Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Već nekoliko godina
proces umiranja poezije
ubrzan je

primetio sam
da novi stihovi
objavljeni u listovima
podležu raspadanju
za samo dva-tri sata

umrli pesnici
odlaze brže
živi
izbacuju iz sebe
u žurbi
nove knjige
kao da bi hteli da zatvore rupu
papirom

Tadeuš Ruževič
 


u kantu za smeće
bacila sam
ljuske od jaja, televizijske programe, tetrapak od mlijeka, lošu literaturu i loše prijevode,
nefilozofe, ostatke od ručka, medije, «mudre» savjete, kredite, stari kruh, masovnu kontrolu,
diktatore, neuspjele odnose,
sve slijepe dogme, narodnjake, E-330, E-425 i ostale eove i zaslađivače, neodgovorne političare, prežvakane ljubavne priče,
«normalne» ljude, znanstvena «rješenja», tračere, anoreksičare, materijaliste,
nezdravu hranu, ufurane likove, loše profesore, praznu konzervu mačje hrane,
pedofiliju, emotivne ovisnike,
Georga Busha, praznu bocu vina,
pokvareni telefon, najbolje prijatelje koji nikad nisu tu kad ih trebaš,
praznu bocu Likvija, američke filomove i serije,
Vrazove Đulabije (koje su mi uvijek bile zamorne),
pozitivizam, strogo određene kronološke odrednice,
glupane, omot od čokolade, umjetno cvijeće i umjetne sise
Treba cijeniti život






Livija Reškovac
 
Poredak je sasvim nebitan kad smisao ne zahtijeva svoje mjesto


pričaj mi o sebi, kaže.
ne želim prazne priče, ne želim romane, ne želim drame, budi jednostavna.
ubila sam pticu kad sam imala jedanaest godina. nisam plakala.
i?
nemam nikakve koristi od toga.

pokrij uši, kaže, razboljet ćeš se od svih tih glasova sa strane.
ne gledaj preko puta, ne gledaj uopće, proći će vrijeme kolodvora.
možda bi ti bilo ljepše kad ne bi ležala na klupi?
hoćeš sjesti?
ne, čekat ću ovako.

navuci rukavice, pričaj nešto, glas ti je dubok, pričaj, govori.
kaže, ne otimaj se za mene.
ma tko i misli na tebe? nerviraš me.
sutra ću kuhat gljive za ručak, reći ću staroj da kupi mahune i otrovat ću se, razmišljam.
a ti vlakovi, nisu filmski, nisu hitchcockovski, umaraju.
ugrij me, kažem.
utopli me.
odlaziš, hajde, daj najbolje od sebe.
želim da se ostaviš cigareta. nemoj više pušiti.
utopli me.

jel' se bojiš?
bojim se buganaca. ako odeš, ali odeš, baš odeš, zauvijek, ja... ne bojim se.
a zašto me pitaš za strah?
oči su ti prelijepe, ali neću ti to reći.
fokusiraj se, on odlazi. misli se sudaraju.
hej! prestani.
tek tako. nazvat ću te kad dođem doma. ne želim da se brineš.
ma, ne brinem se ja za tebe.
znam te.
pazi.
ne želim više nikada slomiti nokat.
noge su druga stvar.
bilo bi lijepo jednom i to probati.

Marija Andrijašević
 
Posle podne treba da se vidim sa deckom, pa ceo dan pevam ovu pesmicu. Na nemackom je, nadam se da mi ne zamerate.

Doktorspiele - Alex C. feat. Y- Ass
Euphorie 2008
Willst du heut' Nacht mein Sklave sein
Gehörst du mir heut' ganz allein
Ich will mit dir die Sterne sehen
Und dann werd' ich mich an dir vergehen

Ich bin von dir elektrisiert
So naiv, hab' dich verführt
Wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorpiele

Wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorspiele
Es wär so schön wenn's dir gefiele
Meine geilen Doktorspiele
Und wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorspiele

Du gehst mir nicht mehr aus dem Sinn
Total verwirrt schmelz' ich dahin
Du redest meistens von Gefühlen
Ich träum' was anderes, will zuviel

Doch, bitte, untersuche mich
Oh, bitte, untersuche mich
Wenn ich nach deinem Körper schiele
denk ich nur an Doktorspiele

Wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorspiele
Es wär so schön wenn's dir gefiele
Meine geilen Doktorspiele
Wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorspiele

Wenn ich nach deinem Körper schiele
Denk ich nur an Doktorspiele
Es wär so schön wenn's dir gefiele
Meine geilen Doktorspiele
 
prolećna


znam da je jablan pod tvojim prozorom
već propupio
pustio mlade listiće
da su magnolije i lale
prekoputa
procvetale
ipak
u širokom luku
obilazim tvoju ulicu
i ne znam zašto
setim se onog divnog zaveta
izrečenog nekad davno, davno
«moje će telo čekati na tvoje ispod nekog kamena»

gde
kroz koje su to bušne džepove
nepovratno poispadala
ona jutra
i tmurna
i topla
svakakva
naše večeri
uz čašu vina
tihu muziku
i međusobne poglede
s malo sunca u očima
one noći
kad sam potpuno smiren
staložen
ležao šćućuren uz tebe

s druge strane
istina je
još uvek mi uspeva
da vratim osmeh na lice
ponekoj ženi
da povremeno neka od njih
čak dođe
sve do mog predgrađa
samo da bi mi dala čokoladu
donela kolač od voća
bocu vina
ili neku novu knjigu
popila šolju čaja
ili kakvog drugog pića

«život ide dalje»
kažu pametni ljudi
ali
bojim se
ove slike
što se vrte po čitavu noć
i čitav dan
ovu rupu u mojoj utrobi
ovu prazninu u srcu
neće izlečiti ni vreme
ni savremena medicina

znam ja
mnogo toga smo i propustili
namerno ili nehotice
da učinimo
jedno za drugo
znam to, znam...

rominja neka sitna
prolećna
kližem se niz lorkinu ulicu
(trebalo je davno da kupim nove cipele, očigledno)
dolazim doma
hranim kornjaču
sedam u fotelju
strogo vodeći računa
da ne posmatram onaj ugao sobe
u kojem je stajao tvoj pribor za slikanje
štafelaj
platna
boje
kistovi
i slično

na stočiću pokraj mene
boca
čaša
jutrošnja nepopijena kafa
i vaza sa onim čudnim žutim cvećem
kojem nikako da zapamtim ime
i koje sam sinoć
(evo, stidim se)
ukrao za sebe
u parkiću
prekoputa
pušim cigaretu
gledajući u neodređenom smeru
dok žute latice
lagano padaju po mom ramenu


Beograd, 2005.



Dušan Gojkov
 
velika kao dijete

znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete ?
ja kada odrastem
jako velika,
ja ću postati dijete.
najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.
što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.
možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki posao
lagan kao igra.
ma nosila ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velika,
ja ću ostat’ dijete.



Enes Kišević
 
Desanka Maksimovic Sreca

Ne merim vise vreme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu;
dan mi je kad njegove se oci vrate
i noc kad od mene odu.


Ne merim srecu smehom , ni time
da li je ceznja moja od njegove jaca;
sreca je meni kad bolno cutim s njime
i kad nam srca biju ritmom placa.


Nije mi zao sto ce zivota vode
odneti i moje grane zelene;
sad neka mladost i sve neka ode:
on je zadivljen stao kraj mene.
 
Putovala sam zatvorenih očiju
Sva zla, sva u cveću
Ova voda ispod mene
Tiha i tamna, uvek se šunja obalom
Putovala sam u mraku, u glavi, u koži
Uporna kao pogled ludaka
Sva zla, sva u cveću
Mislila sam: Neka bude bilo šta
Ovde sam, deli me tanko drvo
Od dna, i od lica neba
U senci
Hrabrila se, huškala otkucaje srca -
Rasprsla se gola zvezda
U praznini.

Danica Vukićević
 
ZA TEBE, LJUBAVI


Išao sam na trg ptica

i ptice kupio

za tebe

ljubavi.


Išao sam na cvetni trg

i cveće kupio

za tebe

ljubavi.


Išao sam na trg staroga gvožđa

i lance kupio

teške okove

za tebe

ljubavi.


A onda sam otišao na trg robova

i tražio te

Ali te našao nisam

ljubavi moja


Prever
 

Back
Top