На данашњи дан је убијен Слободан Милошевић! Ко га је убио и ЗАШТО?

Да ли је бивши председник Србије Слободан Милошевић убијен у Хагу?

  • Јесте

  • Није


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
"6. April 2019.
Milošević je kontrolirao Crvene beretke, 'šešeljevce', 'arkanovce' i 'Škorpione'
Profesorica na Univerzitetu u Sarajevu Edina Bećirević kaže da postoje dokazi o Miloševićevoj efektivnoj kontroli nad jedinicama koje su ratovale u Bosni i Hercegovini.


  • Mnogi pravnici, intelektualci i politički analitičari smatraju da je presudom Karadžiću Srbija abolirana od učešća u ratu u Bosni i Hercegovini. Vi ste osoba koja se bavila proučavanjem zločina genocida na prostoru istočne Bosne, tačnije, bosanskog Podrinja i, po Vašim saznanjima, jesu li vojne, policijske i paravojne jedinice iz Srbije učestvovale u zločinima na tom području?

U Vijećnici je u maju 2018. otvoren Informativni centar o MKSJ, u koji je prebačena kompletna arhiva Haškog tribunala. Onima koji su zainteresirani za ovu temu prije svega preporučujem da pogledaju svjedočenje britanskog generala Ruperta Smitha, koji je svjedočio protiv Miloševića. Tokom ovog svjedočenja Milošević je u jednom trenutku i sam rekao da nije tajna da je Srbija na platnom spisku imala oficire iz VRS-a iz Bosne i Hercegovine, ali da to, navodno, nije podrazumijevalo i komandu. General Smith odgovorio je: "Onaj koji plaća ček obično je i osoba koja ima kontrolu." Također je korisno pročitati i ekspertni izvještaj Haškog tužilaštva u kojem je analizirano kako je Srbija finansirala ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.


U svakom genocidnom procesu tzv. paravojne snage imaju značajnu ulogu u činjenju genocida, bilo da je riječ o Ruandi, nacističkoj Njemačkoj ili Miloševićevoj Srbiji. U javnosti, ove se jedinice nazivaju paravojnim da bi se kreirala iluzija da država nema kontrolu nad njima. Slobodan Milošević imao je de facto i de jure kontrolu nad srbijanskim MUP-om, kao i nad Službom državne bezbjednosti. U slučaju Miloševića, tim glavnog tužitelja izveo je Miloševićevu kontrolu na osnovu njegove relacije s Jovicom Stanišićem. Svjedoci i dokumenti su potvrdili da je Milošević posredstvom Stanišića kontrolirao i Karadžića i Mladića. Preko Jovice Stanišića i Franka Simatovića kontrolirao je zloglasne Crvene beretke, ali i ostale specijalne jedinice, uključujući "šešeljevce", "arkanovce" i "Škorpione".

Jedan od najznačajnijih dokaza u posjedu haškog tužiteljstva bio je videosnimak sa proslave godišnjice osnivanja Crvenih beretki 1997. godine. Jovica Stanišić, koji je kontrolirao DB Srbije, obratio se Miloševiću riječima: "Gospodine predsedniče, sve što smo do sada radili bilo je uz Vaše znanje i Vašu saglasnost." Na istoj svečanosti Milošević je rekao da je čitao izvještaje o "uspesima" Crvenih beretki. Rečenica koja je Miloševića eksplicitno povezala sa svim aktivnostima Crvenih beretki u Bosni i Hercegovini bila je ona u kojoj Franko Simatović naglašava da su Crvene bertke osnovane 4. maja 1991. U međupresudi Miloševiću potvrđen je genocid za 1992. u Bosni i Hercegovini. A svi smo vidjeli i snimak na kojem pravoslavni pop posvećuje hladnokrvne ubice iz "Škorpiona", za koje je dokazano da su bili u sistemu specijalnih jedinica srbijanskog MUP-a, koji nekoliko minuta nakon toga zlostavljaju i ubijaju zarobljene Bošnjake u julu 1995.


Milošević, nažalost, nije doživio kraj sudskog procesa. Postupak protiv Stanišića i Simatovića je obnovljen i suđenje je u toku. Razumno je očekivati da će kroz ovaj predmet biti i pravno kvalificirana uloga Srbije u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini.


Međutim, i bez te presude tomovi knjiga ozbiljnih zapadnih autora koji su pretraživali ratne arhive ulogu Srbije u ratu u Bosni i Hercegovini praktično tretiraju kao agresiju. Uloga Srbije u ratu u Bosni i Hercegovini uopšte nije upitna u ozbiljnim naučnim krugovima zbog toga što se oni koji se bave ovom temom ne oslanjaju samo na pravne kvalifikacije nego im sudske presude služe kao vodič za pretraživanje arhiva, analizu dokumenata i izjava svjedoka da bi ustanovili je li u određenom historijskom slučaju izvršena agresija i genocid."
http://balkans.aljazeera.net/vijest...vene-beretke-seseljevce-arkanovce-i-skorpione




"5.3.2020. Pripadniku zloglasnih Crvenih beretki osam godina zatvora zbog silovanja u BiH
https://www.klix.ba/vijesti/bih/pri...godina-zatvora-zbog-silovanja-u-bih/200305118
 
A za šta će im dokazi?

Ako su hteli da ga "pravosnažno" osude, a hteli su, mogli su da napakuju šta god hoće.

To da li će neko posle 5, 10, 50, 200 godina da ustanovi da to nije ili jeste bilo napakovano...to je bitno samo nama, a mi smo, realno, ****** na biciklu.

Dakle, Slobo je, time što je umro, u stvari zahebao Hag.

Što će reći, Slobo se samoubio, i time pobedio.

На основу расположивих чињеница, стоји оно што написах. Мислим да је то сасвим довољно као аргумент свим непријатељима који желе да набаце кривицу држави преко судбине бившег председника. И ружно је некога сматрати самоубицом ако се немају чврсти докази. Овде такви не постоје.
 
"6. April 2019.
Milošević je kontrolirao Crvene beretke, 'šešeljevce', 'arkanovce' i 'Škorpione'
Profesorica na Univerzitetu u Sarajevu Edina Bećirević kaže da postoje dokazi o Miloševićevoj efektivnoj kontroli nad jedinicama koje su ratovale u Bosni i Hercegovini.......
Јел' и Едину 'ебо Милошевић? :)
 
На основу расположивих чињеница, стоји оно што написах. Мислим да је то сасвим довољно као аргумент свим непријатељима који желе да набаце кривицу држави преко судбине бившег председника. И ружно је некога сматрати самоубицом ако се немају чврсти докази. Овде такви не постоје.

Ako žele da ti nabace krivicu, nabaciće ti je sa bilo kakvim argumentima koji su im potrebni, tačnim ili izmišljenim.

Dakle, čitava konstrukcija ti ne stoji, jer se suprotstavlja logici.

Haški sud je politički instrument, koji je napravljen, da bi se sprovodili određeni interesi.

Faktori dokaza, pravde, nepravde, argumenta su malo bitni u toj priči, a pogotovo su nebitni u istorijskom smislu, kada se ostvare neki ciljevi koji su važni u određenom momentu.

Dakle, smrt Slobodana Miloševića (za koju ja verujem da je bila prirodna, jer je čovek bio srčani bolesnik, a i bio je u godinama kada ljudi obično umiru, i bio je pod stresom), ako se posmatra kao ubistvo, u stvari nikako ne koristi srpskim neprijateljima.

Za njih bi bilo mnogo bolje da je predsednik Srbije osuđen.

Ovako, on je umro neosuđen, a sam tok procesa nije nagoveštavao siguran osuđujući ishod. Pat.
 
Ako žele da ti nabace krivicu, nabaciće ti je sa bilo kakvim argumentima koji su im potrebni, tačnim ili izmišljenim.

Dakle, čitava konstrukcija ti ne stoji, jer se suprotstavlja logici.

Haški sud je politički instrument, koji je napravljen, da bi se sprovodili određeni interesi.

Faktori dokaza, pravde, nepravde, argumenta su malo bitni u toj priči, a pogotovo su nebitni u istorijskom smislu, kada se ostvare neki ciljevi koji su važni u određenom momentu.

Dakle, smrt Slobodana Miloševića (za koju ja verujem da je bila prirodna, jer je čovek bio srčani bolesnik, a i bio je u godinama kada ljudi obično umiru, i bio je pod stresom), ako se posmatra kao ubistvo, u stvari nikako ne koristi srpskim neprijateljima.

Za njih bi bilo mnogo bolje da je predsednik Srbije osuđen.

Ovako, on je umro neosuđen, a sam tok procesa nije nagoveštavao siguran osuđujući ishod. Pat.


Све то стоји, донекле.
Познајем човека који је био у хашкој судници, као члан једне адвокатске канцеларије, на врло јаким предметима. И човек ми тврди да је могло много, много боље да се ради на одбрани српских оптуженика, лобирањем, избором страних адвоката, и наравно доказима.
Коме треба да верујем више, теби или њему?
 
"Džudit Armata iz Koalicije za međunarodnu pravdu: Novi početak Biljane Plavšić - 2002-10-03
03 oktobar, 2002

Po oceni Džudit Armata, priznanje Biljane Plavšić od višestruke je važnosti: “Ona je prvi visoki zvaničnik bivše Jugoslavije koja je priznala odgovornost što je samo po sebi značajno, međutim, rekla bih da je posebno važan način na koji je to učinila. Iako je priznala krivicu imajući u vidu moguću lakšu kaznu od one koju bi dobila u slučaju punog suđenja, mislim da je izuzetno važna njena izjava da je došlo vreme da vinovnici zločina preuzmu krivicu da bi se zalečile rane naroda tog regiona. ”

Džudit Armata takođe smatra da će priznajne Biljane Plavšić uticati na ishod suđenja Slobodanu Miloševiću: “Svakako, njeno priznanje u okviru kojeg su izneti podaci o učešću JNA u ratu u Bosni i Hercegovini i o podršci koju je JNA pružala bosanskim Srbima -- moćiće da se upotrebe protiv Miloševića -- čak i ako Biljana Plavšić ne bude svedok na njegovom suđenju. Lično, inače, smatram da je sasvim moguće da Biljana Plavšić pristane da bude svedok protiv Miloševića, i da će moći da pruži veoma važne podatke.”

Između priznanja Biljane Plavšić i svedočenja hrvatskog predsednika Stipe Mesića na suđenju Miloševiću postoji zajednička nit, smatra Džudit Armata, jer -- kako dalje objašnjava ekspert Koalicije za međunarodnu pravdu -- oni su prvi koji u Hagu nisu negirali činjenicu da su i na njihovim stranama počinjeni zločini. “Sa stanovišta posmatrača, predsednik Mesić je ostavio utisak veoma kredibilnog svedoka, jer se nije pojavio kao hrvatski apologeta”, kaže Armatova i dodaje -- “Mesić je priznao da su postojali ekstremisti i na hrvatskoj strani i da su učinjene loše stvari i da počinioci treba da snose odgovornost za to i zbog toga je bio mnogo uverljiviji nego da je tvrdio da su samo Milošević i Srbi bili nacionalisti koji su ugnjetavali Hrvate.” Hrvatski predsednik je -- po oceni Džudit Armate -- izneo “razumno objašnjenje događaja koji su prethodili ratu i uspešno pokazao da je kriza mogla da se reši bez nasilja, ali da je Milošević to sprečio i da je razlog takvom suprotstavljanju bila ideja za proširenje teritorije Srbije na račun Hrvatske i Bosne i Hercegovine”.

Oboje, Plavšićeva i Mesić su pokrenuli nešto što bi moglo da pomogne i drugima da prestanu da posmatraju stvari sa svog uskog nacionalnog stanovišta -- ističe Armatova, dodajući da bi to moglo da dovede do istinskog dijaloga o tome šta se dogodilo. “Oni su otvorili vrata za komunikaciju, dok Milošević samo nastavlja destruktivnu manipulaciju koja je odvela Srbiju u desetogodišnju izolaciju. Kao da mu je cilj da se osveti zemlji koja ga je predala Hagu.” -- rekla je na kraju Džudit Armata. "
https://www.glasamerike.net/a/a-34-a-2002-10-03-5-1-87026557/759557.html

"8. februar 2009. Plavšić povukla priznanje krivnje
Biljana Plavšić povukla je priznanje krivice koje je dala pred Haškim tribunalom rekavši da je to učinila samo zato da bi ostale tačke optužnice, uključujući genocid, bile odbačene i da bi izbjegla suđenje koje bi inače trajalo najmanje tri godine.Da li je Plavšićeva priznanjem da je obmanula sud pokrenula i pitanje ponovnog suđenja za tačke optužnice odbačene sporazumom o priznanju krivnje, po kojem je, umjesto 20 do 25 godina zatvora, osuđena na 11, te može li joj se suditi po odbačenim tačkama pred domaćim pravosuđem?"
https://www.slobodnaevropa.org/a/1381132.html
 
Све то стоји, донекле.
Познајем човека који је био у хашкој судници, као члан једне адвокатске канцеларије, на врло јаким предметима. И човек ми тврди да је могло много, много боље да се ради на одбрани српских оптуженика, лобирањем, избором страних адвоката, и наравно доказима.
Коме треба да верујем више, теби или њему?

Ne radi se ovde o verovanju, nego o razmeni mišljenja.

To da je moglo mnogo, mnogo bolje da se radi na odbrani srpskih optuženika je činjenica. Pogotovo kad za poređenje uzmemo ono št su Hrvati radili da zaštite svoje.
Međutim, mislim da je naivan svako ko misli da su hrvatski napori, lobiranje i pare doveli, na primer, do toga da Gotovina posle osude od 30 godina bude pravosnažno oslobođen svake krivice.

Dakle, postavlja pitanje do čega bi to naše lobiranje dovelo, ako pođemo od logične pretpostavke da je Haški sud napravljen da obavi određen posao.

Ti misliš da je Milošević ubijen, zato što nije bilo dokaza za njegovu osudu. Ako misliš da su im dokazi bili bitni, onda smatraš da je Haški sud u svojoj suštini bio objektivan, jer, eto, bili su mu potrebni dokazi da osudi Miloševića. Ako misliš da je haški sud bio objektivan, onda pada u vodu stav da je antisrpski. Ako nije antisrpski, zašto bi ubili Miloševića?
 
Ne radi se ovde o verovanju, nego o razmeni mišljenja.

To da je moglo mnogo, mnogo bolje da se radi na odbrani srpskih optuženika je činjenica. Pogotovo kad za poređenje uzmemo ono št su Hrvati radili da zaštite svoje.
Međutim, mislim da je naivan svako ko misli da su hrvatski napori, lobiranje i pare doveli, na primer, do toga da Gotovina posle osude od 30 godina bude pravosnažno oslobođen svake krivice.

Dakle, postavlja pitanje do čega bi to naše lobiranje dovelo, ako pođemo od logične pretpostavke da je Haški sud napravljen da obavi određen posao.

Ti misliš da je Milošević ubijen, zato što nije bilo dokaza za njegovu osudu. Ako misliš da su im dokazi bili bitni, onda smatraš da je Haški sud u svojoj suštini bio objektivan, jer, eto, bili su mu potrebni dokazi da osudi Miloševića. Ako misliš da je haški sud bio objektivan, onda pada u vodu stav da je antisrpski. Ako nije antisrpski, zašto bi ubili Miloševića?
do čega bi dovelo srpsko lobiranje
1. do provizije...neko bi se tu omastio, po starom dobrom srpskom običaju
2. ...........
 

Back
Top