Iz perspektive psihologije postoje dokazi zavisnosti nasilnika i zrtve,
medjutim, to su definisani profili i ne obuhvataju sve nasilnike i sve zrtve,
tako da ta povezanost nije princip nego specijalni slucaj.
Principi obuhvataju sve, bez iznimke.
Gdje ima žrtve ima i tiranina (princip pri tom ne čini jedinku žrtvom, žrtvom je čini njen mentalni sklop, dakle,
princip služi manifestaciji mentalnog sklopa, ma kakav on bio).
Šta je pri tom princip?
Princip je moć privlačnosti, a pošto pri svemu možemo biti svjesni i nesvjesni, tako i pri ostvarenju ovog principa možemo
ga biti svjesni ili nesvjesni.
Ako smo nesvjesni tog principa privlačanosti onda kao i sva nužnost sam princip djeluje iz tame, nevidljiv.
Dakle, djelujući iz tame (kao što se vidi u primjeru žrtva-tiranin), ovaj princip se nužno ostvaruje privlačenjem proporcionalno dijametralnih suprotnosti.
U jednu situaciju dvije jedinke ulaze na isti način-svijim izborom (bilo da je izbor svjestan ili nesvjestan) kao i sa istim ciljem, sa potpuno istim intenzitetom sile i sa nesvjesnom potrebom za njihovim pražnjenjem. Intenziteti sila su izjednačeni u svojoj suprotnosti.
To je princip privlačnosti suprotnosti.
Ono što je suprotno kroz koliziju anulira vektore sile koja je stvorila nesvjesnu uravnoteženost, pri čemu se pražnjenjem nagomilane energije ostvaruje prividan balans, trenutno zadovoljenje.
U drugim riječima, nesvjesno kreirani polaritet zahtijeva suprotan nesvjesno kreirani polaritet kojim će 'tobože' anulirati svoju neuravnoteženost.
Univerzum djeluje kao što i uvijek djeluje; pronalazi idealnu suprotnost, suprotnosti se privlače, sudaraju, neuravnotežena energija se oslobađa.
Dva učesnika tog sudara gube naboj i ostaju 'izduvani' dok univerzum ostaje u totalnom balansu.
Međutim, Princip privlačnosti ne djeluje samo nesvjesno, već i svjesno.
Kako se to dešava?
Dešava se svjesnim izborom.
Svjesno birati znači uvijek biti svjestan Sebe-Bića-apsoluta, principa po kojima se izbor čini, subjekat-objekat korelacije, kao i principa prpojekcije po kojemu se bilo koja kreacija ostvaruje, manifestuje.
Znajući to, imajući to jasno u svom podsvjesnom razumu, pristupamo izboru oslobođeni od naboja koji bi mogao stvoriti neuravnoteženost u nama,
dakle koji bi svojim vektorom od univerzuma zahtijevao nužnost, da mu pronađe ekvivalentnu suprotnost sile.
U ovom slučaju, bivajući svjesno Biće, biramo tako što ćemo u izbor uključiti Ljubav, harmoniju i mir.
...
Vratimo se sad na one dvije jedinke (dva čovjeka recimo), pa vidimo kako ovo funkcioniše.
Realnost svake jedinke je subjetivna, stoga ne postoji izbor koji neko drugi čini za nju kako bi ona doživjela svoju subjektivnu stvarnost. Svaka jedinka bira realnost za sebe.
Ako je jedinka svjesna Ljubavi, harmonije i mira i savjesno se odnosi prema svom izboru, ona će Ljubavlju u sebi anulirati nesvjesnu potrebu za stvaranjem ekstremnog polariteta i vektora sile.
S tim će univerzumu poslati svjesno stvorenu poruku-naredbu. Njena poruka bit' će determinisana njenim mentalnim sklopom svjesnog Bića.
Mentalni sklop 'svjesnog Bića' od univerzuma sobom zahtijeva da mu u stvarnost 'jedinke' pošalje drugu jedinku kroz koju će doživjeti upravo ono što već u sebi ima; Ljubav, harmoniju i mir.
U ovom slučaju Princip privlačnosti će se bazirati na duhovnoj istosti (cjelovitosti) sa predznakom fizičke neispunjenosti koja teži svjesnom dopunjavanju. Obe jedinke će u Ljubavi nuditi sebe onakvim kakve jesu a zauzvrat će dobijati ono što im na fizičkom nivou stvarnosti nedostaje kako bi se i na fizičkom nivou osjećale ispunjenim.
Ljubav, kao savjesno izabrani preduslov stvara jasno usmjerenje traženja; iskustvo Jednote. Pošto se Ljubav uvijek doživljava kroz Jednotu duha, onda svaka jedinka u sebi, svojim mentalnim sklopom mora ostvariti svoju duhovnu cjelovitost kako bi sebi u stvarnost privukla drugu podjednako duhovno cjelovitu jedinku. U ovom slučaju princip privlačnosti ne djeluje kroz privlačenje suprotnih vektora sile već kroz privlačnost duhovne istosti; duhovne cjelovitosti sa predznacima fizičke neispunjenosti (jedno je rupa drugo je klin).
Princip je isti, suprotnosti se privlače, u jednom slučaju privlače se nesvjesno stvorene sile suprotnih vektora koje teže koliziji i neminovnoj ekspoloziji, pri čemu se ostvaruje (izduvavanje, povratak vektora u nulu).
U drugom slučaju privlače se jedinke koje su ostvarile sopstvenu duhovnu cjelovitost koja na fizičkom nivou jedino može da se manifestuje njihovim dopunjavanjem i stoga sjedinjenjem.
U ovom slučaju suprotnosti koje ih privlače nisu u njihovim vektorima sile već u svjesnosti o njihovoj fizičkoj necjelovitosti (klin treba rupu i obrnuto kako bi smisao njihovog fizičkog postojanja bio ispunjen).
Dakle svjesno Biće će svojom mentalnom postavkom zahtijevati dopunjenje koje će biti u skladu sa postojećim principima Ljubavi, harmonije i mira, umjesto što će nesvjesno zahtijevati sudar, koliziju dva usmjerenja koja se privlače zarad potrebe nevelisanja suprotnih vektora sile. Primjer su dvoje ljudi u Ljubavi. I jedno i drugo, da bi bili u Ljubavi moraju da budu duhovno cjeloviti (u Jednoti), da bi se na materijalnom, tjelesnom nivou dopunili i ostvarili i materijalno ispunjenje.