Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
S A N - Zal Kopp

Neka te ne uznemiri , neobican pocetak pjesme ,
pricati cu ti mila , o snu , koji , u meni nocu , seta .
Vatri , sto me jutrom budi i miru koji osjecam ,
dok , u svakom koraku stiha , idem prema tebi .

Taman , kad se mjesec usece u sobu , prilazi mi san ,
a ti se , nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese .
Uz hladan zid proseces , nosis sunce , na ramenu
i pazis , da me , obris tvog pokreta , ne uznemiri..

U tom trenu , ispod krova , moga uspavanog tijela ,
s misli , samim rubom umornog oka , krisom legnes .
Ozarena lica , prekrijes moj osmjeh i poljupcima tiho ,
otjeras maglu , sa mojih , nemirnih ravnica .

Onda , starom mislju , primaknes se mome tijelu
i sa rijekom osjecaja , spustis prema uscu strasti .
Tu me tvoja ruka , k sebi , poput sutona , primi
i u odsjaju pijeska , skoljku bjelinom ponudi .

Kad vrt procvjeta , ti podamnom , dolinu otvoris ,
pa me njenim poljima i proplancima mamis .
Kako se vidicima slasti , primicem sve blize ,
to se san , kao vjetar , u meni , pokrece i mijenja .

Nista ne osjecam tada , osim tvoga , mekog tijela
i mojih uzavrelih dodira , preko njeznih proplanaka .
Odjednom shvatim , da sam sa snom , u tvome bicu
i da to, moja rastopljena dusa , u tvom tijelu sanja .

Presretnog i blazenog me budis , odlazis sa jutrom ,
ja se dizem i sa javom , na pocinak , s mirom spremam .
Vatra koju ostavljas , u sobi gori , ispod mojih vjedja ,
a svaki ugasli plam , u meni tad , novu zelju radja
 
Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.

Mika Antić
 
*

Naš dan je zelena jabuka
Na dvoje presečena.

Gledam te.
Ti me ne vidiš.
Između nas je slepo sunce.

Na stepenicama
Zagrljaj naš rastrgnut.

Zoveš me
Ja te ne čujem.
Između nas je gluhi vazduh.

Po izlozima usne moje traže
Tvoj osmeh.

Na raskrsnici
Poljubac naš pregažen.

Ruku sam ti dao
Ti je ne osećaš.
Praznina te je zagrlila.

Po trgovima
Suza tvoja traži
Moje oči.

Uveče se dan moj mrtav
S mrtvim danom tvojim sastane.

Samo u snu istim predelima hodamo.

Vasko Popa
 
Uvek se pekli tople lebove kada sam u ponoć prolazio ulicom,
Leb! moje poezije najgorčijii ideal!
Kada ću jednom sit, sit od ljubavi, sit od poezije i plavetnila okeana
Na platnenoj stolici preći Panamski Kanal?
Nikad, lutalico, druže!
Smrt ima samo četiri slova:
Zavesa pada između života i mojih snova…

Rade Drainac - Meditacije bez komentara
 
Dionizijska pesma

Zar utihnu veselja glas?
Nek zaore pesme Bakha!
Nek devojka živi svaka
I mlade žene, koje ljube nas!
Ded više vina u te čaše!
I na dno njino
U gusto vino
Bacajmo zavetne prstene naše!
Ispijmo grožđa radosne suze!
Nek živi razum! Nek žive muze!
Ti, sveto sunce, gori!
Kao što ovo kandilo bledi
Pred jasnom zorom koja zori,
Tako i lažna mudrost malo vredi
Pred suncem uma, što sja puno plama.
Neka živi sunce, nek se skrije tama!

Aleksandar Sergejevič Puškin
 
***

Ako želiš imati lijep život,
Ne smiješ se okretati unatrag,
I ako doživiš neki poraz,
Osjećaj kao da si se ponovno rodio.
Što želiš?
Upitaj se to svaki dan,
I svaki ćeš dan dobiti odgovor.
Veseli se stvarima koje si učinio,
Poštuj ono što drugi čine,
Naročito nemoj mrziti nikoga,
I sve ostalo ostavi Bogu.

J. W. Goethe
 
I WANT TO KISS YOU IN PARIS,,,HOLD YOU IN ROME,,,RUN NAKED IN A RAINSTORM,,MAKE LOVE IN A TRAIN CROSS COUNTRY,,,YOU PUT THIS IN ME,,,YOU PUT THIS IN ME,,,I'M HARD & READY,,,I"M HARD & READY,,,SO NOW WHAT ?,,,SO NOW WHAT ?,,,"WANTING",,,"NEEDING",,,WAITING" FOR YOU TO JUSTIFY MY LOVE...HOPING & PRAYING FOR YOU TO JUSTIFY MY LOVE....POOR IZ THE MAN WHO'S PLEASURE DEPENDS ON ANOTHER,,,KISS ME..YAHHH..KISS ME,,,I"M OPEN & READY=HARD & READY,,,FOR YOU TO JUSTIFY MY LOVE,,,,,"WANTING,,,NEEDING,,,WAITING",,FOR YOU TO JUSTIFY MY LOVE,,,YEARNING & BURNING FOR YOU TO JUSTIFY MY LOVE,,,WHAT ARE YOU GOING TO DO ? TALK TO ME,,,TELL ME YOUR DREAMS,,,AM I IN THEM ? TELL ME YOUR FEARS,,,ARE YOU AFRAID OV ME ?,,,TELL MY STORIES,,,ARE YOU AFRAID OV WHOI AM ?,,,,,,,,,WE CAN FLY,,,,,,,,,WE CAN FLY !
LYRICS:,(Madonna/Kravitz)
 
TVOJA DUŠA ŠUTI I GOVORI

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi
Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu
Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao
I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
vec slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati
vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti isčezavaš
Imati te ne znači hraniti se
vec gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti
vec bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš.

Josip Pupačić
 
Sve je u svemu

Izasao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjecam.
Gubitka nema. Plakati cemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi vise ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

Izvan zivota, izvan smrti,
nikakve boli vise ne cutim.
Ne pitam tko sam. Nit tezim cemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.

O, kad bih mogao, blazeni grebe,
od svega toga oduzet sebe,
ja sve bih dao za mrvu zara
da opet sebe iz niceg stvaram.

Enes Kisević
 
KRV I ZLATO

Jednako mi je, mojim ušima,
kad strast dašće, il jad ječi,
kane krv, il' zlato zveči.
Znam, tvrdim: to je Sve. Ostalo
beskorisno je, nepriznato.
Krv i zlato, krv i zlato.
Sve umire i prolazno je sve,
pjesma i čast, sve biva strv,
al živi zlato, živi krv.
Narodi mru i opet uskrsnu.
Svet je tek hrabri, kom je dato
priznati ko ja: krv i zlato.

Endre Adi
 
...
"I gledajući, vrh zaspalih njiva,
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale k'o plima!"

...
Rakić
 
Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.
Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvjek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo!

Đurđa Jandriš-Parać
 
Eve Zonenberg- MUŠKARAC IZ ČEZARA PAVEZEA


Gledao si se dugo u ogledalu kao da proveravaš da li smrt ima tvoje oči
Zatim si molio za oproštaj sve koje si poznavao i koje nisi poznavao
Ne znajući čak šta treba da ti oproste
Jer samog sebe hteo si da moliš za oproštaj
Zbog onih naivno dečjih i u svojoj bespomoćnosti nemilosrdnih gestova
Kao da si se hvatao za privremenost nečeg čega nema
Pravio si grimase koje nimalo ne podsećaju na tebe
Kao da neprestano tražiš ono pravo lice
Pokušavaš da se setiš sebe
Premda ne znaš ko si
Ni ja ne znam mada si bio tako blizu
Verovatno zbog toga listaš knjigu kao da tražiš jednu jedinu rečenicu
Rečenicu koja može mnogo čak sve da objasni
Da obelodani šta je onaj odraz u ogledalu i tvoe ne tvoje: lice
U sve to smeštaš se i smeštaš sve ono što spada i ne spada u tebe
Katkad pokušavaš da budeš egoista i tada sebi kupuješ naramke cveća
To cveće možda bi ti dalo ime jer ti tvoje ne odgovara
Drugom prilikom večeraš sam sa sobom u nekom ekskluzivnom restoranu
Pijanista pokušava da te gane a kelneri te hrabre perverznom uslužnošću
Čaša vode podseća te na ženu koju si želeo i nisi želeo
Za kojom si žudeo i nisi žudeo koju si voleo i nisi voleo
Hteo bi da naučiš da grešiš i da budeš bar malčice ono što jesi
Da se oslobodiš one zlokobne poniznosti pred nepostojanjem
Vreme prolazi sa štapom čuješ njegovo kucanje
Jednom će ućutati ušavši u neku kapiju
Da li će postojati nešto za čim ćeš žaliti?
Neka odluka koja će dokazati tvoje svireposti
Da nisi hteo da ispiješ ljubav do kraja ispijajući mora žena
Jer nikada nisi uspeo da u jednoj nađeš sebe
I ponovo pretvaraš sebe u nekog drugog
Mada taj drugi u tebi ne želi da bude s tobom
I ponovo ostaješ sam sa sobom
Predajući predmetima deo svojih napora da postaneš čovek
 
VOLIM TE

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pucine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog cednih životinja kojih se covjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim.
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Izmedju nekad i danas.
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom.
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam uciti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja.
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoc svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda.

Pol Elijar
 
DOŠAVŠI PONOVO U DOBRE VODE - Enes Halilovic

Vidim, obala nije kao prošle godine.

Udaralo je more
I odgrizlo od obale koliko mu treba.

Kad bi znalo to more,
Kad bi znalo
Koliko mene za godinu nema,

Slutilo bi
Šta je mene udaralo

Val po val,
Kal po kal.
 
JUTARNJE RASPOLOŽENJE

Budi se rano da bi u poeziju go,
kao i jutarnji kupač u more,
ulazio.
Nije sunce ono što te opija
ni proleće, ni ljudi
koji od danas do sutra biju
svoju bitku. To je ovo
more, more večno
u kome se dave ljudi, istorija,
nadolazeća smrt, nadilazeća ljubav
da u njemu i sopstvenu ludost utapaš.

Jorgos Moleskis
 
Svoju snaguprepoznaćeš po tome
koliko si u stanju da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene sabijaju se u galaksije.

Seme paprati zavlači se u prašume.
Seme sekvoje bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju da prebrodiš trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji
i duži
od vremena i večnosti.


Miroslav Antić
"Samoća"
 
October

O hushed October morning mild,
Thy leaves have ripened to the fall;
Tomorrow’s wind, if it be wild,
Should waste them all.
The crows above the forest call;
Tomorrow they may form and go.
O hushed October morning mild,
Begin the hours of this day slow.
Make the day seem to us less brief.
Hearts not averse to being beguiled,
Beguile us in the way you know.
Release one leaf at break of day;
At noon release another leaf;
One from our trees, one far away.
Retard the sun with gentle mist;
Enchant the land with amethyst.
Slow, slow!
For the grapes’ sake, if they were all,
Whose leaves already are burnt with frost,
Whose clustered fruit must else be lost—
For the grapes’ sake along the wall.
~Robert Frost~
 
PREDOSJEĆAJ - Arthur Rimbaud

U plav ljetnji suton, krenuću na staze,
Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu,
U njenoj svježini, moje noge gaze
I da vjetar kupa moju golu glavu.
Bez misli, bez riječi, pozvan od daljina,
S dušom, od ljubavi silne opijenom,
Na put ću poći, poput ciganina,
Kroz Prirodu - sretan kao s nekom ženom.
 
RIJEČI

Postoje riječi
nježne, tople, blage,
koje nas usrećuju
smiruju
i u tuzi tješe.

Postoje riječi
duhovite, vedre,
lepršave, lake,
od kojih se ljudi
razblaže i smiješe.

No, ima riječi
teških, tvrdih
kao kamen.
Kad one padnu,
nanesu bol
i ostave na srcu
ožiljak i znamen.

Zlata Kolarić-Kišur
 
ZORA - Paul Éluard

Za sunce koje seta po vasioni
Siguran sam kao i za tebe
Sunce nasu zemlju radja

Jedan osmeh iznad noci
Na licu otkrivenom uspavane zene
Koja sanja zoru

Velika je to tajna zadovoljstva
Cudne borbe tih izmaglina
Koje nam skrivaju nebo i zemlju

Ona nas ostavlja jedne drugima
Jedne drugima za svagda
O ti koju danima otimam od zaborava

O ti kojoj sam zeleo da bude srecna
 
ZABRANJENO JE
Zabranjeno je
plakati bez pouke
ustajati a ne znati šta raditi
imati strah od uspomena

Zabranjeno je
ne smijati se problemima
ne boriti se za ono što želiš
ostaviti sve zbog straha
snove ne pretvoriti u realnost

Zabranjeno je
ne pokazati svoju ljubav
da drugi plaćaju tvoje dugove i los smisao za humor
ostaviti svoje prijatelje
ne pokušati sačuvati ono sto ste proživjeli zajedno
zvati ih samo kad ih trebaš

Zabranjeno je
da ti ostali budu važniji od sebe samog
pretvarati se pred ljudima da te ne interesuju
zaboraviti sve ljude koji te vole

Zabranjeno je
ne raditi stvari zbog samog sebe
imati strah od života i obaveza
ne živjeti svaki dan kao da je posljednji uzdisaj

Zabranjeno je
otjerati nekog a da se ne pomirite
zaboraviti njegove oči, osmijeh
sve, jer je on nastavio svojim putem
zaboraviti prošlost i platiti sa sadašnjosti

Zabranjeno je
ne pokušati razumjeti ljude
misliti da njihov život više vrijedi nego tvoj
ne znati da svako ima svoj put i svoju sreću

Zabranjeno je
ne stvarati svoju istoriju
ne imati vremena za ljude koji te trebaju
ne razumjeti da ono što ti život da, to ti i uzme

Zabranjeno je
ne tražiti sreću
ne živjeti svoj život pozitivnim stavom
ne misliti da možemo biti bolji
ne osjećati da ovaj svijet bez tebe ne bi bio isti

Pablo Neruda
 

Back
Top