MOJ OTAC

Moj tata....smedjokos i smedjook gospodin, zrelih godina (52) sa malo sedih i povecim stomakom (zezamo ga da nosi dvojke :lol:)..opusten, nasmejan, uvek spreman da pomogne, vrckast, bucan (cuje i zna se iz daljine kad dolazi, kad kine, zakaslje, smeje se), druzeljubiv, snalazljiv, veoma dobar vozac - u zadnjih par godina moj licni taksista (odvozi me i dovozi kad mi zatreba), vredan radnik, iskren prijatelj, pravedan, idealista, nikad ne kasni, svestran, sarmantan (i sad ga zene muvaju z:shock: )...

Sa njim imam opusten i prijateljski odnos, bez obzira na "ratove" koje vodimo ponekad..zbog njegove impulsivnosti, ponosa, moje tvrdoglavosti i duge jezicine (kaze da mi je jezik kao u krave rep, da na njegovu jednu rec odgovorim sa sto :rumenka: ), zakacimo se i recima obracunamo...bezbroj puta me je izbacivao iz kuce, ja loodacha bila spremna da se pakujem i prosjacim ako treba...nakon par dana neko progovori i opet se cerekamo, rvamo, gloopiramo....

Meni i sestri davao je svu slobodu, da radimo, biramo sta hocemo, nije nas sputavao, ucio nas je da budemo iskrene i svoje...nikad nije rekao to ne moze, nema para (kod njega je sve moglo).... zalagao nas je slatkisima, pokloncicima, svojom paznjom, slobodnim vremenom.....pravi je esteta i ima ukusa (cesto njega pitam valja li mejk ap i odevna kombinacija)... osetljiv je, nezna dusa koja voli da se mazi a opet "pravi" muskarac...sa njim se uvek moze super popricati bez da osudjuje, deli savete..., za njega smo i kao deca bili ozbiljni sagovornici pa smo cesto provodili sate pricajuci o svemu i svacemu....voleo je da nam pevusi, recituje, cesto smo pevali zajedno, ima lep glas...
Dobrodushan, spreman sve da uradi za nas i stosta za druge.....Odgovorna je osoba i sa njim se uvek osecam bezbedno...cega god se lati, uvek dobro ispadne..bodri nas stalno, ima poverenja u nas, ..njegovu dobrotu nikad nismo iskoristile..
Ume da bude zlopamtilo, brzoplet, da zamera, inati se,....tezak kao crna zemlja ali ga s lakocom razoruzam....hipohondar je pa cesto umislja razne bolesti, strasno osetljiv na nepravdu..gledanje vesti nije za njega odma se posvadja sa tv-om...:lol:

Prosle godine nas je dobro uplasio operacijom srca, besike...a i mi smo njemu ubrzali rad srca (majka operacijom ja zaglavljivanjem u bolnici)..

Eto, to je moj Mitjko (tako mu tepam a on se ljuti :lol:)...toliko ponosan sto smo mu cerke da smo njegovom ljubavlju zasticene kao beli medvedi...
...uz njega smo sestra i ja imale divno detinjstvo, zbog njegovog prisustva u mom zivotu mogu da kazem da sam jaka licnost..i zahvalna sam mu na tome...za njega, majku i sestru spremna sam zivot da dam..oni su moj najveci dar....:heart:
 
Poslednja izmena:
Na ovaj nacin cu da obelezim 11 godina od njegove smrti
Nedostaje mi

Bio je veseo i vedar covek, dobricina i postenjacina uvek i za svakog
Preci su mu bili prijatelji od svega, uvek je svakom pomagao i cinio usluge, nikada se nije libio ni jednog posla
********* u dusi, boem u srcu, voleo je da pojede i popije, uzivao u zivotu, voleo zene
Uvek verovao u ideal moralnih vrednosti, smatrao da je za nas dve najvaznije da se skolujemo i zaposlimo, da budemo svoji ljudi i samostalne
Obozavao je decu i zivotinje
Cesto je pricao sale i bio je vatreni navijac Zvezde
Isao je i u Glazgov, i u Minhen, i u Bari, kada je Zvezda postala sampion Evrope bio je srecan kao malo dete
Igrao je fudbal u mladosti i imao noge u o
Uvek vitak, vredan, stalno je tandrljao i cackao nesto po stanu ili u garazi, vazda praveci u svojoj reziji 'Djurine kucne carolije'
Kuvao je extra, a najbolje od svih je pravio natgur snicle (ja nikad slicne nisam vise jela ni u jednom restoranu)
Ziveo je skromno ispod svojih realnih mogucnosti, ali je zato voleo da putuje i cesto smo negde isli

Neka pociva u miru, bio je jedan dobar covek, i svi koji ga znaju pamte ga po dobru
 
Данас и јуче је велика телевизијска екипа ТВ Војводина снимала документарну емисију о мом оцу, о његовом животу и раду... Јуче су били на терену, у његовом родном месту, месту његовог детињства, на његовом бившем радном месту...а данас су снимали у кући, па су тражили да сниме и нас - његову децу и унучиће, и провели смо цело пре подне на снимању....
Поносна сам на њега и драго ми је да ће моја деца имати и такву успомену...:)
 
Odgovarajući na jednu temu ovdje...obuzele su me emocije...ne znam da li slična tema već postoji ili ne...ali sam pomislila da bi bilo lijepo da na jednom mjestu pišemo o svojim očevima, najiskrenije što možemo; o tome kakve ih pamtimo iz našeg djetinjstva, kao i kasnije, dok smo odrastali, i o tome kakvi su sad.
Da li smo ponosni na njih ili ih se stidimo, da li im šta zamjeramo, da li nešto želimo za njih da učinimo, a još nismo i slično...
Ako nisu živi, kakve uspomene na njih nosimo...

Hajte prvo vi, pa ću se i ja ubaciti...
Moj otac je samoziv, panican, sebican, paranoican. Namcor.
Tezak tip, tezak kao crna zemlja. Imamo korektan odnos, ali ne bog zna sta. Poslednji put sam ga video pre pet godina, tako da...
a i ne patim za tim... nisam vezan nizakoga, mogao bih da zivim sam na celoj planeti
 
Poslednja izmena:
Moj otac...
Svoj zivot je posvetio nama, svojoj deci, porodici...bila sam njegova ljubimica i uzvracala sam mu istom merom, bio je ponasan na mene i zbog mene uvek isao podignute glave...
Vise ga nemam, ali ga nosim u svome srcu i dusi, grlim ga u svojim snovima i ponosna sam sto sam ga imala i sto sam bila njegova cerka.
 
Moj otac je najbolji u svakom pogledu.

Obozavam ga.:heart:
Vec 13 godina zivim daleko od svojih roditelja i vidjam ih dva puta godisnje ali su oni non stop u mojim mislima.
Hvala ti tata za svo strpljenje i ljubav koju si mi pruzio, hvala ti za slobodu i oslonac koji si mi dao.:zag:
 
Данас и јуче је велика телевизијска екипа ТВ Војводина снимала документарну емисију о мом оцу, о његовом животу и раду... Јуче су били на терену, у његовом родном месту, месту његовог детињства, на његовом бившем радном месту...а данас су снимали у кући, па су тражили да сниме и нас - његову децу и унучиће, и провели смо цело пре подне на снимању....
Поносна сам на њега и драго ми је да ће моја деца имати и такву успомену...:)
:heart:
Прећутала си да је у паузи између снимања гушио народ причама... :)
Све зна, ум му је брилијантан, неуморан је!
 
:heart:
Прећутала си да је у паузи између снимања гушио народ причама... :)
Све зна, ум му је брилијантан, неуморан је!

Прећутала сам и да је пре неколико година режисер претходне документарне емисије о њему извршио самоубиство! :mrgreen:
 
Ne postoje reci koje bi bile dostojne njega...
Ne postoje recenice koje bi iskazale svu moju srecu sto sam upravo njegova cerka...
Volim te Tata onako kako to moze samo cerka coveka sa najvecim srcem na ovom svetu...
 
Eto kod mene pozitiva...;)Da kucnem u drvo...Nekako nema nekih dugotrajnih tuga...Nešto nas je jako tištilo prođe vreme,dese se neke lepe stvati i oprostiš...Ne zaboraviš ali oprostiš...
 
samo koristi vrijeme i reci mu koliko ga voliš
nisi svjestan kako je teško živjeti kad ode...kao život na silu
iako imam porodicu i majku (srce me boli za njom)...
ništa što je iko ikad napisao, rekao, čak ni vjera...ništa nije dovoljna utjeha...neka Bog oprosti
 

Back
Top