PRVOBITNO STANJE NA BALKANU
DOLAZAK ILIRA NA BALKAN OKO 1.200 godina p.n.e.
ILIRIZACIJA ZATECENOG STAROSJEDILACKOG STANOVNIŠTVA
odličan komentar Borisa Dežulovića
preuzet iz
Slobodne Dalmacije
IZVOR
klikni
Hrvati nisu Hrvati
Mitomanija nam se tako poput bumeranga vratila o glavu: sve dokazujući kako su Hrvati narod najstariji i najeuropskiji – oslanjajući se pri tom, zbog nezgodnih kulturnih sličnosti sa Srbima, isključivo na gene kamene - saznali smo na kraju da baš po tom genu kamenom uopće nismo Hrvati
Već neko vrijeme Dragan Primorac uveseljava javnost otkrićima o porijeklu Hrvata, pa svako malo u novinama izađe kakav senzacionalni tekst o njegovim opsežnim istraživanjima genske mape balkanskih naroda, koja neumoljivo dokazuju kako Hrvati nisu Slaveni.
Tako ovih dana mediji, vazda gladni znanstvenih postignuća, prenose i Primorčev najnoviji rad “Y-kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata”, štampan u novom Croatian Medical Journalu, zapravo zborniku radova 7. konferencije Međunarodnog udruženja za primijenjene biološke znanosti u forenzičkoj, antropološkoj i medicinskoj genetici.
Stvar se, da vas ne davim nerazumljivom forenzičko-antropološkom terminologijom, svodi na sljedeće:
tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca vuče porijeklo od takozvanih Starih Europljana, dakle europskih starosjedilaca, koji ne samo da nemaju nikakve veze sa slavnom seobom naroda koju smo učili u školi, nego se više od pola njih punih dvadeset hiljada godina nije maklo sa svete hrvatske grude, preživjevši na njoj i ledeno doba i cijeli holocen, od mezolitskog globalnog zatopljenja do Brozove komunističke diktature!
Istraživanja dr. Dragana Primorca nisu zajebancija, kako to može izgledati po senzacionalističkim naslovima u novinama: naš je nesuđeni predsjednik u tome poslu već cijelo desetljeće, kao dio velikog tima dr. Petera A. Underhilla sa Zavoda za genetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Stanfordu, najuglednijeg i najprestižnijeg svjetskog univerziteta, koji je prije petnaestak godina sa suradnicima širom i diljem kugle zemaljske otpočeo golemi projekt genskog mapiranja čovječanstva.
Osebujan lik njegova povjerenika za Hrvatsku kriv je što se
na ta istraživanja ovdje gleda ili kroz nacionalističku mitomaniju, ili s ironijskim podsmijehom. Pa ipak, htjeli to cinici priznati ili ne, nakon Primorčevih senzacionalnih otkrića ništa – a ne samo udžbenici iz povijesti – neće biti isto. Dragan Primorac svojim je kopanjem po našem Y-kromosomu, naime, dokazao da mi – uopće nismo Hrvati!
Rezultate njegovih istraživanja - po kojima golema većina našeg muškog stanovništva nosi isti genski biljeg kao drevni, paleolitski Europljani, što su na Stari Kontinent došli s Bliskog istoka, mnogo prije mrskih Slavena - površni su čitači protumačili kao konačni i ključni dokaz da su Hrvati zaista “bili Europa prije Europe”, i da nikakve veze sa Slavenima, prije svega dakle sa Srbima, nemaju, niti su ikada, u svih dvadeset tisuća godina svoje tegobne povijesti, imali.
Mitomani su, međutim, zaboravili
jedan mali povijesni detalj, koji niti dr. Primorac ne osporava:
Hrvati zaista jesu Slaveni, i zaista su između petog i osmog stoljeća stigli s ostalom slavenskom braćom na Balkan.[/size]
Činjenica pak da tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca ima staroeuropski gen dokazuje samo to da mi – u strogo znanstvenom, genetskom smislu - Hrvati nismo, niti smo Hrvata vidjeli! Dobro sad, to se samo tako kaže: vidjeli smo ih u ranom srednjem vijeku, kad su došli i pomiješali se s nama, autohtonim europskim starosjediocima, zauvijek nestavši s velike povijesne scene i ostavivši o sebi tek manji zapis u našoj prastaroj, dvadesettisućljetnoj genskoj mapi.
Da, gospodo: Primorčev rad “Y-kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata” ne samo da uopće ne dokazuje kako su Hrvati bili “Europa prije Europe”, i da nikakve veze sa Slavenima nemaju, već
dokazuje - upravo obrnuto i, ponavljam, u strogo forenzičkom smislu – dokazuje kako s Hrvatima nemamo baš ništa! Osim, jasno, jedva vidljive recke u DNK-spirali nekih među nama, i neobičnog jezika punog nekakvih smiješnih slova s kvačicama, kojega smo lakomisleno primili od tih besporizornih SLAVENSKIH BARBARA, baš kao uskoro i KRČANSTVO, zaboravivši i jezik i vjeru naših PALEOLITSKIH DJEDOVA!
Mitomanija nam se tako poput bumeranga vratila o glavu: sve dokazujući kako su Hrvati narod najstariji i najeuropskiji – oslanjajući se pri tom, zbog nezgodnih kulturnih sličnosti sa Srbima, isključivo na gene kamene - saznali smo na kraju da baš po tom genu kamenom UOPĆE NISMO Hrvati.
Pandorina je kutija otvorena i bit će sada teško vratiti demona unutra. Valja nam ispočetka pisati cijelu slavnu povijest, Križni put od majke Afrike preko Bliskog istoka do Europe, tegoban život u ledeno doba, svakodnevne borbe s mamutima i sabljastim tigrovima, globalno zatopljenje i velike poplave, tisuće godina mukotrpnog pripitomljavanja divljih konja i goveda, otkriće vatre i pečenog mesa, prve mladice pšenice i ječma, hiljade godina preživljavanja na balkanskoj djedovini, sve do onog strašnog dana, najcrnjeg i najstrašnijeg u cjelokupnoj našoj povijesti, kad su se na obzoru pojavili crvenokosi divljaci u kožusima od ovčjeg krzna.
- Ja sam Hrvat – rekao je na nekom smiješnom jeziku najkrupniji od njih. - A ovo su moja braća, Klukas, Lobel, Muhlo i Kosjenc.
- Arrricki prrr mutuana gipelile, mutuana gipelile – prkosno mu je dobacio naš poglavica. - Arricki prrr kewana gipelile, kewana gipelile!
- O, o, o, Ramaya, bokuko ramaya! – povikaše u to ostali. - Abantu ramaya, mitumbala!
- Šta kažu, šta kažu? - pitao je Hrvat prevoditelja.
- Nešto u vezi vaše gospođe majke i ovoga vučjaka, nisam baš najbolje razumio.
- A nas nećeš upoznati? - koketno je u taj čas iza Hrvatovih leđa dobacila crvenokosa djevojka, mazno gledajući u plećate staroeuropske domoroce.
- Eh da, Tuga i Buga – nevoljko je rekao Hrvat, pa prijekorno pogledao domoroce. - I da vam nije palo na pamet.
- Abantu ramaya! - prezirno mu je naš poglavica pljunuo pod noge.
Ostalo je, što bi se reklo, povijest: kolibe naših djedova osvanule su doskora išarane natpisima “Hrvat, zauzeto”, “Klukas, zauzeto”, “Kosjenc, zauzeto”, “Tuga i Buga, zauzeto”, iz ove posljednje duge su zimske noći parali krici i šaputanja, i uslijedilo je tisuću i pol godina okrutne okupacije naše stare slave djedovine, za koje smo od tih divljaka sa sjevera, Hrvata, Srba, kako su se sve zvali, silom primili i jezik i običaje i vjeru, sačuvavši tek u Y-kromosomu duboko zakopan davni zapis naše genske haplogrupe I2a1, da ga jednog dana, u dalekoj budućnosti, netko otkrije i otme od historijskog zaborava.
Kako bi rekli naši stari: tko na tvrdom genu svoju povist piše, tom ne može nitko prošlost da izbriše
* Tekst preuzet iz Slobodne Dalmacije
