nedužnim posteljama ljubavi. 
I blaga budi njegovu snu, 
pod nevidljivom planinom 
na rubu mora koje huči. 
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću 
ožalošćene pliskavice. 
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri 
neće ti učiniti zla. 
I žedne zmije koje ja ukrotih 
pred tobom biće ponizne. 
Neka ti pevaju ptice koje ja ogrejah 
u noćima oštrih mrazova. 
Neka te miluje dečak koga zaštitih 
od uhoda na pustom drumu. 
Neka ti miriše cveće koje ja zalivah 
svojim suzama. 
Ja ne dočekah najlepše doba 
njegove muškosti. Njegovu plodnost 
ne primih u svoja njedra 
koja su pustošili pogledi 
goniča stoke na sajmovima 
i pohlepnih razbojnika. 
Ja neću nikad voditi za ruku 
njegovu decu. I priče 
koje za njih davno pripremih 
možda ću ispričati plačući 
malim ubogim medvedima 
ostavljenoj crnoj šumi. 
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, 
budi blaga njegovu snu 
koji je ostao bezazlen. 
Ali mi dopusti da vidim 
njegovo lice dok na njega budu 
silazile nepoznate godine. 
I reci mi katkad nešto o njemu, 
da ne moram pitati strance 
koji mi se čude, i susjede 
koji žale moju strpljivost. 
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, 
ostani kraj njegova uzglavlja 
i budi blaga njegovu snu!
Vesna Parun
Pamte je starije generacije,  a njena poezija je ''obeležila'' vreme  u kojem je romantika imala svoju pravu cenu!    
