Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
OK ionako je nisam znao(Serbedzija mi je malo slabiji).
A sada jedna stara narodna makedonska(za najlepse ime na svetu, ne znam zbog cega)

Biljana platno belese

Biljana platno belese
na Ohridskite izvori.
Ozdola idat vinari,
vinari Belogradjani.

"Vinari Belogradjani,
krotko terajte karvanot,
da ne mi platno zgazite,
platnoto mi e darovno."

"Biljano, mome ubavo,
ako ti platno zgazime,
so vino ke go platime
e bela luta rakija."

"Ne vi go sakam vinoto,
tuk vi go sakam momceto
sto napred vodi karvanot,
sto fevce nosi nad oko,
sto fevce nosi nad oko
i mene gleda pod oko..."
 
One Of My Turns

Day after day, .
Our love turns gray, .
Like the skin on a dying man. .
And night after night, .
We pretend it's all right, .
But I have grown older, .
And you have grown colder, .
And nothing is very much fun, anymore. .
And I can feel, .
One of all my turns coming on. .
I feel, .
Cold as a razor blade, .
Tight as a tourniquet, .
Dry as a funeral drum. .
Run to the bedroom, .
In the suitcase on the left, .
You'll find my favorite axe. .
Don't look so frightened, .
This is just a passing phase, .
One of my bad days. .
Would you like to watch TV? .
Or get between the sheets? .
Or contemplate a silent freeway? .
Would you like something to eat? .
Would you like to learn to fly? .
Would ya? .
Would you like to see me try? .
Ooohh. No! Would you like to call the cops? .
Do you think it's time I stopped? .
Why are you running away? .


:-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-(
 
Ponosna pesma


Bezbrojne su oci po tvom stasu pale
Ko umorna jata na pomorsku ladju,
I, sve ocarene, za trenutak stale
Da na tebi odmor I lepotu nadju.

Bezbrojna su usta rekla da te ljube,
I umukla zatim, da nikada vise
Ne prozbore reci ni nezne ni grube,
Jer tebi recena rec- sve druge brise!

Bezbrojni jauci prate tvoje stope
Kad ti, ko bozanstvo strasno, sidjes k nama,
I bezbrojne strasti zaplamte ko slama,
I bezbrojna srca crnom krvlju lope...

I niko, I nikad, ne dotace vrele
Usne tvoje, niti rec ti neznu zacu.
Samo, ko dve seste u bezglasnom placu,
Dve se duse nase u milosti srele.

I ja sam gospodar tvoj I tvoga tela,
Ko despoti stari vladam tobom sada,
Sam napajam usta sa svih tvojih vrela,
I sva neznost tvoja samo na me pada.

O, kada je tako stari Usud hteo,
Da ja izabranik budem, ja jedini,
I da, uvek uz nju, vek provedem ceo
Ocaran, I bacen u carobne cini,

Podignucu glavu svoju ponosito,
I kao mujezin sa tankog minareta,
Dok podamnom susti nepregledno zito
I na mesecini plavi kukolj cveta,

Uzviknucu gromko kroz predele nema,
Da obuzme svakog nevernika strava:
" Jest, samo je ona lepotica prava,
A ja njezin prorok za vecito vreme!"

Vracam se Rakicu
 
Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zađe i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da siđes k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - i večno bih čeko!

O, šta je to što mene veže sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I što mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha

Posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
I dok se strasnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...


Evo i od mene Rakic
za laku noc
 
Pesniku


Gospod ti je dao svetlu iskru. Kresni,
I obasjaj tamu gde pesnici zive,
Majusnosti svoje neka budu svesni.

Srusi ko od sale, njihove oltare
I idole mnoge kojima se dive!
Razbi predrasude i kalupe stare!

O razmahni rukom krepkom, nek se krha
Stara trosna zgrada od dna pa do vrha!
Goni bednu bracu ko bura matroze!

Nek zastrepe, bedni! Nek u samrtnom strahu,
Krsteci se, cuju tvoju pesmu plahu
Gde grmi kraj njine slikovane proze!

Milan Rakic
 
Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko vrta naseg bednog
fenjeri.
Da l' noc na tebe svile prospe?
Jesi li se digla med gospe?
Gde si sad ti?

Volis li jos nocu ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima ko u mrtvackom sanduku
sto skripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana
gde smeh vri?
O nemoj da si topla, cvetna,
o ne budi, ne budi sretna
bar Ti mi, TI.

O ne voli, ne voli nista,
ni knjigu, ni pozorista,
ko uceni.
Kazes li nekad iznenada
u dobrom drustvu jos i sada
na cijoj strani si?

O, da l' se secas kako smo isli,
sve ulice nocu obisli
po kisi?
Secas li se, nocne su nam tice
i lopovi i bludnice
bili nevini?

Stid nas bese domova cvetni',
zarekli smo se ostat nesretni
bar ja i Ti.
U srcu cujem grizu misa
a pada hladna kisa.
Gde si sad Ti?
 
Dobar dancic

~ Zvezdoznančeva ostavština
Ostale su za njim njegove reči
Lepše nego svet
Niko ne sme u njih da se zagleda

Čekaju na okukama vremena
Veće nego ljudi
Ko može da ih izgovori

Leže na mutavoj zemlji
Teže nego kosti života
Smrti nije pošlo za rukom
U miraz da ih odnese

Niko ne može da ih podigne
Niko da ih obori

Zvezde padalice glave sklanjaju
U senke njegovih reči

V.Popa
 
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...


jos jedan deo 'Mostarskih kisa'
 
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umeš s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore senke
kolebanja s njegova lica
kao što proletni vetar otklanja
senke oblaka koje plove nad bregom
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od svih
koje su ga ljubile pre tebe.
Boj se jeka što se približavaju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biće ponizne.
Neka ti pevaju ptice koje ja ogrejah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dečak koga zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cveće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najlepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu decu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun

Pamte je starije generacije, a njena poezija je ''obeležila'' vreme u kojem je romantika imala svoju pravu cenu! :cool:
 
Dobro vece svima


STVARNO SAM VOLEO TU SVETLANU JEDNE
JESENI
KAD BI ZNAO SA KIM SADA SPAVA NE BI
MU GLAVA
NE BI MU GLAVA JAO KAD BI ZNAO KO JE
SADA LJUBI
NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI JAO KAD BIH
ZNAO KO TO
U MENI BERE KAJSIJE JOS NEDOZRELE


Mostarske kise
 
Nije me bilo ovih dana na forumu pa vidim na moju radost vi se svi raspisali :D Svaka cast...
BOGU
Nikad se nisam na Te bacio kamenom,
Niti u svome duhu Tvoj sjaj odricao;
I svoj put pređoh ceo sa Tvojim znamenom,
Svugde sam Tebe zvao i svud Te klicao.

Iz sviju stvari Ti si u mene gledao,
Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju...
S bolom pred noge Tvoje svagda se predao,
Samo za Tvojim žiškom sledio putanju.

A od Tebe se nikad nisam odvajao,
Stoga i ne beh samac u dnu svih osama...
Zbog Tebe sam se kleo i za Te kajao,
Kad padne gorko veče po gorskim kosama.

U mašti sam Ti bele svud crkve zidao;
I za molitve sam Tvoje u zvona zvonio;
Za Tvoga blagog Sina i ja sam ridao;
I đavola sam crnog s Tvog krsta gonio.

A Ti što sazda sunca i plod oranice
Bio si samo Slutnja, bolna i stravična:
Jer svaka Istina duha znade za granice,
Jedino naša Slutnja stoji bezgranična.
Ducic
 
Evo posto vecersa verovatno necu biti na forumu nesto od Ducica

Pored vode

Put mesecev srebrn niz more se vidi,
Leži beskonacan vrh zaspalih vala.
Mir. Zadnji je talas došao do hridi,
Zapljusno setno i umro kraj žala.
Noc miriše tužno cempresovom smolom.
Nebo pepeljasto. I kopno i voda
Ko da nocas dišu nekim cudnom bolom,
Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
Sto srca nocas kucaju u meni,
I celo mi bice budi se i diže
Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj ženi.
Sve kipi u meni, ko plima kad stiže:
Kao sad da postah Dokle zvezde brode
Jedne bezimene noci, pored vode.
 
Buntovnik

Ljut Andeo sleti s neba kao oro
I pesnicom zgrabi bezbožnoga zlocu,
Vicuc: To pravilo upoznaceš skoro!
(Jer Andeo tvoj sam, cuješ?) Ja to hocu!
Znaj moraš da voliš, ne pravi grimase,
Svakog, bio bedan, glup, hrom, ili zao,
Da možeš pred Hrista kad javi svima se,
Prostrt cilim koji si dobrotom tkao.
To je Ljubav! I dok tvoje srce kuca
Nek u slavu Boga tvoj zanos svetluca;
Ta Slast istinita stvara trajnu srecu!
I Andeo, kaznec ko što zna da ljubi,
Potvridi prokletstvo uz udarac grubi,
Al kažnjenik stalno odgovara: Necu!

Bodler
 
Kao sto sam obecao, sledi Ducic.

Carica


Ti si lepa naša carica u kruni,
S deset dubrovačkih paževa; i greje
S tebe sjaj dragulja što donese puni
U Kotor brodovi s Kipra i Moreje.

Orli od bisera leže po tvom skutu,
Krsti po stiharu, i safiri vratom;
Mirise Istoka ostavljaš po putu;
Tvoga konja vode potkovana zlatom.

Sve crkve u carstvu tvoje ime zbore,
I naše velmože i naši vazali
Gledaju te s čežnjom i sa strahom dvore.

Dok ti gledaš kao paž plašljiv i mali,
Kako jedna briga, tanka kao para,
Pređe preko čela krunisanog Cara.
 
Za tebe ljubavi moja

Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg cveća
I kupio sam cveće
Za tebe
Ljubavi moja

Išao sam na trg železa
I kupio sam okove
Teške okove
Ljubavi moja


Jacques Prevert
 
Pozdrav @angely.E tek sam vidim bio sam zauzet malo.Retkost hehehe

Ave Serbia


Tvoje sunce nose sad na zastavama,
Ti živiš u besnom ponosu sinova;
Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama,
I zore da zrače na putima snova.
Još si uz nas, sveta majko, koju muče;
Sve su tvoje munje, u mačeva sevu,
Sve u našoj krvi tvoje reke huče,
Svi vetri u našem osvetničkom gnevu.
Mi smo tvoje biće i tvoja sudbina,
Udarac tvog srca u svemiru. Večna,
Tvoj je udes pisan na čelu tvog sina,
Na mač njegov reč ti strašna, neizrečna.
Mlekom svoje dojke nas si otrovala,
U bolu i slavi da budemo prvi;
Jer su dva blizanca što si na svet dala-
Mučenik i heroj, kap suze i krvi.
Ti si znak u nebu i svetlost u noći,
Kolevka i groblje, u odeći sunca;
Ti si gorki zavet stradanja i moći,
Jedini put koji vodi do vrhunca.
Mi smo tvoje trube pobede, i vali
Tvog ognjenog mora i suncanih reka:
Mi smo, dobra majko, oni što su dali
Svagda kaplju krvi za kap tvoga mleka.

Jovan Ducic
 

Back
Top