Moja prica

Mislim da se ona njima nije žalila, niti ih je molila za pomoć, tim pre što su od početka bili protiv, a i sama je rekla da joj je najteže što posle tolike borbe treba da prizna da je pogrešila.

Ja ne bih mogla da sakrijem od roditelja da radim dva posla, da radim od jutra do mraka, a da mi muž nije zaposlen, ne bih mogla ni kad bih htela. Prosto, to se vidi.

Ali, ako si u pravu u toj proceni, onda si i u pravu za ostalo. Kad tražiš da ti neko drugi uređuje kuću, ne možeš da kukaš što ti se posle raspored ne sviđa.

Mislim da je postavljačica žena na mestu što se tiče odgovornosti. Ona je preuzela ulogu hranitelja porodice, bila spremna da se iseli i bori se u još težoj situaciji. Ne bi to neko razmažen tek tako mogao. Iz nekog razloga je odabrala lošeg čoveka za muža, (a to i nije baš tako teško uraditi) i verujem da će se izboriti da tu grešku ispravi.
Nisam rekao da je razmažena...da jeste ona bi se uselila kod mame i tate i ne bi rintala po ceo dan. Ali da je naivna...to jeste. Kako mi ta priča liči na scenu upoznavanja Nikole sa Marininim roditeljima... postavljačicu nekako tako doživljavam.
A za ovo drugo...od uvodnog posta sam stekao takav utisak. Ne vidim kako bi se drugačije njeni umuvali u celu priču. Ako je iskrena kao za drugo, nek kaže sama. A u varijanti da se nije žalila i tražila pomoć i podršku a oni sve sami radili...:eek: onda glavom bez obzira i od njega, a i od njih.
 
Pa ne bi bili zadržani, u tome je stvar.
Ja ne znam ko bi mogao da zadrži isti odnos sa roditeljima kad otkrije da su mu oni, u stvari, samo stanodavci koji im izdaju stan za mnogo ozbiljniju kiriju nego novčanu.

Pet godina smo mi živeli u nadi i na lažnim obećenjima od strane i jednih i drugih roditelja, da će nam pomoći u rešenju stambenog pitanja. I kad sam shvatio da me zamajavaju, rešio sam da to završimo mi. I hvala im što mi nisu ni ciglu kupili. Kakve zahteve i ideje imaju ovako, tako bi mi na glavi sedeli. I imali bi adute za to....kao i ovi roditelji.
 
Svi koji napadaju roditelje zastupaju tezu da se oni mešaju u njen brak i to stvarno ne bi bilo u redu da je tako...ali istina je da je njih umešala ona svojevoljno. Nije poslušala njihovo mišljenje u startu ali je zato nastavila da se žali, da traži njihovu pomoć i mišljenje, da svoje bračne probleme prebacuje njima. E pa nema i jare i pare...
I baš me čudi da svi ladno prelaze preko (ne)obrazovanja zeta i prave se da nije važno. Meni je to, da se intelektualka udala za nekog ko ima samo tri razreda srednje, odmah zasmetalo u priči. I baš nešto mislim da svi vi koji imate decu...da nećete da popyzdite da vam se dete sa završenim faksom uda/oženi tako. I baš ništa nećete reći kad čujete za odluku? :think:

Ma popizdeo bih sigurno, a tek bih popizdeo ako taj lik ne zna ko je ovo na mom avataru.

A i da ne pricam ako naidje na nekog Cigu sa osnovnom:per::super:
 
Nisam rekao da je razmažena...da jeste ona bi se uselila kod mame i tate i ne bi rintala po ceo dan. Ali da je naivna...to jeste. Kako mi ta priča liči na scenu upoznavanja Nikole sa Marininim roditeljima... postavljačicu nekako tako doživljavam.
A za ovo drugo...od uvodnog posta sam stekao takav utisak. Ne vidim kako bi se drugačije njeni umuvali u celu priču. Ako je iskrena kao za drugo, nek kaže sama. A u varijanti da se nije žalila i tražila pomoć i podršku a oni sve sami radili...:eek: onda glavom bez obzira i od njega, a i od njih.

Pa pazi, nije ona morala da se žali u smislu "mama, tata, upomoć, onaj moj ništa ne radi, ajde ga vi popravite da bude dobar muž!". Mislim da je to bilo ono tipa, eto zet ne radi, ne može da nađe posao, ajde tata da se raspita, pa našli jedan, pa našli drugi...
Sumnjam da se ona njima žalila na njega, to hoću reći. Liči mi da je tu igrala tampon, ono, da im ne daje još motiva da joj prebacuju za njega.

Ali, eto, to stoji otvoreno...ovako sam ja doživela.
 
Pet godina smo mi živeli u nadi i na lažnim obećenjima od strane i jednih i drugih roditelja, da će nam pomoći u rešenju stambenog pitanja. I kad sam shvatio da me zamajavaju, rešio sam da to završimo mi. I hvala im što mi nisu ni ciglu kupili. Kakve zahteve i ideje imaju ovako, tako bi mi na glavi sedeli. I imali bi adute za to....kao i ovi roditelji.

Pa dobro, bre!!!!!! :besna:

A ja kad sam to rekla u prvom postu, ti se odmah naoštrio!
More....:tiganj:
 
Pa dobro, bre!!!!!! :besna:

A ja kad sam to rekla u prvom postu, ti se odmah naoštrio!
More....:tiganj:

Ее, а то ни не помињемо!
И ту је омашила.
Али, није јој касно да исправи грешку.
(Упише га у неку вечерњу школу, па после заврши факс, па настави да буде уметник, јер, што рече Џорџи, уметници ионако ич не раде.. ;))
 
Само кратко: ако станодавац каже станарима - уколико не измирите своје обавезе и не платите станарину, морате се селити - да ли је то уцењивање најниже врсте? Да ли желе да им растуре брак? :dontunderstand:



Pa ako na roditelje gledamo kao na stanodavce, onda...
Tj. ako oni sebe gledaju kao na stanodavce, onda zaista nema tu nikakvog odnosa roditelj-dete.
 
Nisam rekao da je razmažena...da jeste ona bi se uselila kod mame i tate i ne bi rintala po ceo dan. Ali da je naivna...to jeste. Kako mi ta priča liči na scenu upoznavanja Nikole sa Marininim roditeljima... postavljačicu nekako tako doživljavam.
A za ovo drugo...od uvodnog posta sam stekao takav utisak. Ne vidim kako bi se drugačije njeni umuvali u celu priču. Ako je iskrena kao za drugo, nek kaže sama. A u varijanti da se nije žalila i tražila pomoć i podršku a oni sve sami radili...:eek: onda glavom bez obzira i od njega, a i od njih.

Pa naravno da su sve sami radili.

Tj. znaju tehnicke stvari koje je nemoguce da ne znaju, tipa- zet nema posao. To nije bas moguce sakriti. U sustini, jedva su docekali da se postave u poziciju da oni njima nude pomoc.
 
Boldovano: malo mi je glupo, jer pričaš o sebi, ali moram da pitam:
A za starijeg i razvedenog?
A za samo starijeg?
A za lenjivca bogatog naslednika?

Mislim, gde je granica? Jel' postoji trenutak kad dete konačno isplati hranu, školu i krov nad glavom, to što nije bilo gladno, golo i boso i u studentskom domu, ili se to isplaćuje doveka? I to "ispravnim" izborom bračnog partnera, srećnim brakom i životom bez greške i po ps-u?

Iskreno, bila bi frka i za starijeg, malo manja za razvedenog a za treceg bi bilo "gledanje ispod oka"....zasto bi bila frka kada su moji poznati kao liberali i parlamentarci teske vrste - zato sto za dete zele nesto sto potencijalno ne vuce na nevolju...

Razlika je u nacinu resavanja situacije, vec vidim mamu kako me izokola pita - sine kakav je on? Sta ima kada ga toliko volis? Jel znas kakve probleme mozete da imate, dug je sine zivot nije on bajka, a zasto je njemu propao brak - aha, pa dobro desava se, a koliko je tacno stariji - ma dobro ali hajde moli te mama razmisli jos jedanput, a zasto ne zeli da radi, sta kaze, kada ce poceti, sta je zavrsio od skole, nije vazno da ima fakultet sine taman posla ali ipak, jel neces ti njemu da smetas kasnije...aha..a hajde zivite malo pre braka, ja smatram da svaki par mora da zivi skupa pre vencanja eto tako smo tata i ja...etc etc etc...odgovarajuci na pitanja njoj ja bih zapravo odgovarala i objasnjavala sebi a kada na glas izgovori covek cinjenice koje su toliko oceigledne da bodu oci lakse mu je da donese odluku...

Ako bi mi svraka popila mozak pa bih odbila da easy going odgovaram na mirno postavljena pitanja usledila bi teska artiljerija u vidu sestre koja bi me ispreskala za 5 minuta a onda bake za koju sam nenormalno vezana...ako prodje "moj izbor" sve te testove onda verujem da bih objasnila i sebi i njima zasto je on toliko poseban i mom srcu drag pa bi ga prihvatili ali nisam sigurna da na vencanju ne bi imali crne misli u fazonu uhhhhhh valjda ce biti u redu, nadam se da ne gresi...Ja puno verujem u reci, u toleranciju, mirnocu, razgovor, u ono "polako, dogovoricemo se" i ne smatram da mi majka ugrozava privatnost sto zna sa kim sam, gde sam, kakav je on, kakve planove ima u zivotu, da li voli da uci, radi, kakva su mu nacela bez obzira sto valjam dvadesete...smatram da brine pa pita...ako bih se uvukla u nesto lose mislim da mi na svetu ne bi niko pomogao kao sto bi oni...zato i brinu jer mnogo vole, isto kao sto ja brinem za njih i smatram se prevarenom kada moja majka ode kod lekara a ne kaze mi sta je muci...
 
Iskreno, bila bi frka i za starijeg, malo manja za razvedenog a za treceg bi bilo "gledanje ispod oka"....zasto bi bila frka kada su moji poznati kao liberali i parlamentarci teske vrste - zato sto za dete zele nesto sto potencijalno ne vuce na nevolju...

Razlika je u nacinu resavanja situacije, vec vidim mamu kako me izokola pita - sine kakav je on? Sta ima kada ga toliko volis? Jel znas kakve probleme mozete da imate, dug je sine zivot nije on bajka, a zasto je njemu propao brak - aha, pa dobro desava se, a koliko je tacno stariji - ma dobro ali hajde moli te mama razmisli jos jedanput, a zasto ne zeli da radi, sta kaze, kada ce poceti, sta je zavrsio od skole, nije vazno da ima fakultet sine taman posla ali ipak, jel neces ti njemu da smetas kasnije...aha..a hajde zivite malo pre braka, ja smatram da svaki par mora da zivi skupa pre vencanja eto tako smo tata i ja...etc etc etc...odgovarajuci na pitanja njoj ja bih zapravo odgovarala i objasnjavala sebi a kada na glas izgovori covek cinjenice koje su toliko oceigledne da bodu oci lakse mu je da donese odluku...

Ako bi mi svraka popila mozak pa bih odbila da easy going odgovaram na mirno postavljena pitanja usledila bi teska artiljerija u vidu sestre koja bi me ispreskala za 5 minuta a onda bake za koju sam nenormalno vezana...ako prodje "moj izbor" sve te testove onda verujem da bih objasnila i sebi i njima zasto je on toliko poseban i mom srcu drag pa bi ga prihvatili ali nisam sigurna da na vencanju ne bi imali crne misli u fazonu uhhhhhh valjda ce biti u redu, nadam se da ne gresi...Ja puno verujem u reci, u toleranciju, mirnocu, razgovor, u ono "polako, dogovoricemo se" i ne smatram da mi majka ugrozava privatnost sto zna sa kim sam, gde sam, kakav je on, kakve planove ima u zivotu, da li voli da uci, radi, kakva su mu nacela bez obzira sto valjam dvadesete...smatram da brine pa pita...ako bih se uvukla u nesto lose mislim da mi na svetu ne bi niko pomogao kao sto bi oni...zato i brinu jer mnogo vole, isto kao sto ja brinem za njih i smatram se prevarenom kada moja majka ode kod lekara a ne kaze mi sta je muci...

Ovo je nešto sasvim drugačije.

Pomenula si gore da bi udajom za takvog-i-takvog izgubila grdne beneficije kod roditelja.
Jel' to znači da, ako bi se ipak udala, i pored toga što si im objasnila zašto je to tvoj izbor, došlo do gubitka beneficija? I na koje tačno beneficije misliš?

Ako ti nije problem da odgovoriš.
Ako ne želiš, jer ovo već ulazi u ličnu priču, nema problema.
 
Ovo je nešto sasvim drugačije.

Pomenula si gore da bi udajom za takvog-i-takvog izgubila grdne beneficije kod roditelja.
Jel' to znači da, ako bi se ipak udala, i pored toga što si im objasnila zašto je to tvoj izbor, došlo do gubitka beneficija? I na koje tačno beneficije misliš?

Ako ti nije problem da odgovoriš.
Ako ne želiš, jer ovo već ulazi u ličnu priču, nema problema.

Uh...ne mogu da odgovorim jer je meni nepojmljivo da napravim takav izbor jos manje mi je pojmljivo da budem nepodrzana od strane porodice u zivotu iskreno...samo da vidim, da razmislim...Ne bih se udala, evo razmisljam, ne bih mogla da se udam ukoliko znam da cetvoro ljudi koje sam do juce volela najvise na svetu misli o mom izboru sve najgore, ne bih imala petlju da odem do oltara ni za zivu glavu jer bi me peklo zasto oni misle sve najgore. Probala bih da podmirim oba sveta, zivela bih sa njim i kazala mu - slusaj, ja te volim do neba ali malo ispod neba su oni, uradi sve sto mozes da te zavole jer ce me vas odnos ubiti. Ukoliko se ne bi pomerio i uzeo posao u ruke ostavila bih ga jer bih bila uverena da me voli dovoljno jer ako ja mogu da se zakrvim sa najblizim moze i on da podigne zadnjicu iz kladionice i fotelje. Izgubila bih poverenje, svoju rec, razocarala bih najvoljenije...da se razumemo ne bi meni niko zamerio sto zivim svoj zivot i biram za sebe vec bi njima smetalo sto ne mislim na sebe i ne vodim racuna o sebi. Nije iskljuceno da bi mi otac ulazio u kucu samo kada mora, gledao bi da njega izbegne sto vise jer je on kategorican covek, pragmatik do srzi i ne bi mogao da odoli a da ne kaze nesto mom izbraniku na kaucu...ma napravila bih cirkus bez ijedne potrebe a cemu to?
 
A tek Jevreji :(

Ili da ne znaju treci Njutnov zakon :(

Ili da nemaju doktorat iz knjizevnosti :(

Zato na vreme treba vaspitati decu.

Hehe, nije to toliko lose, moja tetka ( ne rodjena) je prvo bila udata za Hrvata sa njim ima jednu cerku, pa je sad udata za muslimana sa kojim ima drugu cerku, starija je udata za Grka a mladja za Jevreja :lol:

Sve se moze kad se hoce, doduse tata musliman je hteo da sece vene kad je cuo da mu je zet Jevrej al sad su skoro najbolji drugovi :lol:
 
(mogu samo da pretpostavim kako postavljacici teme izgleda ova nasa diskusija i vise od 500 poruka suste mudrosti o njenom zivotu :neutral: )

pa nema je da se javi i objasni situaciju. ako je situacija uopste postojeca, a ne izmisljena prica da se mi malo zabavljamo (ako je ovo drugo, uspelo je). mislim, pet postova, gde jednom kaze jedno, drugi put drugo, taman da baci kosku :)
 

Back
Top