JA KOJI JESAM
Poznat
- Poruka
- 7.799
ne sumnjam da je imao neka nadprirodna iskustva, a i da nije sasvim mi je razumljivo i opravdano sto poteze za visom silom, svetlosnim bicima.
to je zato jer je potrebna kriticna masa ljudi koji bi prihvatili njegovu zaokruzenu teoriju ( koja je ok), na ovaj ili ovaj nacin
'ovaj nacin' bi bio da razumeju njegov zakon postojanja, a 'onaj nacin' (koji pali kod vecine ljudi) je da jednostavno prihvate ono to autoritet--svetlosna bica, isus, buda..--porucuje
Šta znači sumjnati?
To znači ne znati. Sumnja se jedino i rađa iz neznanja. Tačnije, sumnja je vjera u neznanje. Neznanje opravdava vjeru u sumnju. Znanje je anulira.
Iskustva, da l' posredna ili neposredna, da l' putem uma ili sjedinjenjem sa onim što želiš da iskusiš, su jedini dokazi da je sve moguće, jedini su dokazi istina, da l' relativnih ili apsolutne.
Sve dok se nešto ne proba sumnja je čvrsti vladar nad mogućim, sumnja biva. Kad probaš sumnja omekšava, kad uspiješ sumnja nestaje a moguće biva.
Ne treba sumnjati u to da li je Ljubo imao iskustvo ili ne, problem je vjerovati mu. Da bi se izbjeglo vjerovanje moramo imati neposredno iskustvo, moramo i sami ZNATI šta je moguće.
Tad umjesto vjerovanja bilo kome možemo imati povjerenje u Biće koje je u svima ISTO. Vjera i povjerenje nisu isto.
Vjera je mehanizam projekcije, učvršćivač ubjeđenja, iluzije.
Povjerenje je intuitivno predavanje svog logičkog rasuđivanja Izvoru istine.
Povjerenje je na svjesnosnoj ljestvici daleko iznad vjere. Povjerenje zahtijeva poznavanje (bar osjećanje, slutnju) viših principa postojanja. Odatle naivan, nedovoljno osviješćen, u povjerenju uzima vjeru kao najvišu istinu. To je preduslov zabludama i manipulaciji. Religije, neke manje neke više, su najviši oblik manipulacije jer upravo ciljaju na srce povjerljivog naivnog.
Vjera zahtijeva 'treće lice (ono/onoga u što ili kojemu ćeš vjerovati): JA-subjekat-prvo lice (tragač koji u sebi osjeća/naslućuje istinu, te ima ili nema povjerenja u svoje (ne)znanje, traži istinu) + JA-objekat. drugo lice (Istina) + JA-Um-Raz-UM-treće lice, nevidljivo (mehanizam uvjeravanja). U drugim riječima, da bih saznao istinu o tebi moram pitati 'Miku i Peru' da mi to kažu. Mikas i Pera su tad moj Um. Znanje-o-sebi se ne stiče kroz Miku i Peru već se otkriva u sebi. Umom se to ne može ostvariti. Umom ostavrujemo čulne projekcije naše vjere i stvaramo zaključake na račun njenih ostvarenih projekcija. Samo znanje o objektima se stoga može steći.
Vjera se ostvaruje totalnim povjerenjem u projekciju Uma pri čemu se gubi povjerenje u SEBE i svoj interni predosjećaj, interno znanje, intuiciju.


