Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U prvom i trećem ne opažam ništa loše, ovo drugo je po meni malo subjektivno.

Kad je kniževnost u pitanju svako ima pravo na svoj stav, kao i na to da nečiji ne prihvati. U tom smislu poštujem tvoje mišljenje, ali ostajem pri svojem. Dakle, po meni je Jesenjinova poezija izuzetna.

I da napravim malu digresiju, na kojoj mi, nadam se, nećete zameriti, jer iako odstupa od koncepcije same teme ipak ne odudara mnogo od onog što otkriva njen naslov. Nema dobrih i loših knjiga ili autora, svaka knjiga je onoliko dobra koliko njen čitalac iz nje može izvući. Što kod pojedinačnih slučajeva ume da varira u širokom opsegu. Dakle na ovom polju nema naglašene univerzalnosti. Možemo govoriti samo o raspodeli u kojoj postoje dominantni pravci, pa otuda su neki pisci i njihova dela daleko cenjeniji od nekih drugih, što naravno ne znači da se svakome mora dopadati ono što neko drugi uzdiže.

Recimo neće svako sa jednakim interesom, pa čak ni na isti način, čitati neku naučno-popularnu knjigu. Oni stručniji će imati daleko kritičniji osvrt, dok oni koji to nisu možda u istom pronađu nadahnuće da to postanu. Neki možda uopšte ne vole poeziju zbog načina na koji se odnose prema književnosti ili svetu uopšte, što ne znači da su dela koja oni odbace zaista loša, kao ni da nešto što određena osoba istakne mora da bude dobro za sve. Nekima je nauka suvoparna i okarakterisali bi je kao dosadnu. Meni je ona sve obratno od toga. Analogno važi i u domenu književnosti. Sve su to samo mnjenja, koja su tačna u jednoj i potpuno banalna u nešto drugačijoj prespektivi.

Uostalom, sve što sam napisao ovde je samo moj stav, pa samim tim je podložno principima onog što je sadžano u izloženom, odnosno isto tako ne mora važiti za sve :).

Uh, smorila sam se od citanja. Moras konkretnije i krace.
 
nismo se ni upoznali,
a već te na splitskom kolodvoru oplakujem
dok mi nabrajaš
od kojih sve svjetskih bolesti umireš.
kreveljiš mi se iza leđa podižući kofere.
(taj se nezvuk još danima prostire
od zelenih hž zavjesa pa sve do... tibeta.)

Dorta Jagić ( tibetanska knjiga vampira )
 
Obletao je oko mene



Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i časova
I stavio je najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
K'o što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svome sećanju
K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on

Ž. Prever
 
Obletao je oko mene
Obletao je oko mene
Za vreme mnogih meseca dana i časova
I stavio je najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
K'o što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svome sećanju
K'o što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mu se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on

Ž. Prever

Ne volim Prevera, jer mi je nekako ne melodican, a on je i utociste ne talentovanim pesnicima. Imam i aj pesmu "Obletao je oko mene", sada cu vam napisati, posto ne mogu da je izrecitujem, jer se ovde pre svega pismeno izrazavamo. Mada je pitanje i koliko pismeno, jer neki ne znaju pravopis, a ponasaju se kao da su popili svu pamet sveta. Dakle, moja pesma:

Obletao je oko mene

Nisam laka devojka
Ne padam na sitnice,
Voli kada cujem na autu dobre kocnice.

On je to znao,
Tako mi je prisao
Iznajmio je besan auto
Da bi me izlazak pitao

Po prirodi sam naivna,
Verujem svakom
Zbog toga me neki
nazivaju i lakom.

Izasla sam posteno,
kao prava dama.
Kada sam shvatila da je tudji auto
Oci mi je prekrila tama

Ne volim bednike,
koji su bez svoga ja
Koji misle da je ljubav
njavaznija.

Volim ja romantiku,
Pevacica to kaze,
volim i paznju i provode u pic'u,
ali ne volim, nikako
kada neko uvaljuje sicu.
 
Oft him anhaga are gebideð,
metudes miltse, þeah þe he modcearig
geond lagulade longe sceolde
4 hreran mid hondum hrimcealde sæ
wadan wræclastas. Wyrd bið ful aræd!


Swa cwæð eardstapa, earfeþa gemyndig,
wraþra wælsleahta, winemæga hryre:


8 Oft ic sceolde ana uhtna gehwylce
mine ceare cwiþan. Nis nu cwicra nan
þe ic him modsefan minne durre
sweotule asecgan. Ic to soþe wat
12 þæt biþ in eorle indryhten þeaw,
þæt he his ferðlocan fæste binde,
healde his hordcofan, hycge swa he wille.
Ne mæg werig mod wyrde wiðstondan,
16 ne se hreo hyge helpe gefremman.
Forðon domgeorne dreorigne oft
in hyra breostcofan bindað fæste;
swa ic modsefan minne sceolde,
20 oft earmcearig, eðle bidæled,
freomægum feor feterum sælan,
siþþan geara iu goldwine minne
hrusan heolstre biwrah, ond ic hean þonan
24 wod wintercearig ofer waþema gebind,
sohte seledreorig sinces bryttan,
hwær ic feor oþþe neah findan meahte
þone þe in meoduhealle mine wisse,
28 oþþe mec freondleasne frefran wolde,
wenian mid wynnum. Wat se þe cunnað
hu sliþen bið sorg to geferan
þam þe him lyt hafað leofra geholena:
32 warað hine wræclast, nales wunden gold,
ferðloca freorig, nalæs foldan blæd.
Gemon he selesecgas ond sincþege,
hu hine on geoguðe his goldwine
36 wenede to wiste. Wyn eal gedreas!


Forþon wat se þe sceal his winedryhtnes
leofes larcwidum longe forþolian:
ðonne sorg ond slæð somod ætgædre
40 earmne anhogan oft gebindað.
þinceð him on mode þæt he his mondryhten
clyppe ond cysse, ond on cneo lecge
honda ond heafod, swa he hwilum ær
44 in geardagum giefstolas breac.
Ðonne onwæcneð eft wineleas guma,
gesihð him biforan fealwe wegas,
baþian brimfuglas, brædan feþra,
48 hreosan hrim ond snaw hagle gemenged.


Þonne beoð þy hefigran heortan benne,
sare æfter swæsne. Sorg bið geniwad
þonne maga gemynd mod geondhweorfeð;
52 greteð gliwstafum, georne geondsceawað
secga geseldan; swimmað oft on weg
fleotendra ferð no þær fela bringeð
cuðra cwidegiedda. Cearo bið geniwad
56 þam þe sendan sceal swiþe geneahhe
ofer waþema gebind werigne sefan.


Forþon ic geþencan ne mæg geond þas woruld
for hwan modsefa min ne gesweorce
60 þonne ic eorla lif eal geondþence,
hu hi færlice flet ofgeafon,
modge maguþegnas. Swa þes middangeard
ealra dogra gehwam dreoseð ond fealleð;
64 forþon ne mæg weorþan wis wer, ær he age
wintra dæl in woruldrice. Wita sceal geþyldig,
ne sceal no to hatheort ne to hrædwyrde,
ne to wac wiga ne to wanhydig,
68 ne to forht ne to fægen, ne to feohgifre
ne næfre gielpes to georn, ær he geare cunne.
Beorn sceal gebidan, þonne he beot spriceð,
oþþæt collenferð cunne gearwe
72 hwider hreþra gehygd hweorfan wille.
Ongietan sceal gleaw hæle hu gæstlic bið,
þonne ealre þisse worulde wela weste stondeð,
swa nu missenlice geond þisne middangeard
76 winde biwaune weallas stondaþ,
hrime bihrorene, hryðge þa ederas.
Woriað þa winsalo, waldend licgað
dreame bidrorene, duguþ eal gecrong,
80 wlonc bi wealle. Sume wig fornom,
ferede in forðwege, sumne fugel oþbær
ofer heanne holm, sumne se hara wulf
deaðe gedælde, sumne dreorighleor
84 in eorðscræfe eorl gehydde.
Yþde swa þisne eardgeard ælda scyppend
oþþæt burgwara breahtma lease
eald enta geweorc idlu stodon.


88 Se þonne þisne wealsteal wise geþohte
ond þis deorce lif deope geondþenceð,
frod in ferðe, feor oft gemon
wælsleahta worn, ond þas word acwið:


92 Hwær cwom mearg? Hwær cwom mago? [#] Hwær cwom maþþumgyfa?
Hwær cwom symbla gesetu? Hwær sindon seledreamas?
Eala beorht bune! Eala byrnwiga!
Eala þeodnes þrym! Hu seo þrag gewat,
96 genap under nihthelm, swa heo no wære.
Stondeð nu on laste leofre duguþe
weal wundrum heah, wyrmlicum fah.
Eorlas fornoman asca þryþe,
100 wæpen wælgifru, wyrd seo mære,
ond þas stanhleoþu stormas cnyssað,
hrið hreosende hrusan bindeð,
wintres woma, þonne won cymeð,
104 nipeð nihtscua, norþan onsendeð
hreo hæglfare hæleþum on andan.
Eall is earfoðlic eorþan rice,
onwendeð wyrda gesceaft weoruld under heofonum.
108 Her bið feoh læne, her bið freond læne,
her bið mon læne, her bið mæg læne,
eal þis eorþan gesteal idel weorþeð!


Swa cwæð snottor on mode, gesæt him sundor æt rune.
112 Til biþ se þe his treowe gehealdeþ, ne sceal næfre his torn to rycene
beorn of his breostum acyþan, nemþe he ær þa bote cunne,
eorl mid elne gefremman. Wel bið þam þe him are seceð,
frofre to Fæder on heofonum, þær us eal seo fæstnung stondeð.
 
Ili na novoengleskom...
The Wanderer(Anglo-Saxon)
Often the lone-dweller waits [ 1 ] for favor,
mercy of the Measurer, [ 2 ] though he unhappy
across the seaways long time must
stir with his hands the rime-cold sea,
tread exile-tracks. Fate is established!5

So the earth-stepper spoke, mindful of hardships,
of fierce slaughter, the fall of kin:
Oft must I, alone, the hour before dawn
lament my care. Among the living
none now remains to whom I dare10
my inmost thought clearly reveal.
I know it for truth: it is in a warrior
noble strength to bind fast his spirit,
guard his wealth-chamber, think what he will.
Weary mind never withstands fate,15
nor does troubled thought bring help.
Therefore, glory-seekers [ 3 ] oft bind fast
in breast-chamber a dreary mind.
So must I my heart--
often wretched with cares, deprived of homeland,20
far from kin--fasten with fetters,
since long ago earth covered
my lord in darkness, and I, wretched,
thence, mad and desolate as winter,
over the wave's binding sought, hall-dreary, [ 4 ]25
a giver of treasure, where far or near
I might find one who in mead-hall
might accept my affection, or on me, friendless,
might wish consolation, offer me joy.
He knows who tries it how cruel is sorrow,30
a bitter companion, to the one who has few
concealers of secrets, beloved friends. [ 5 ]
The exile-track claims him, not twisted gold,
his soul-chamber frozen, not fold's [ 6 ] renown.
He remembers hall-warriors and treasure-taking, [ 7 ]35
how among youth [ 8 ] his gold-friend
received him at the feast. Joy has all perished!
So he knows, who must of his lord-friend,
of loved one, lore-sayings long time forgo.

When sorrow and sleep at once together40
a wretched lone-dweller often bind,
it seems in his mind that he his man-lord
clasps and kisses, and on knee lays
hands and head, as when sometimes before
in yore-days he received gifts from the gift-throne. [ 9 ]45
When the friendless man awakens again,
he sees before him fallow waves,
sea-birds bathing, wings spreading,
rime and snow falling mingled with hail.
Then are the heart's wounds ever more heavy,50
sore after sweet--sorrow is renewed--
when memory of kin turns through the mind;
he greets with glee-staves, eagerly surveys
companions of men. Again they swim away!
Spirits of seafarers bring but seldom55
known speech and song. Care is renewed
to the one who frequently sends
over the wave's binding, weary, his thought.

Therefore, I know not, throughout this world,
why thought in my mind does not grow dark60
when the life of men I fully think through,
how they suddenly abandoned the hall,
headstrong retainers. This Middle-Earth [ 10 ]
each of all days so fails and falls
that a man gains no wisdom before he is dealt65
his winters in the world. [ 11 ] The wise man is patient,
not too hot-hearted, nor too quick tongued,
nor a warrior too weak, nor too foolhardy,
neither frightened nor fain, nor yet too wealth-greedy,
nor ever of boasts too eager, before he knows enough.70
A warrior should wait when he speaks a vow,
until, bold in mind, he clearly knows
whither mind's thought after will turn. [ 12 ]
A wise man perceives how ghastly [ 13 ] it will be
when all this world's weal desolate stands,75
as now here and there across this Middle-Earth
blown on by wind walls stand
covered with rime, the buildings storm-shaken.
The wine-halls molder, the wielder lies down
deprived of rejoicing, warband all fallen,80
proud by the wall. Some war took utterly,
carried on forth-way; one a bird bore off
over the high holm [ 14 ]; one the hoar wolf
dealt over to death, one a warrior,
drear-faced, hid in an earth-cave.85
Thus the Shaper of men destroyed this earth-yard,
until, lacking the cries, the revels of men,
old giants' work stood worthless.

When he with wise mind this wall-stone
and this dark life deeply thinks through,90
the wise one in mind oft remembers afar
many a carnage, and this word he speaks:
Where is the horse? Where the young warrior? Where now the gift-giver?
Where are the feast-seats? Where all the hall-joys?
Alas for the bright cup! Alas byrnied warrior!95
Alas the lord's glory! How this time hastens,
grows dark under night-helm, as it were not!
Stands now behind the dear warband
a wondrous high wall, varied with snake-shapes,
warriors fortaken by might of the ash-spears,100
corpse-hungry weapons--famous that fate--
and this stone-cliff storms dash on;
snowstorm, attacking, binds all the ground,
tumult of winter, when the dark one comes,
night-shadow blackens, sends from the north105
rough hailstorm in anger toward men.
All is the earth-realm laden with hardship,
fate of creation [ 15 ] turns [ 16 ] world under heaven.
Here goldhoard passes, [ 17 ] here friendship passes,
here mankind passes, here kinsman passes:110
all does this earth-frame turn worthless! [ 18 ]
So said the one wise in mind, at secret conclaves sat him apart.
Good, he who keeps faith, nor too quickly his grief
from his breast makes known, except he, noble, knows how beforehand
to do cure with courage. [ 19 ] Well will it be115
to him who seeks favor, refuge and comfort, [ 20 ]
from the Father in heaven, where all fastness stands.
 
Za starog druga

Bio je samo
macor
zrikav,
prljavo-bele boje
i bledo plavih ociju.

Necu da vas zamaram pricom o
njemu
tek da kažem
da je imao mnogo malera
i bio dobar stari
druškan
i umro je
kao što ljudi umiru
kao što slonovi umiru
kao što pacovi umiru
kao što cvetovi umiru
kao što voda isparava i
vetar
prestaje da duva.

Pluca su mu otkazala
prošlog ponedeljka.
Sad je pod ružama u
bašti
i cuo sam
pocasni marš
kako svira za njega
u meni
što znam da
ne mnogi
ali neki od vas
možda
žele da
znaju.
To je
sve.
Čarls Bukovski
 
Otkud ja u imeniku?

muškarci zovu i pitaju me.
zar ste vi stvarno Čarls Bukovski,
pisac?

ponekad sam pisac, kažem,
najčešće ništa ne radim.

čujte, pitaju, sviđa mi se to
što pišete - imate li nešto protiv
da dođem sa destak piva?

možete ih doneti, kažem,
pod uslovom da vi ne ulazite...

kada me pozovu žene, ja kažem:
o, da - pišem, ja sam pisac,
osim što baš sada ne pišem.

glupo se osećam što vas zovem,
kažu, i bila sam iznenađena
kad sam vas pronašla u imeniku.

ima razloga za to, kažem,
nego, što ne svratite
na pivo?

neće vam smetati?

i one stižu
zgodne žene
uzornog uma, tela i oka.

često ne bude seksa
ali navikao sam na to
jer dobro je
jako je dobro samo ih gledati -
a ponekad me čak
posluži i neočekivana
sreća.

za čoveka od 55 koji nije spavao sa ženom
do svoje 23
i ne baš često do svojih 50
mislim da bi trebalo da ostanem
u telefonskom imeniku
sve dok ne dobijem onoliko
koliko i svaki prosečan muškarac.

naravno, moram da i dalje
pišem besmrtne pesme
ali inspiracija je tu.

ČB
 
ZA MALECKU

ona dole peva, svira na svojoj
gitari, mislim da je srećnija nego
obično i drago mi je, ponekad malo
poludim i surov sam prema njoj.
teška je četres’pet kila
ima tanušne zglobove a njene su oči
često istinski tužne.

ponekad me moje potrebe
čine sebičnim
sve mi to preplavi
razum
a nikad nisam bio
vešt
u izvinjanjavanju.

čujem je kako peva
sada je
već duboka noć
i odavde
vidim
svetlosti velegrada
prijatne kao
zrelo voće iz bašte
i ova je soba
spokojna
tako čudno
kao da je čarolija postala
nešto sasvim
normalno.

ČB
 
Zagonetka

Moj komsija je dobar tip, ali me totalno
zbunjuje:
ustaje veoma rano, odlazi na posao;
njegova žena radi, imaju dvoje slatke dece;
predveče on stiže kući, ponekad vidim
decu, na trenutak i
ženu;
do 9 uveče sva svetla u njihovoj kući
pogašena su;
i njegovi se dani ponavljaju tako;
izgleda mi kao dovoljno inteligentan čovek
od preko 30 godina;
jedino objašnjenje za njegovu
šemu je da sigurno
uživa u svom
poslu
veruje u
Boga,
seks,
porodicu.

Ne znam zašto
ali tamo kod njih
večno očekujem iznenadni
lom prozora
očekujem krike i psovke
da vidim svetlo u 3 ujutro
da vidim
flaše u letu
ali već 5 godina
njegova je šema ostala
ista.
zato se
umesto njega
ja brinem za one druge stvari
koje ne verujem
da ih njegova žena
obožava:
"Henk, već sam
bezbroj puta mogla da zovem policiju,
ali nisam."

Ponekad
dođe mi da ja zovem
pubove zbog njih
ali mislim da pubovi
ne bi razumeli moje
optužbe.

Njihova crvena svetla
pale se i gase
bela lica u tamnoplavom:

"gospodine, nema
zakona
protiv toga što oni
čine..."

ČB
 
"PONEŠTO ZA PREVARANTE, OPATICE, PILJARE I TEBE"

Mi imamo sve i mi nemamo ništa
A neki ljudi to rade u crkvi
A neki ljudi to rade kidajući leptire na pola
A neki ljudi to rade u Palm Springsu
Uvaljujući ga nespretnim plavušama sa “kadilak"-dušama
"Kadilaci" i leptiri
ništa i sve
to lice koje se rastapa do poslednjeg daha u podrumu u
Korpus Kristiju
Ima tu ponešto za prevarante, opatice, piljare, i tebe…

Nešto u 8 izjutra
Nešto u biblioteci
Nešto u reci
Sve i ništaa
U klanici to dolazi klizeći duž tavanice na kuki
I ti ga njišeš
Jedan
Dva
Tri
I onda ga imaš
Mrtvo meso u vrednosti od 200$
Njegove kosti uz tvoje kosti
Nešto i ništa
Uvek je isuviše rano da se umre i uvek je isuviše kasno
Brazda krvi u bazenskom belilu, to baš nista ne govori
I grobari igraju poker nad kafom u 5 izjutra
Čekajući na gras da bi se spasli od mraza…
Oni ti ništa ne govore
Mi imamo sve i nemamo ništa
Dani sa staklenim ivicama i nepodnošljivim smradom
Rečne mahovine
Gorim od onog od govana
Dani poput šahovske table sačinjeni od pokreta i
Protiv pokreta
Nabubana interesovanja u porazu kao i pobedi
Dani spori poput mazge koja vuče teret na leđima
Ljutita, mrzovoljna i zaslepljena suncem
Putem na kome neki ludak sedi čekajući
Među plavim sojkama i carićima upetljanim u mreže
I nagutanim ljuskavog sivila
Dani vina i vikanja
Tuča po sokacima
Debelih nogu žena koje se takmiče oko tvojih creva
Pokopanih u jaucima
Znakova u arenama za borbu s bikovima poput dijamanata
Koji urlaju od bola
Majko Kapri!
Ljubičica koja izlazi iz zemlje govoreći ti da zaboraviš
Mrtve armije i svoje ljubavi koje su te opljačkale
Dani kada deca govore smešne i genijalne stvari
Poput divljaka koji pokušavaju da ti prenesu poruku kroz
Svoja tela
Dok su im tela još dovoljno živa da prenose i
Osećaju, i trče gore-dole
Bez katanca, i plata, i ideala, i imovine, i
Bubama-nalik-uverenja
Dani kada možeš po ceo dan da plačeš u nekoj zelenoj sobi
Sa zaključanim vratima
Kada možeš da se smeješ svom pekaru jer su mu noge
Isuviše duge
Dani posmatranja žive ograde…
I ništa, i nista
Dani šefova, žutih ljudi sa zadahom iz usta i velikim
Stopalima
Ljudi koji liče na žabe, hijene
Ljudi koji hodaju kao da meldija nije nikada izmišljena
Ljudi koji smatraju da je mudro unajmljivati i otpuštati i
Profitirati
Ljudi sa skupim ženama koje poseduju po 60 jutara zemlje
Koju treba izbušiti ili se njome razmetati
Ili koju zidom treba odvojiti od nekompetentnih
Ljudi koji bi te ubili zbog toga što su ludi
I onda to opravdali jer je takav zakon
Ljudi koji stoje ispod prozora od 12 metara i ništa ne
Vide
Ljudi sa luksuznim jahtama koje plove oko sveta
A ipak ne izlaze iz džepova na svojoj odeći
Ljudi nalik puževima, ljudi nalik jeguljama, ljudi nalik
Puževima balavcima
I još gori
I ništa
Dobijanje poslednje plate u luci, u bolnici, u fabrici
Aviona,
U zabavnom salonu, u berbernici, na poslu koji ionako nisi
Želeo
Porez na prihod, bolest, servilnost, slomljene ruke,
Slomljene glave
Sav nadev ispada napolje poput perja iz starog jastuka
Mi imamo sve i nemamo ništa
Neki to rade dobro jedno vreme a onda popuštaju
Slava ih dokrajčuje ili gađenja ili starost ili nedostatak
Odgovarajuće ishrane
Ili crnilo preko očiju ili deca u koledžu ili novi
Automobili ili kičma slomljena na skijanju u
Švajcarskoj
Ili nova politika ili nove žene ili same prirodne
Promene i raspadanje
Čovek koga si do juše poznavao
S kojim si zajedno rasturio 10. turu
Ili pio 3 dana I 3 noći u podnožju planina Sotut
Koji je sada samo nešto pod carsavom ili krstom ili kamenom
Kako samo odlaze
Kako samo odlaze oni za koje si mislio da nikad neće doći
Dani kao ovaj
Kao tvoj tadašnji dan
Možda kiša pada po prozoru, pokušava da se probije
Do tebe?
Šta vidis danas?
Šta je to?
Gde se nalaziš?
Najbolji dani su ponekad oni prvi, ponekad oni srednji,
A nekad čak i oni poslednji
Prazni komadi zemlje nisu loši
Crkve u Evropi na razglednicama nisu loše
Ljudi u muzejima voštanih figura zamrznuti u svojoj
Najboljoj sterilnosti nisu loši
Užasni su ali nisu loši
Karambol u bilijaru, razmisli o karambolu u bilijaru
I tostu za doručkom, i kafi koja je dovoljno vrela da znaš
Da ti je jezik još uvek tu
Tri germanijuma ispred prozora pokušavaju da budu crveni
I pokušavaju da budu ružičasti
I pokušavaju da budu germanijumi
Nije čudo da žene ponekad plaču
Nije čudo da mazge ne žele da idu uzbrdo
Da li si sada u hotelskoj sobi u Detroitu tragaš za
Cigaretom?
Još jedan dobar dan
Jedan njegov mali deo
I dok bolničarke izlaze sa različitim imenima i različitim
Mestima na koja idu – prelaze preko travnjaka
Neke od njih žele kakao i novine
Neke od njih žele topao tuš
Neke od njih žele muškarca
Neke od njih jedva da uopšte i razmišljaju
Dovoljno i nedovoljno
Svodovi i hodočasnici, pomorandže, slivnici, paprat
Anti-tela, kutije s maramicama…

U najčednijem negdašnjem suncu postoji osećaj nežnog
Dima iz urni
I konzervisanog zvuka starih ratnih aviona
I ako uđeš unutra i pređeš prstom preko nadboja prozora
Pronaći ćeš prljavštinu
Možda čak i zemlju
A ako pogledaš koz prozor
Biće opet neki dan
I kako stariš i dalje ćeš gledati
I gledati
Usisavajući pomalo svoj jezik
Aaa-aaa
Nee-nee
Možda
Neki to rade prirodno
Neki opcesno
SVUDA.

ĆB
 
The Genius Of The Crowd

there is enough treachery, hatred violence absurdity in the average
human being to supply any given army on any given day

and the best at murder are those who preach against it
and the best at hate are those who preach love
and the best at war finally are those who preach peace

those who preach god, need god
those who preach peace do not have peace
those who preach peace do not have love

beware the preachers
beware the knowers
beware those who are always reading books
beware those who either detest poverty
or are proud of it
beware those quick to praise
for they need praise in return
beware those who are quick to censor
they are afraid of what they do not know
beware those who seek constant crowds for
they are nothing alone
beware the average man the average woman
beware their love, their love is average
seeks average

but there is genius in their hatred
there is enough genius in their hatred to kill you
to kill anybody
not wanting solitude
not understanding solitude
they will attempt to destroy anything
that differs from their own
not being able to create art
they will not understand art
they will consider their failure as creators
only as a failure of the world
not being able to love fully
they will believe your love incomplete
and then they will hate you
and their hatred will be perfect

like a shining diamond
like a knife
like a mountain
like a tiger
like hemlock

their finest art

:worth::worth::worth:
 
parafraza X

svitanja, svitanja, svitanja.
hitanja, kuda ta hitanja.

svitanja, svitanja, svitanja
i samo pitanja…pitanja…

svitanja, svitanja, svitanja
skitanja, skitanja, skitanja.

u meni stalno sviće.
da l’ će me biti?
da l’ biće?
 

Back
Top