MOJ OTAC

Kao dete s 10 godina znala sam da pratim politiku kod nas i u svetu putem novina i TV. Kad god otac kupi novine, mi se posvađamo ko će prvi da pročita! Prosto mu otmem novine, on se ljuti, ajde pola novine da čitamo. :zcepanje:nema svađe. Ili zaboravi da kupi novine, durim se ja što nije kupio a on bi mu žao. :) Ili na TV nešto ne razumem baš sve, on je taj koji je sve objašnjavao, a kada tema malo razvije i da bude onako po mom mišljenju, ona bude rasprava pa rasprava. z:mrgreen: Tvrd i uspešan čovek tako sam povukla na njega, njemu i mojoj majci (od nje mi je ostalo blagosti i ljubavi), zahvalna što od mene

naprave čvrstu i borca u životu i da oko sebe cenim sve ljude. :heart:
 
Ja nepevljiva pevam, a otac diriguje. Užasnost humorne situacije.

Plešemo uz odjavnu špicu Boljeg života.

Otac i ja igramo rukomet voćem.

Otac i ja u šetnji gradom.

Otac i ja prepoznajemo ljude na ulici, i istovremeno izgovaramo jedno drugom njihova imena.

Prva rečenica koju izgovorim kad probudim se, upućena je majci. "Gde je tata?"
 
Često se pitam šta bi mi rekao...
KAd činim nešto što mu ne bi bilo po volji, pomislim: Moram ovo ispraviti...i postidim se
Mislim da se nikad neću osloboditi tog osjećaja...to je kao koža - njegov PEČAT
 
ja sve nista nista...i samo me lupi s vremena na vreme
necu vise nikad videti tatu
i tu se sokiram ponovo
uopste ne mogu da se pomirim sa tim
jel uuopste covek nekad uspe to da preboli?
 
Moj tata je najbolji tata na svetu.Mnogo ga volim jer je uvek tu za mene i spreman da me uvek sasluša,iako ima puno svojih problema.Mama i on su se razveli kad sam bila prva srednje,ja i sestra smo ostale da živimo s njim.Pre godinu i po se razboleo od raka,bilo mu je jako loše,mislila sam da ću ga izgubiti,nije ga bilo ni 20 kila.Čvrsto sam odlučila da se ne predajem,rešila sam da se borim za njegov život,prolazila zajedno s njim kroz sva ispitivanja,tešku operaciju i boravak u bolnici,teško mi je bilo da ga gledam po prvi put tako bespomoćnog,prikačenog na sve one žice,bio je kao malo dete.Smejala bih se i šalila kad bih otišla da ga vidim,a čim bih zatvorila vrata toliko bih se jako zaplakala da sam mislila da ću se ugušiti,bol me je obarala na zemlju i parala mi grudi,pri pomisli da ću ga izgubiti svet mi se rušio,on je sve što imamo sestra i ja jer sa majkom nismo u dobrim odnosima.Tada sam sama brinula o svemu i o mlađoj sestri ,trudila se da ona ne oseti ništa,da je poštedim što je više moguće,učlanila se u sva moguća udruženja koja su osnovali ljudi oboleli od raka,informisala se što je bolje moguće o toj bolesti,išla od lekara do lekara i išla na fakultet i kod bake i deke da i njih utešim i da im pomognem.Posle izlaska iz bolnice sam prolazila kroz sve kontrole s njim,bodrila da,molila se Bogu i on je uslišio naše molitve,tata je sada dobro i svake večeri,pre nego što legnem,zahvalim Bogu što ga imam. :)
 
ja sve nista nista...i samo me lupi s vremena na vreme
necu vise nikad videti tatu
i tu se sokiram ponovo
uopste ne mogu da se pomirim sa tim
jel uuopste covek nekad uspe to da preboli?

ne, samo se navikne na to da živi s tim
znam da sam, kad je tata umro, pitala svog muža kojem je otac umro prije više od 10 godina..."Kad si se pomirio s tim da ga nema...?", i tad shavtila suštinu, jer je rekao: "Nikad"
 
Ana...kad ovo čitam, kao da gledam svoju priču...sa olakšicom što moji nisu bili razvedeni, nego su imali najljepši brak na svijetu...te je bilo mnogo lakše boriti se
ne mogu ti ništa reći osim da čuvate jedni druge i da ŠTO VIŠE VREMENA PROVODIŠ S NJIM

iako osjećam i znam da je mislio da sam bila dobra kćerka, žao mi je što ne mogu vratiti se...u još malo vremena s njim...da ga zagrlim bar još neki put
 
VEČERAS, U MARKETU, JA NA KASI...a iza mene se nađe tatin stari drugar...
i, onako spontano, otvorim novčanik i pokažem mu sliku: "Vidite li vi koga ja ovdje imam?"...i glas mi zadrhti
Oči mu se suziše...ote mu se : "Jooj...sine, znaš li da nikad još nisam prošao pored zgrade a da nisam pogledao u prozore?"
" Vjerujem vam"...i odem...gutajući knedlu
 
Samo sam realan i a mislim i da je dobrom delu clanova ovog podforua ovo zesce patetisanje. I dobar deo postova pocinje sa "moj tata je najbolji tata na svetu", kao da sam u skoli i slusam sastave u 2. razredu.
 
Poslednja izmena:
Al istini za volju nigde ne piše da neko ko ima drugačije iskustvo nije poželjan i da je tema samo o dobrim stranama očinstva...Loše strane mogu više i pomoći ljudima da vide šta ne treba da rade nego dobre..
 
Al istini za volju nigde ne piše da neko ko ima drugačije iskustvo nije poželjan i da je tema samo o dobrim stranama očinstva...Loše strane mogu više i pomoći ljudima da vide šta ne treba da rade nego dobre..
To je apsolutno tačno... međutim, primetio sam da imam averziju prema pametnjakovićima koji dođu na temu samo da bi pred svima primetili kako je tema dosadna i kako njih to ne zanima uopšte... otprilike kao da dve babe na pijaci pričaju o ceni pasulja, a ti se ubaciš među njih samo da bi im stavio do znanja da ne voliš pasulj i da te stoga ne interesuje cena, a one ostanu da blenu i misle "ko je njega išta pitao...."
 
To je apsolutno tačno... međutim, primetio sam da imam averziju prema pametnjakovićima koji dođu na temu samo da bi pred svima primetili kako je tema dosadna i kako njih to ne zanima uopšte... otprilike kao da dve babe na pijaci pričaju o ceni pasulja, a ti se ubaciš među njih samo da bi im stavio do znanja da ne voliš pasulj i da te stoga ne interesuje cena, a one ostanu da blenu i misle "ko je njega išta pitao...."

..odlichno poredjenje.. :lol:
 
Jennifer patetises previse.
ja pišem iz srca, a pisala bih i više, ali neću baš zato...da ne pretjerujem, a ti ne moraš da čitaš...
Као да читам читуље, јбт.
pa, nemoj čitati
Al istini za volju nigde ne piše da neko ko ima drugačije iskustvo nije poželjan i da je tema samo o dobrim stranama očinstva...Loše strane mogu više i pomoći ljudima da vide šta ne treba da rade nego dobre..
nikad nije napisano da ne mogu svi pisati...u pravu si
 
Jennifer tvoje patetisanje me tera dalje od ove teme. Ti naravno mozes da pises sta zelis ali kada mi 8 ljudi stavi reputaciju i napise u komentaru da si pateticna, detinjasta i jadna onda treba dobro da razmislis o sebi i svojim postupcima. Jesi uvek tako pateticna?
 
Jennifer tvoje patetisanje me tera dalje od ove teme. Ti naravno mozes da pises sta zelis ali kada mi 8 ljudi stavi reputaciju i napise u komentaru da si pateticna, detinjasta i jadna onda treba dobro da razmislis o sebi i svojim postupcima. Jesi uvek tako pateticna?

e, ajde sjashi...umro joj je tata, sigurno nece da peva i da se smeje
svi razlicito podnose gubitak roditelja
I od vas devetoro koji mislite da patetise, koliko vas je izgubilo oca ili ako su vam ocevi zivi,kakav odnos imate sa njima?
ako je njoj lakse da napise te stvari neka pise
vama svima ako se ne dopada, postoji "ignore" pa lepo kliknite i necete vise videti njeno patetisanje,pa ce vam zivoti biti lepsi
 

Back
Top