MOJE MALE ŠARENE EMOCIJE

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sa Tobom sam htela sve
da placem i da se smejem..da trcim i da padam
da se radujem i tugujem.. da budna sanjam
da nadjem zaklon u tvojoj senci
da moja sakica bude u tvojoj
da mirno i spokojno spavas..da te slusam dok pricas
da se nadam i verujem
I sada kada mislim..mislim o nama.
a vreme prolazi..vreme otkucava
vreme je proslo..
a ti si i dalje moj mali veliki privatni Bog..


 
SMIRAJ


potrebno mi je da
prošetam niz ulicu
nekud
u poslepodne puno senki
nađem sto
ispred kafea
sednem
poručim piće
i da sedim
sa tim pićem
a muva da
sleti
na taj sto.

zatim
da u pozadini
čujem kako se neko
smeje.

zatim da vidim
ženu koja prolazi
u zelenoj haljini.
da vidim
kera koji prolazi
debelog kera
kratke smeđe dlake i
očiju koje se keze.

da umrem
sedeći tako.
da umrem
uspravnih leđa
dok su mi oči i dalje
otvorene.

hoću da mi avion
preleti nad glavom.

da prođe žena
u plavoj haljini.
onda hoću
istog debelog kera
kratke smeđe dlake i
očiju koje se keze
ponovo da prođe.

to će biti
dovoljno
posle svega
drugog
posle svega
ostalog.

Charles Bukowski
 
slika.jpg
 
PRIČAJMO U KLASIČNOJ GLAZBI DOK ZABORAVLJAM LJUBAV

Maja je otišla na nedjelju
Sa biljkom u rukama

Biljkom sa crvenim cvijetom i otpalim
Listovima

Nosila je ogromni crveni lonac
Među grudima,
Međutim nosila je i osmijeh na licu znajući da se pakao primakao kraju

Ja sam sjedio u fotelji i pio
Nisam mario previše o tom filmu koji je igrala

Bio sam zaokupljen pametnijim i važnijim stvarima
Kao, naprimjer, pronalaskom upaljača i lijenošću koja je tu potragu odgađala čim dulje

Prepunom pepeljarom koja mi je bila samo nekoliko centimetara od dohvata
Ali ja se nisam previše trudio i na kraju sam pepeo istresao na pod

Maja je otišla na nedjelju
Sa kutijom prepunom knjiga o starogrčkim piscima komedija
I nekoliko vrijednih ploča uključujući Jesenjina kako, lično, recitira vlastitu smrt

Nekoliko omota švicarske čokolade neumorno se utrkivalo po tepihu

Utrka izazvana ljetnim vjetrom koji je uskoro preostao

Maja je otišla na nedjelju
Dok sam pokušavao čitati o stradivariju
Usput se nalijevajući kao pseto crnim vinom

Maja je otišla ne ostavivši ništa vrijedno za sobom

Život je najbolji kada stane u dvije kutije
Koje uvijek možeš uzeti kada stvari postanu preteške
I jednostavno odšetati dalje
Kao da se ništa između toga nije dogodilo …

Robert Ravenščak
 
S TOBOM, BEZ TEBE

Želja je želja iz srca slabost
Nošena snagom bujice strasti
Otkrila moju bestidnu nagost
Ponos mora na kolena pasti.

I opet prizor pred budnim okom
Kakav se nađe s prolećem ranim
Sta li to huči mojim krvotokom
Kako da tebe od sebe branim?!

Nije da ne znaš šta me to lomi
Kako taj bestid sobom da svladam
Mozda je bolje neka me zgromi
ta culna drskost u koju padam

Da li da molim - oprosti zato
Sto dobos srca postaje jači
Meni uzeto a tebi dato
Oko mi setno a tvoje zrači.

Kao na recept dala mi dozu
Ćuteći kažeš toliko treba
Nevidljiv dodir niz tebe sroza
A napon silan ko zrak sa neba.

Ne znam a slutim da nemam pravo
Da ljubim dušom ženu kraj sebe
Jedino mogu reći ti zdravo
I vazda biti s tobom bez tebe.

Branko Tomić
 
Moji osjećaji su poput plamenika odvrnutog na najmanje.
Prisutni, ali duboko potisnuti snagom razuma.
A zapravo se bojim.
Bojim života.
Na njega nisam spremna, barem ne u ovakvom izdanju.
Znate svi da isti taj život ne čeka, on je kao avion na koji se morate ukrcati, a ja se tako bojim letenja...
:kitis::kitis:

 
LABUD

Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.

Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
krila mu ljiljan, vesla ruža
kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
i bjelina i sva umilnost labudova.

Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
-karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se
uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.

Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.

U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
il' ljubavnik u mom životu

Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini
a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.

Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada - cijela! -ja sam tijelo.
Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav
Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
koje katkada misao moju odražava,
crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem.

Delmira Agustini
 
JERUZALEMSKI DIJALOG

- A tako? On je iz Nazareta?
- Pa naravno: piljarica na uglu - to mu je rođena teta!
- A ja sam čula da je on nezakonito dijete
i da mu otac ulice mete.
- Rođen je u štali, to je stalno;
uopće: podrijetlo toga dečka je nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati mati.
Tko bi mogao, gospa, sve te skandale znati?
- Pa dobro. Ima li on kakve škole?
Je li svršio maturu?
- Ali!
Gospa se po svoj prilici šali!
Kakvu božju maturu?
Neki dan na cesti
poljubio je jednu javnu curu!
S dangubama pije; za njim idu
sami bokci, slijepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Već su i prijave stale da protiv njega policiji stižu.
Pazite dobro, gospa,
taj će dečko svršiti na križu!

Miroslav Krleža
 
Volela bih da ti poziram,
da sedim naga na stolici
sa smeškom u očima
i crvenim usnama.
Da, imala bih samo
crveni ruž na sebi,
ukus divljih trešanja,
raspuštenu kosu,
umivenu
svetom vodom
ponovnog rađanja.
Znam da ne umeš da slikaš,

slika.jpg
 
POLJUBAC I DIM

Ljubili smo se dimom od cigarete.
Onda, kad si me prvi put pogledala.
Ti si iz usta, kao iz epruvete,
čarobni plavi dim nežno k meni slala.

Primao sam poruku, mađiju, nauk,
ne znajući gde da denem noge, ruke.
I već se znalo ko je muva, ko pauk
u toj tananoj igri sred kafanske buke.

Na tanušnoj žici dima iznad stola
plesale senke strasti, budućeg bola,
ne hajući za povike iz arene.

Proćutala su u nama pokolenja.
Rukom sklanjam taj čas, ne dam da ga prene
lupa godina, tvog i mog govorenja.

Miroslav Maksimović
 
b0e35a497b2d0dee78f683aca45b04cd.jpg


Samo zaronim ispod površine i slušam otvorenih očiju
voda mi ulazi u uši i prodire u otvorene nozdrve.
Izdržaću kažem sebi, dok zamšiljam da sam riba,
onako hladna i naježene kože što umire od dodira ljudskog.

Samo zaronim ispod površine i slušam otvorenih očiju....t i š i n u
 
АКО ОПЕТ ДОЂЕШ МЕНИ

Колико мало о теби знам
а тако сам те много волела,
хтео си да будеш сам,
а мене је душа болела.

Када те на улици сретнем,
срце ми затрепери јако,
руке на груди метнем,
да смирим боле тако.

Ако опет дођеш мени
отворићеш ми старе ране,
зато остани само у успомени
на прошле болне дане.
slika.jpg
 
NEKO DRUGO MORE

Neko drugo more
jutrom ti osviće pod
oknima

Neka druga ruka
u snu ti kupine na
dlan prinosi

Neko drugo lice u
tvojoj bistroj se zenici
ogleda

Neko drugo uho iz
sna tvoga,
muziku za svoje uho
izbira

Neka druga senka vitku
tvoju senku podnevom
dotiče

Ali niko drugi u tvom
snu
ne usni
a da u
budnom oku
osvane

Pero Zubac
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top