Revolucija koja je počela u operi
Prvobitna zgrada briselske opere podignuta je 1700. godine u centru najstarijeg dela Brisela. U to doba su Brisel i današnja Belgija, kao i deo Holandije, bili pod upravom španske krune.
Od početka u pozorištu su igrane lirske opere, dramske i baletske predstave. Koju godinu pre 1800. Brisel i teritoriju današnje Belgije osvaja Francuska.
Nekoliko godina kasnije Napoleon u prolazu kroz Brisel, predlaže, a carska se ne dovodi u pitanje – da se umesto stare zgrade opere, podigne, na istom mestu nova, po nacrtima francuskog arhitekte Luj Demema. Nova opera je otvorena 1819. kada je Napoleon već uveliko provodio svoje poslednje dane na Sv. Jeleni, nakon poraza na nedalekom Vaterlou.
Pozorište nosi na prvi pogled vrlo čudno ime: „Teatar novca“ jer je na mestu prve zgrade, pre 1700. godine, tu bila kovnica novca. Posle požara 1855. od zgrade ostaju samo zidovi, frontalna fasada i peristil. Belgijski arhitekta Žozef Pelert rekonstruiše salu i binu. Poslednji put pozorište je rekonstruisano 1985. kada su instalirani najmoderniji tehnički uređaji. Najzad, ovih dana se upravo privode kraju radovi na uređenju trga ispred pozorišta, koji postaje deo pešačke zone u centru Brisela.
Poređenja radi unutrašnjost teatra „Novca“ nalikuje beogradskom Narodnom pozorištu samo je bina briselskog teatra neuporedivo šira i dublja od naše, dok je gledalište, sa četiri galerije, poput beogradskog, samo veće. Ima ukupno 1.700 mesta.
Iako spada u poznate evropske opere, teatar Novca je ipak najviše poznat zbog toga što je u njemu započela, 25. avgusta 1830, Belgijska revolucija, koja je dovela do nezavisnosti zemlje, zvanično priznate na Konferenciji u Londonu 1831. Revolucija započela u operi tokom izvođenja dela „Nema iz Portičija“ Daniel-Fransoa-Espri Obera, čija radnja se odvija tokom Napuljske revolucije 1647. Glavni lik „Neme iz Portičija“ je nema devojka, kao što ime kaže, koju igra u operi balerina.
Vlasti su se dugo opirale da odobre izvođenje opere koja je premijerno izvedena 1828. u Parizu. Najzad, pod pritiskom, dopuštaju izvođenje u teatru Novca. Gledaoci pod uticajem nedavne pobune u Parizu, tokom predstave, poneti duom „Sveta ljubav prema otadžbini“, čiji je refren: „Neka padne jaram koji nas guši, i pod našim udarima mrski stranac! Sveta ljubav prema otadžbini, nam daje smelost i ponos, otadžbini poklanjamo svoj život…“
Zapevavši u horu napustiše operu. Na izlazu im se pridružiše prolaznici. Sutra dan prvi put je istaknuta crno – žuta – crvena trobojka, koja je danas zvanična belgijska zastava. Dižu se barikade. Vojska ne uspeva da uguši pobunu. Provizorni komitet proglašava 4. oktobra 1830. nezavisnost Belgije. Tako pobuna Napolitanaca 1647, dvesta godina kasnije, inspiriše, zahvaljujući operi, Belgijance da i oni dignu pobunu, otcepe se od Holandije i steknu nezavisnost.
Zavidim zemlji koja je stekla nezavisnost i demokratiju zahvaljujući operi. Mnoge revolucije, uprkos neviđeno prolivene krvi su se na kraju pretvorile u operetu.