BOL VEČERAŠNJA
U ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu,
ova muzika tvojih prstiju,
sve je to sadašnjost,
u kojoj tutnje prošlosti
nekih drugih ljudi,
koje smo voljeli,
koje smo voljeli,
i nikad ih nismo razumjeli,
a njihovi snovi,
isto tako i naši leže negdje
pod slapovima žutog lišća.
Nismo nikad izdržali
napade podmuklih jeseni.
I zato ove večeri
skriven od svih,
umotan u agnus dei
malog Mozarta,
osjećam bol praznine u mojim zjenama,
nepodnošljivu bol za tobom.
Sve ovo,
ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima,
naših nevjera,
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla,
večeri u kojima smo se lomili dušama
i pozivali prijatelje
opraštali neprijateljima.
Ljubavi moja
u čemu smo griješili,
koga smo tješili
kad je i nama bilo teško.
Kažem ti
sve ovo što nam se nakupilo u srcu,
kao gorka pića
u zadimljenim kafićima,
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeća.
Sve je to moja bol večerašnja,
sve su to usne koje sam ljubio
i koje šapuću i danas
slatke primamljive tajne.
Sve sam to ljubavi ubio
krstareći sjeverom,
gubeći sve vrijedno i dobro,
gubeći i tebe.
Željko Krznarić
