Glede ustanova i službene potvrde nacije i jezika, tu ste bolji, priznajem. 

 Ali u narodu ste tu negdje. Običan narod će u Bugarskoj skoro uvijek reći da je Makedonac = Bugarin, a isto tako i u Srbiji glede crnogorske nacije. A tek za jezik, koje izrugivanje zna nastati.
		
 
		
	 
Postoje dokazi o 
sistematskom zlostavljanju makedonske manjine u Bugarskoj. Mogu potražiti i konkretne izvještaje ako zaželiš. S druge strane, dok postoje izolovani incidenti, uglavnom u svezi sa priznanjem nezavisnosti Republike Kosovo 2008. godine, Crnogorci nisu pod sistemskom diskriminacijom u Srbiji. Možeš posjetiti 
Lovćenac i vidjeti da tamošnje stanovništvo živi u redu i od običnih Srba ne trpi nikakva maltretiranja. 
Takođe, ipak ćeš naići na više Srba koji jednostavno odbijaju da Crnogorce nazovu Srbima (među njima nekoliko i na ovoj temi), dok ja lično u životu još nisam upoznao Bugarina koji je spreman tako reći za Makedonce. 
No, samo 
reći nešto a ne i učiniti je malo grubo za mjerenje koeficijenta nacionalizma, pogotovo u delikatnom slučaju crnogorskog pitanja. Hajde da objektivno sagledamo stvar - jedna etnička kategorija stanovništva se može definisati kao 
narod ako pak, subjektivno gledano, većina njenih pripadnika tako sebe lično posmatra. Drugi uslov jeste da se 
objektivno može taj narod 
okvirno razgraničiti od drugih, poglavito svojih direktnih susjeda. 
Analizirajmo rezultate najnovijega popisa stanovništva. Crnogorci prolaze kroz određeni delikatan proces od druge polovine 1990-ih godina, koji prerasta iz političkoga sukuba unutar jednoga naroda, pretvarajući se u 
etnogenezu dva različita, kroz ekstremizam (u kojem jedan dio se nacionalno definiše kao zasebna nacija, a drugi pak kao dio 
susjedne nacije). Ovo naglašavam zato što su Crnogorci do tada bili 
druga srpska nacija. 
Govoriću u grubim, ali pak približnim ciframa - popis je pokazao da u Crnoj Gori ima preko 250.000 Srba i Crnogoraca koji su se izjasnili da im je srpski jezik maternji, opredjelivši se za staru ideologiju po kojom su Crnogorci etnički Srbi koji su pak zasebna nacija. Nešto više od 200.000 stanovnika pak se izjasnilo kao nacionalni Crnogorci (grupa je pak pojedinačno najbrojnija ako razdvojimo Srbe i 
stare/srpske Crnogorce). To bi značilo da je odnos u srpsku korist u okviru crnogorske etničke grupe u CG (govorim strikto etničkoj grupi Crnogorci-Srbi, između kojih etničke distance gotovo ni ne postoji, odnosno samo je nešto malo veća od dihotomije Bošnjaci-Muslimani - a ne o cjelokupnom stanovništvu te države) negdje 55% na prema 45%. Situacija postaje svakako još drastičnija ako pogledamo i (etničko) crnogorsko stanovništvo 
izvan Crne Gore. Naravno, ne bi imalo smisla računati svakoga crnogorskoga porijekla (ali valja reći da se gotovo svi smatraju Srbima, gdje god žive - u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji ili izvan), tako da bismo mogli ograničiti to na doskorašnje iseljenike i nosioce crnogorskoga državljanstva. Od njih, velika zajednica postoji samo u Republici Srbiji - oko 200.000 Srba i 50.000 Crnogoraca 
srpske provinijencije. 
Objektivno sagledavajući, Crnogorci se 
u globalu kao narod smatraju Srbima, u naučnoj zajednici. To ćeš čuti po mnogim značajnijim etnološkim i antropološkim studijama, među kojima se recimo posebno izdvaja Minhen kao naučni centar (minhenski univerzitet je obavio i istraživanje 
stvaranja posebne nacije od Srba u Crnoj Gori prije par godina). Crnogorci imaju trenutno status nacionalnih manjina - samo u zemljama bivše Jugoslavije (minus Republika Kosovo). Kada je crnogorski ambasador (mada se sada ne sjećam konkretno je li u pitanju on, možda neki drugi pojedinac) zatražio u Albaniji da se tzv. 
srpsko-crnogorska manjina (takav joj je zvanični naziv) razdvoji i prizna za zasebnu, predlog je odbijen, sa obrazloženjem da je dodijeljen naziv 
srpsko-crnogorska zato što su Srbi u Albaniji kroz različite istorijske procese razvili određeni tip posebnosti i vezanosti ipak više za Crnu Goru negoli Srbiju, ali pak 'ne mogu se racionalno okarakterizovati kao dvije zasebne etničke grupe'. Jedini još crnogorski zahtjev koji je stigao sličan, u Mađarskoj, bio je odbijen (u fazonu, 
Crnogorci su Srbi) i dobio je isto obrazloženje kakvo je Mađarska pružila i u vrijeme kada je službeno odbila da Bunjevce prihvati kao nacionalnu manjinu zasebnu od hrvatske. 
Objektivno govoreći, Crnogorci su jedna 
relativno mlada nacija (sa funkcionalnim priznanjem statusa tek od 1945. godine - što znači da ni jedan cijeli vijek još nije prošao). Mogu li se oni potpuno razgraničiti od Srba? 
Ne, ne mogu. Crnogorci i dan-danas još uvijek prolaze kroz proces 
etnogeneze. Jedan veliki broj Crnogoraca smatra da govori 
srpskim jezikom, etnička distanca između Srba i Crnogoraca je toliko mala da možemo zapaziti česte fluktuacije između - neki su čas Crnogorci, a čas Srbi, uz veliku prisutnost dvojnog identiteta. Identitetska rasprava je dio crnogorske svakodnevnice - političari i viđene ličnosti redovno raspravljaju 
jesu li Crnogorci Srbi ili ne u sklopu svoj identitetskog nacionalnog pitanja. Crnogorski jezik 
tek sada prolazi kroz proces standardizacije, a neki govore eto i o 
crkvenom problemu. 
Osim toga, mada svakako ne i najvažnije, Crnogorci su kolektivno srpskog istorijskog porijekla. 
Da li onda to rečenicu:
	
	
..dok god se tu ne krije direktno zlonamjerno osporavanje 
dijela Crnogoraca koji žele biti pripadnici sopstvene, zasebne nacije - čini nacionalističkom? 
Dakako da ne. Eto, na forumu je i ja par puta upotrebih (računajmo i to iznad u takvom kontekstu), a pri tom ne mislim ni na šta eksplicitno 
srpski nacionalistički, već na nešto sasvim objetkivno...