Zaljubljen  budi 
XI 
Mozda u paklu vreme ima 
Varljivu meru koju mu dajemo ovde, 
A mozda onu nesamerljivost divnih 
Casova iz zivota. Ne znam. 
Kazu da vreme, kada istekne, krece unazad 
Kako bi moglo da nas raz-zivi. 
Tako cemo i ovu nasu pricu, moju i tvoju 
(Bolje bi bilo da kazem moju, 
Mada su motiv i prilika od tebe dosli, 
Sto nije malo), proziveti jos jedanput 
Skupa (ili cu je proziveti sam), 
Od kraja prema pocetku. 
Cudnovato ce mi biti da krenem 
S pocetka zaborava 
Do one sanjalacke zestine 
Kada su tobom odisale ove stvari, 
A onda prema neznanju o tebi, 
Pre naseg susreta. 
Ali u takvom slucaju paklove ne bih 
Mogao vise ozbiljno da shvatam, 
A ideja o raju izgubila bi vrednost; 
Nisu li onda i pakao i raj 
Nasa stvar, delovi ovog zivota, 
Zemaljskog, i nije li nam to dosta? 
Raj i pakao stvaramo ovde, delanjem nasim 
Gde ljubavi i mrznje skupa izbijaju 
I natapaju zivot. A ja ne zelim 
Zivot u kome ne bi bilo tebe: 
Zaborav da, ali ne i neznanje o tebi. 
Put koji uzbrdo vodi i onaj koji se spusta 
Jedan te isti su put; zelim 
Da tamo gde je jednom i drugom kraj, 
S ljubavlju ili sa mrznjom, 
Sa zaboravom ili secanjem bolnim 
Zateknem tvoje prisustvo, moj pakao i moj raj. 

L.S.