Miroslav Krleža

Tako je. Tipičan Hrvat nema hrvatsko poreklo, a što se srbomrzilaštva tiče - to je poznati starčevićanski kompleks koji je drug Krleža povukao vrativši se iz Beograda (gde je pisao na ekavici!) podvijenog repa. I da ga ovi naši nisu odbili kao Starčevića, imali bismo dva "Andrića" (jednog Srbina Bosanca i drugog, Cincarina - oba ekavca). Sam Krleža sa Starčevićem se u dobroj meri identifikovao što se može videti i po hvalospevu koji je o Starčeviću napisao, i to u vremenu kada bi svako drugi pod Brozom za takav tekst otišao na godišnji s besplatnim punim pansionom.

Ovde se mogu videti izvodi iz filipike o Starčeviću:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/548767-Ipak-Srbi

Za razliku od Starčevića, koji naginje ka štokavskoj ekavici (još jedan!), Krležino naginjanje ka kajkavici pokušaj je da se nađe nešto autohtono hrvatsko. (Naravno, kajkaFci su Slovenci od Kaptola planski kroatizovani od druge polovine 16. do 19. stoleća.) Dakle, bezuspešno.

Mrkalj, a da li si ti uopste i procitao barem jedno njegovo delo?
Ja sam sigurna da nisi jer da jesi imao bi ti i neke druge bisere za prosipanje, ne bi ovde drvio sa ustashodinom ideologijom pominjuci Starcevica.
 
Uglavnom su komentari isfrustriranih hrvatskih tinejdžera kojima je lektira presjela...kao i svaka druga uostalom...sem Ane Karenjine. Nju su svi čitali i svima se dopada.

Nego, je l' neko čitao Ulderika Donadinija? :D

Donadini je epigon Dostojevskoga i Gogolja. No, ako me pamćenje ne vara, "Bauk" i "Kroz šibe" su čitke,iako ne nešto posebno.
O ukusima- koji se mijenjaju- se ne raspravlja....
 
JESENJA PESMA

Nepoznat Netko donio je Jesen
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina,
i kad se čuje pjesma Stvari i Živina,
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
groždje i kruške, jabuke i smokve.


A vani se puše sunčanog soka lokve,
i čuje se kroz prozor
gdje u svili dana
pjeva negdje žena
i cvrkuću ptice.

Miroslav Krleža
 
Да се умешам:
На текст Црњанског Оклеветани рат (# 144) многи су га осуђивали (Црњанског) међу којима је предњачио Крлежа, којом приликом је написао да то што је Црњански изнео више личи неком официру него поети. Црњански му је одговорио оштро, да је он, Крлежа, тај који је ишао у војну (аустроугарску) кадетску школу, те најмање има право другом да тако нешто пре(д)бацује. Бокан је ту полемику имао у виду па је зато и наслов ''Оклеветани рат''.

Sad sam da se opustim, pročitao političke memoare Crnjanskog, "Embahade". Teško su razumljiva njegova stajališta, budući da je cijela jugoslavenska diplomacija i politika prikazana kao farsa i cirkus. Istina, ima nešto emocionalnoga koketiranja s mačizmom desnih, no to je tek usput.

Knjiga je dobra, no više kao slika vremena nego kao umjetničko djelo (iako je i to).

Da dodam i ovo: dok sam čitao, stalno sam, svjesno-nesvjesno mislio kako Crnjanski nije "uspio"- napose u staroj Yu- zato što nije bio mafijaški uvezan s masonma i sličnom bratijom. On jest bio srpski nacionalist, no nekako po strani, individualac, nerijetko marginaliziran. Iako mi je naklapanje o utjecaju masona iritantno- oni jesu bili utjecajni, no nisu krojili sve kako urotomani to misle- za ovakve sudbine više je nego očito: Andrić, mason, ulazi u SKA/SANU s neke dvije knjige (dobrih) pripovijedaka- što je dobro, no Himalaja nije. Crnjanski je pak do 41. napisao sjajne romane, putopise, poeziju, eseje li-la,..u svakom slučaju više od Andrića, no ostaje negdje na rubu.

Također, pravi srpski antipod Krleži bi bio Crnjanski, a ne Andrić (budući da se ta tema provlači kao trakavica). Ne samo zato što je Crnjanski "pravi" Srbin, nego još značajnije- on je, slično Krleži, modernistički pisac (Andrić više tradicionalan),a i opus mu je, slično Krležinom, žanrovski vrlo raznorodan.
 
Poslednja izmena:
Također, pravi srpski antipod Krleži bi bio Crnjanski, a ne Andrić (budući da se ta tema provlači kao trakavica). Ne samo zato što je Crnjanski "pravi" Srbin, nego još značajnije- on je, slično Krleži, modernistički pisac (Andrić više tradicionalan),a i opus mu je, slično Krležinom, žanrovski vrlo raznorodan.

Ja pak mislim da nema antipoda Krleži i mislim da to uopšte nije bilo toliko bitno koliko se daje na značaju, ko je tu bio zapravo Srbin a ko Hrvat, i mislim da je to jedna zajednička književnost, sa zajedničkim ciljevima i interesima tj. bila je.

Sada, u ovom vremenu kada su to dvije različite zemlje i kulture mogle bi se činiti slične komparacije, no, zapravo ne mogu , jer gle, nema čestitog književnika da ih sve zajedno spojiš, sve te bajne kulture, sa svijetlom sadašnjicom...
 
Ja pak mislim da nema antipoda Krleži i mislim da to uopšte nije bilo toliko bitno koliko se daje na značaju, ko je tu bio zapravo Srbin a ko Hrvat, i mislim da je to jedna zajednička književnost, sa zajedničkim ciljevima i interesima tj. bila je.

Sada, u ovom vremenu kada su to dvije različite zemlje i kulture mogle bi se činiti slične komparacije, no, zapravo ne mogu , jer gle, nema čestitog književnika da ih sve zajedno spojiš, sve te bajne kulture, sa svijetlom sadašnjicom...

Dapače, to su bile uspp+oredbe pred 50 ili sl. godina (nitko o tom ne razbija glavu sada).
Što se samih pisaca tiče, nožda je istina, no to je svugdje u svijetu- nemaju Nijemci sad Musila ili Manna, Francuzi Prousta ili Amerikanci Faulknera.
To je prošlost...
 
Te usporedbe nemaju previše smisla, osim kao blagi orijentir. Posebno ako autori pripadaju raznim epohama i imaju drugačiju poetiku.

Na primjer, teško je reći tko je najveći ruski pisac. Ili francuski. Za Talijane je neupitno da je to Dante, zbog niza činitelja, no kako se Dante može uspoređivati s, recimo, važnim talijanskim romanopiscima i dramaticima koji su živjeli 600 godina poslije njega ?

U američkoj književnosti vjerojatno ima smisla reći da je Faulkner veći pisac od Hemingwaya, no poredba s Henryjem Jamesom jednostavno nema smisla.

Od pisaca između Slovenije i Makedonije, po reputaciji, najviši status, u 1. polovici 20. st., imaju Ujević, Krleža, Andrić i Crnjanski. Cesarec nije taj rang, Rastka Petrovića sam čitao, no ne dovoljno- ne znam.

Od onih nakon rata mislim da je cjelovito trajno djelo ostvario Kiš, a ostali imaju neka dobra i trajnija ostvarenja. Slovenski pisac koji je, koliko vidjeh, velik- to je Lojze Kovačič.
 
Ma necu ti nista ( ne brini):D
Nego me stvarno tu i tamo strefi shlog glede pravopisa.
Ne znam od kud to sve, cenim da je i u Srbiji ista prica kao i kod nepismenih Hrvata.
Ali necu da zagadjujem topik o Krlezi jer on nije imao problem sa svojim jezikom.

Није, Керемпуха ми, а обашка што је значајна дјела написао и на српском. ;)
 

Back
Top