Hvala svima na dobrodošlici. Jel se okupljamo u velikom broju 13.?
Kad smo već kod broja 13. samo da se pohvalim da Prince Junior Prvi i ja delimo rođendan, samo što je on 17 godina mlađi

.
I da pitam one najhardkor fanove? Jel normalno da si toliko u bedaku toliko dugo posle smrti? Nije to ono, kao tužan sam i to, nego sam baš baš tužan. Ja još uvek ne mogu (sam) da gledam koncerte niti bilo kakve video snimke. Nije mi dobro... jbte, pa i dedu i babu sam preboleo brzo posle.
Kako god bilo i na koga god se odnosilo, ova osecanja nisu zdrava!
Gledam ljude koji ga cak nisu ni slusali, liju suze i cude se cudom odakle ovolka tuga.
Prvenstveno moj tata, koji je prema njemu sve vreme bio ravnodusan (ponekad ga i prozivao), pusta sada Earth Song i prica kako mu sve postaje jasnije ...
Ja, kao neporpavljivi fanatik, svoje stanje ne mogu da opisem!
Jedino sto kao konstantu osecam u srcu je neka "cudnost".
Dete sam koje je tek zavrsilo srednju skolu i do juce sam se jos upoznavala sa njegovim radom i delom.
Dzekson je bio moja svakodnevnica!
Gledala sam na njega kao putovanje koje je tek pocelo.
Novonajavljena turneja, ljudi ....
Ne znam.
U velikom sam neznanju.
Ali, osecam da ovo nece prestati ...
Dzekson nije samo umetnik, faktor, ideal ... on je kreator mog bica, a i mnogih drugih zivota!
Kako stvari stoje, sigurno je da vise necemo cuti nova otkrovenja i mudrosti od Njega, ali staro gradivo stoji zabelezeno na plocama, kasetama, cd-ovima ...
I, jedino sto nam preostaje je da ga obnavljamo i prenosimo na sledece ucenike koji nisu doziveli blagoslov kojim nas je On oblagodario...
Long live our King
