Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.478
Pronađen nikad do sad viđen rukopis povelje bana Stjepana II!
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Који је фонт користио господин бан, дај да се усагласимо.
Ево ти Стипан у сред Шумадије:Ko pravi albansku istoriju?
Ne znam šta tebi tu nije jasno. Postoji cela hrpa povelja. Ni u jednoj jedinoj drugoj bosanski ban Stjepan nije bio potpisan kao Stefan, a niti uopšte nijedan jedini Bosanac iz srednjem veku, izuzev isključivo titularnog imena koje je uveo kralj Tvrtko za Kotromanića 1377. godine.
Ili evo ako je problem iz pera čoveka koji je dobar deo života posvetio upravo proučavanjem dotičnog; Neven Isailović:
Имена библијског порекла представљају старе словенске рефлексе грчких и латинских варијетета – Јурај, Иван, Стипан/Стјепан/Степан (јавља се у сва три облика). Грцизовани и јотовани облици – Ђурађ, Јован, Стефан, не јављају се никад (последњи заправо да, али само као владарски епитет).
Nije se ban Stjepan II nikada potpisivao kao Stefan, niti je navođen tako nigde van te povelje. Ni on, niti njegov prethodnik Stjepan I. Ime je verovatno uticaj srpskog predloška, a da se o tome radi ključan argument jeste to što se pominje zlatni pečat.
https://www.politika.rs/scc/clanak/593333/Ko-sov-ska-bit-ka-iz-1369-go-di-ne
Надгробни споменик презвитера Стипана из 14. века не интригира јавност само зато што је то једини артефакт српске средњовековне историје у коме се заједно помињу цар Урош и кнез Лазар, већ и зато што је делом исписан икавицом, а пронађен у Шумадији
Ево ти Стипан у сред Шумадије:
Х и Ф би требало да је увео Вук. Ко хоће може да провери заступљеност тих гласова нпр. на гугл мапсу тако што ћете видети колико села или градова на подручју које насељавају Срби има почетно слово имена као та два слова.Da li bi smo mogli da pođemo od činjeničice da je slovo Ф, tj Fita u slovenski ušlo iz grčkog i da tada u srpskom nije bilo odgovarajućeg glasa?
Da li bi smo mogli da pođemo od činjeničice da je slovo Ф, tj Fita u slovenski ušlo iz grčkog i da tada u srpskom nije bilo odgovarajućeg glasa?
Сам тај потпис као Стефан на тој повељи
Ne postoji potpis Stefan na toj povelji — niti postoji apsolutno ikakav uopšte.
Ta povelja ili preciznije rečeno njen tekst je ispis iz jedne knjige, iz Dubrovačke knjigre privilegija iz sredine XV veka.
Погледај клип изнад човек се мало посветио томе
Samo sam želeo da te ispravim da se ne radi ni o kakvom potpisu. Nemoj me terati da pogledam klip, da bi se onda ispostavilo da čovek ne tvrdi ništa drugačije od mene (kladim se da ni on ne tvrdi da je bilo potpisa) i da sam bezveze potrošio vreme zato što je to da je reč o prepisu osnovna i nesporna informacija.
Не није у клупу теч о Степану 2/4 већ Стефану Твртку који јесте узео логотета из Рашке.
Међутим објаснио је како настају и како се пишу у средњем веку нарочито оввде где се ради о два узастопна владара крвно повезана тако рећи из исте куће.
Није наравно потпис јер је он лично није ни писао није ни Твртко.
На основу чега знаш да се није потписао тако?Onda ne znam zašto si rekao pogledaj ako je reč o sasvim drugom i periodu i vladaru i sve.
Potpis je mnogo važniji zato što je on u principu ujednačen. To je pečat kojim auktor obeležava dokument, prenoseći na njega deo svoje uzvišene u vladarske sankcije. Sam tekst povelje se razlikovao; mnogo je tu stvari uticalo, između ostalog i poreklo tj. dijalekat kojim se i sam odgovarajući pisar služio, a i razni drugi faktori. Ali potpis je u principu uvek isti.
Kako je original povelje izgubljen, nemamo niti potpis, niti pečat. Stefanom se nikada potpisivao nije, a i bilo bi prilično neobično sa jeste. Sasvim je izvesno da se ni na ovoj povelji ban Stjepan II nije potpisao tako.
На основу чега знаш да се није потписао тако?
Па није ни имало кад обзиром да је наследник Твртко а његове родбинске везе су још ближе са Драгутином јер му је овај рођени деда. Ако те мајка ничему није научила не знам ко би?Na osnovu svih ostalih njegovih (ali i svih ostalih) stačuvanih povelja i toga što je oblik Stefanь evidentna anomalija. Nema nikakvih dokaza da stiže u Bosnu pre 1377. godine, niti bi imalo smisla da je odjednom nekakav izuzetak bio napravljen i to samo ovde i nigde više.
Evo svih ostalih dokumenata bana Stjepana II
1) Povelјa Vukoslavu Hrvatiniću iz Moštre, 1326: Stěpanь. Uz dokument i vladarski pečat u kojem stoji Stěpana. Str. 52 Stari srpski arhiv br. 7:
Pogledajte prilog 1478996
2) Darovnica kojom Vukoslavu Hrvatiniću daje župu Banjicu i Vrbanju sa gradovima. Mili, 1326. Građa o prošlosti Bosne 1, str. 12. Isto kao i povelji iznad:
Pogledajte prilog 1479007
3) Vukcu Hrvatiniću, Ribiči, pre 1329. U tekstu povelje dijaka Radina on je mešovito nazvan; Stipanь i Stepanь. No, na pečatu i ovde stoji Stěpanь. GPB 2, str. 12, 13.
Pogledajte prilog 1479036
4) Darovnica velikom knezu Grguru Stjepaniću iz 1329/30. U ovoj je Stipanь. SSA 3, str. 19:
Pogledajte prilog 1479042
5) Prepis povelje Dubrovčanima iz 1332. godine. U njoj je Stepanь. SSA 6, str. 37:
Pogledajte prilog 1479096
6) Darovnica knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću iz 1351. godine. I uvde je isto Stipanь. Sadržaj pečata nije objavljivan i na snimcima se ne vidi, ali pošto nikako drugačije nije bio navođen, za pretpostaviti je da je i ovde na pečatu bio Stepanь. SSA 1, str. 80:
Pogledajte prilog 1479067
Dakle, ako bismo uzeli i napravili jednu tabelicu, to bi ovako izgledalo:
Pogledajte prilog 1479124
Radi simplifikacije, zadržao sam se isključivo na korpusu sačuvanih povelja striktno bana Stjepana II. Tabela se može uvećati tj. popis raste ukoliko bismo ovde priključili i diplomatičku građu i njegovih naslednika, npr. povelje bana Tvrtka. One bi samo značano potvrdile zaključak da je oblik Stefanь koji pronalazimo u prepisu banove Stonske povelje iz 1333. godine jedan izolovani izuzetak, zato što se niti u jednoj jedinoj od njih ne nalazi oblik imena bana Stjepana sa ćiriličnim slovom fert, već isključivo sa pokoj.
Takođe, kao što već svojevre rekoh, pečati i potpisi su uvek od značajno većeg istorijskog značaja, zato što integralni tekst nekog diplomatičkog dokumenta zavisi od mnogo čega, počev od poznavanja jezika samog autora, odnosno specifično njegovog maternjeg jezika (dijalekta), pa sve do uobičajene ljudske greške, ali i autentičnosti ili možda bolje reći vernosti prepisivača (ukoliko se radi o prepisu). I postoje i dan-danas očuvani primerci pečata bana Stjepana. Pre nego što je bio izrađen novi za njega, ban Tvrtko je koristio na početku svoje vladavine njegov. Jedan pečat se čuva u lapidariju u fojničkom manastiru:
Pogledajte prilog 1479128
Evo i primerka iz Dubrovačkog arhiva sa povelje bana Tvrtka Dubrovčanima iz 1356. godine.
Pogledajte prilog 1479129
Apsolutno svaki pečat bana Stjepana sadržavao je identično zapisano njegovo ime: Stěpanь. Dakle, isključivo sa slovom pokoi.
Pogledajte prilog 1479131
Pa i ako i značajno proširimo našu analizu, ne ograničavajući se isključivo samo na ličnost bosanskog bana Stjepana II, taj zaključak dobija samo sve veću i veću potvrdu. Ne postoji takvo ime, sa slovom fert — ne samo ni u jednom drugom dokumentu vezano za bosanske vladare, nego — ni kod koga. A i zašto bi i postojalo? To je specifično grecizirani oblik koji dolazi tek sa Tvrtkovim krunisanjem u Mileševi 1377. godine i sasvim je sigurno da nije bio narodno, pa ni vladarsko ime, bana Stjepana II. Kao što nije bio ni nikoga. Radi se o izolovanom izuzetku koji se javlja u Dubrovačkoj knjizi privilegija pisara Nikše Zvijezdića iz sredine XV stoleća i nigde više.
Razloge kako i zašto je do toga došlo, imam osećaj da su povezani sa tim što se u povelji pominje zlatni pečat. A što je prvi i poslednji primer tako nečeg u čitavoj bosanskoj istoriji.
Да ли је Стефан или Степан рекли смо да није толико битно
шта је проблем тог златног печата?