Mesoviti brak

Da li ste za religijski mesovite brakove?

  • DA

  • NE


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Ne bih imala nista protiv toga da sklopim brak sa pripadnikom druge vere. Kad je rec o zasnivanju porodice, bitna je ljubav,a ne veroispovest. Doduse, ja se svoje vere ne bih odrekla... Sto se tice vaspitavanja dece, ne bih nametala nijednu religiju, pustila bih da ona sama odluce u sta zele da veruju kada budu dovoljno zreli za tu odluku.
 
Mislim da bi bolje pitanje bilo: Da li biste sebi dopustili da se zaljubite i da zavolite, al' onako iskreno, svim srcem i bezrezervno, osobu druge vere.

Ovo kažem, jer sam ubeđen da bi 99% ovih koji tvrde da nikada ne bi sklopili brak sa osobom druge vere, da im se desi da zavole, bez razmišljanja ušli u takav brak. Ljubav je zayebana stvar.

Ja sam Srbin pravoslavac, a žena mi je Mađarica katolkinja. Nemamo nikakvih problema po pitanju vere i verskih obreda.

Venčali smo se u pravoslavnoj crkvi. Tako smo se složili, jer se ona udala za mene, a ne ja za nju.

Ona nije promenila veru. Da jeste, ne bih je oženio. Ne cenim ljude koji menjaju veru iz bilo kog razloga.

Deca su nam krštena u pravoslavnoj crkvi i idu na pravoslavni veronauk u školi. To je bio moj uslov, jer niko, ko nosi moje prezime, još od raskola crkve 1054. nije pripadao nijednoj drugoj konfesiji, sem pravoslavnom hrišćanstvu. Istina, menjali su pravoslavne crkve, zbog seoba, ali su uvek ostajali pravoslavci.
Pošto smo oboje vernici, nismo hteli da dozvolimo da nam deca ostanu nekrštena.

Nama u kući na zidu visi ikona sv. Jovana Krstitelja, koji je zaštitnik i krsna slava moje porodice.
Moja supruga doživljava krsnu slavu kao i svoj praznik. Ona to obrazlaže da pošto je postala članom moje porodice smatra da su porodični praznici i njeni.
Slavu već nekoliko godina slavimo u našoj kući samostalno, pošto mi je otac predao/preneo po crkvenim pravilima i običajima.
Ona spremi sve kako treba po propisu. Svaki put sveštenik u crkvi pohvali njen slavski kolač kao najbogatiji i najlepši. To napominjem da biste shvatili da ona slavu zaista doživljava kao poseban dan i trudi se da ga uveliča.
Na slavu mi dolaze njena rodbina, a i mnogi prijatelji katolici (Mađari i Bunjevci), i svi pokazuju dostojno poštovanje tom mom prazniku. Svi oni, kada uđu u kuću, i njoj čestitaju slavu, jednako kao i meni.

Što se tiče velikih crkveno-kalendarskih praznika, slavimo ih kod roditelja. To su prilike kada se okupi cela porodica. Pravoslavne kod mojih, a katoličke kod njenih.
Klinci uživaju. Kad se krene sa poslasticama i poklonima, potraje to danima.

Supruga kiti jelku 23. decembra (najviše jer je to klincima zabavno). Iako zna da jelka u pravoslavlju ne postoji kao simbol, ona je skida tek nakon srpske Nove godine. Naravno, slavimo i srpsku Novu godinu.

Elem, sve ovo napisah kako bih vam pokazao da normalni ljudi mogu da se slože u mešovitom braku, iako su vernici. Važno je samo da se ništa ne prepušta slučaju i da ništa ne ostane nedorečeno. O pitanju vere (bar glavne stvari) mora da se razgovara i dogovara sa budućim bračnim partnerom. Posle je sve lako i neopterećujuće.
 
a kada idete u crkvu jel' ona ide u katolicku a donkihot sa decom u pravoslavnu?

iz celog tvog posta ja sam zakljucila da to moze funkcionisati, ali da je ona morala da popusti. da je htela da se uda u katolickoj crkvi ili da je ona htela da deca budu katolici, braka ne bi ni bilo.

znaci mozes zadrzati svoju veroispovest, ali jedno mora da popusti... ako su oboje aktivni vernici.

sta bi bilo da su dve malo drugacije vere u pitanju, pravoslavlje-islam ili pravoslavlje-budizam, da li bi vasi kompromisi mogli da funkcionisu? ili je ok dok su obe vere bazicno hriscanske?
 
Poslednja izmena:
da odgovorim na temu: meni bi bio problem brak sa religioznom osobom bilo koje vere koja je da kazem aktivni vernik, ili koja uvlaci religiju u svaku poru svoje egzistencije. sad da li bi lakse svarila pravoslavlje ili nesto drugo, ne znam... dok sam bila mladja fleksibilnije sam razmisljala o takvim stvarima, sada mi svaka veca razlika upada vise u oci kao veci izazov, da ne kazem problem.

ipak mislim da zavisi vise od osobe, nacina na koji je religiozna i nekih sustinskih vrednosti nevezano za religiju.
 
a kada idete u crkvu jel' ona ide u katolicku a donkihot sa decom u pravoslavnu?

iz celog tvog posta ja sam zakljucila da to moze funkcionisati, ali da je ona morala da popusti. da je htela da se uda u katolickoj crkvi ili da je ona htela da deca budu katolici, braka ne bi ni bilo.

znaci mozes zadrzati svoju veroispovest, ali jedno mora da popusti... ako su oboje aktivni vernici.

sta bi bilo da su dve malo drugacije vere u pitanju, pravoslavlje-islam ili pravoslavlje-budizam, da li bi vasi kompromisi mogli da funkcionisu? ili je ok dok su obe vere bazicno hriscanske?

Dobra pitanja.
Ostao sam dužan to pojašnjenje da post ne bi bio predugačak, ali očekivao sam da će me neko to pitati.

Ona i ja smo religiozni, ali ne visimo u crkvi. Odemo s vremena na vreme, kada osetimo potrebu.
Deca idu nešto češće sa babom i dedom.

Što se tiče tvoje tvrdnje da je ona morala popustiti...
Kao što Bajaga reče u jednoj pesmi: "Ovo je ovde Balkan".
Ona se udavala, a ne ja. Ona je svoje prezime zamenila mojim. Ona nije žena tipa Mira Marković (takvu nikada ni ne bih zaprosio. Feministkinje me nerviraju do ludila).
Dakle, i ona sama je rekla da je red da se venčamo u mojoj crkvi.

Ja sam joj, a i sveštenik kada smo išli da zakažemo venčanje, objasnio da će po kanonima SPC morati da da izjavu da će se deca iz tog braka vaspitavati u duhu pravoslavlja, i da ona ničim to neće sprečavati. Plus, što sam joj ja ono objasnio za moju "krv". Ja ne bih mogao nikada da nakon 1.000 godina budem prvi iz moje porodice čiji će potomci biti druge vere.
Ona je i to prihvatila kao logično. Napominjem prihvatila, ne popustila.

Naravno da sve ovo ne bi bilo moguće da su u pitanju dve sasvim suprotne vere po učenju i ispovedanju.
Izvinjavam se što u prethodnom postu moje tvrdnje nisam ograničio na hrišćanstvo.
Nekako nisam razmišljao o drugima, pošto ih u mojoj sredini retko srećem.
 
'ateista sam,inace iz pravoslavno-katolicke familije,i ne dajem pet para za religiju.

ne bi mi smetalo dok god me neko ne bi gusio svojim verovanjima bio on ma koje veroispovesti,a volela bih da mi deca jednog dana budu ateisti... '
O

Ovako bi zvucao i moj odgovor!

Mislim da je to floskula. Izvini, ne poznajem te licno, ali moje iskustvo govori drugacije. Ko god se petljao sa rimokatolicima - na kraju je morao da postane rimokatolik, ako ne rimokatolik, a ono i neku malu njihovu sitnicu mora da prihvati. To mogu da ti potvrdim na milion licnih primera. Posebno su mi smesna dvostruka krstenja (dete krsteno prvo u pravoslavnoj crkvi, pa onda ovi ponavljaju krstenje sa drugim imenom).

A tvoj odgovor... Ok! Sada je 21. vek. Svi smo kosmopolite i otvoreni za sve i svasta. Medjutim, da li ti je svejedno kada ti sedis u drustvu neko prica lose o rimokatolicima? Kada iznosi teoloske argumente protiv njih ili kaze da se sa njima treba obracunati na neki drugaciji nacin, nehriscanski (ne, daj, Boze). Da li ti samo cutis ili kreces da ih branis? Ja poznajem jednu Hrvaticu, koja je zivela u BG-u. Super smo drugarice i danas. I naravno, ona je mlatila tom floskulom kako ona postuje sve i kako je boli uvo za religiju, kako je to glupost, kada je neko pricao da je pravoslavan i da slavi Slave i te druge praznike, a onda sam saznala da ona redovno ide na misu i prima hostije. Ona je odlican primer, kojim se ilustruje upravo ta grupa koja koristi tu ekumensko - kvazikosmoplitsku laz. I gomila njenih/ nasih prijatelja ateista, koji supoticali iz kombinacije rimokatolik- pravoslavac su imali iste reakcije i ponasanje. Ne mogu da uz pomoc potpune indukcije ispitam sve slucajeve, ali veliki broj ukazuje da je to, gotovo, pravilo.

Molim te, da ovo ne shvatis kao uvredu ili prozivku na bilo koji nacin. Tvoja religija je tvoja stvar. Tvoj primer mi je posluzio samo kao ilustracija.
 
Mislim da je to floskula. Izvini, ne poznajem te licno, ali moje iskustvo govori drugacije. Ko god se petljao sa rimokatolicima - na kraju je morao da postane rimokatolik, ako ne rimokatolik, a ono i neku malu njihovu sitnicu mora da prihvati. To mogu da ti potvrdim na milion licnih primera. Posebno su mi smesna dvostruka krstenja (dete krsteno prvo u pravoslavnoj crkvi, pa onda ovi ponavljaju krstenje sa drugim imenom).

jeli?
pa sad...znam i "obrnute" primjere;
kad Katolik ili Katolikinja predju u vjeru supruznika...bez ikakvih problema/zadrske...
to nikakve veze s konfesijom nema vec ima veze s necim drugim...ljudima samim

tako da "Vilo" ja postedi nas malo...super si se zabavio/zabavila na onoj svojoj "Telemundo temici", ali mojne trujes...:thumbdown:

ps vrlo je neobicno za nekog tko dva puta zaredom napise "Elektrin komleks"
da tri dana kasnije koristi "teske rijeci" kao...floskula... :lol:
 
Poslednja izmena:
Ja sam Srbin pravoslavac, a žena mi je Mađarica katolkinja. Nemamo nikakvih problema po pitanju vere i verskih obreda.

Venčali smo se u pravoslavnoj crkvi. Tako smo se složili, jer se ona udala za mene, a ne ja za nju.

Ona nije promenila veru. Da jeste, ne bih je oženio. Ne cenim ljude koji menjaju veru iz bilo kog razloga.

Deca su nam krštena u pravoslavnoj crkvi i idu na pravoslavni veronauk u školi. To je bio moj uslov, jer niko, ko nosi moje prezime, još od raskola crkve 1054. nije pripadao nijednoj drugoj konfesiji, sem pravoslavnom hrišćanstvu. Istina, menjali su pravoslavne crkve, zbog seoba, ali su uvek ostajali pravoslavci.
Pošto smo oboje vernici, nismo hteli da dozvolimo da nam deca ostanu nekrštena.

Nama u kući na zidu visi ikona sv. Jovana Krstitelja, koji je zaštitnik i krsna slava moje porodice.
Moja supruga doživljava krsnu slavu kao i svoj praznik. Ona to obrazlaže da pošto je postala članom moje porodice smatra da su porodični praznici i njeni.
Slavu već nekoliko godina slavimo u našoj kući samostalno, pošto mi je otac predao/preneo po crkvenim pravilima i običajima.
Ona spremi sve kako treba po propisu. Svaki put sveštenik u crkvi pohvali njen slavski kolač kao najbogatiji i najlepši. To napominjem da biste shvatili da ona slavu zaista doživljava kao poseban dan i trudi se da ga uveliča.
Na slavu mi dolaze njena rodbina, a i mnogi prijatelji katolici (Mađari i Bunjevci), i svi pokazuju dostojno poštovanje tom mom prazniku. Svi oni, kada uđu u kuću, i njoj čestitaju slavu, jednako kao i meni.

Što se tiče velikih crkveno-kalendarskih praznika, slavimo ih kod roditelja. To su prilike kada se okupi cela porodica. Pravoslavne kod mojih, a katoličke kod njenih.
Klinci uživaju. Kad se krene sa poslasticama i poklonima, potraje to danima.

Supruga kiti jelku 23. decembra (najviše jer je to klincima zabavno). Iako zna da jelka u pravoslavlju ne postoji kao simbol, ona je skida tek nakon srpske Nove godine. Naravno, slavimo i srpsku Novu godinu.

Elem, sve ovo napisah kako bih vam pokazao da normalni ljudi mogu da se slože u mešovitom braku, iako su vernici. Važno je samo da se ništa ne prepušta slučaju i da ništa ne ostane nedorečeno. O pitanju vere (bar glavne stvari) mora da se razgovara i dogovara sa budućim bračnim partnerom. Posle je sve lako i neopterećujuće.


Искрено се радујем да има тако лепих примера мешовитих бракова и мислим да вас је само права љубав успела тако везати да будете за пример.
Оно што ме занима је како то да сте се могли венчати у ПЦ а да супруга није променила веру. Колико знам КЦ признаје нашу свету тајну крштења и пристаје на венчања без поновног али ПЦ не. Мислим да ми не признајемо католичка крштења и пре него се венчају у ПЦ тражимо да понове крштење у ПЦ па их тек онда венчамо. Ако сте то морали учинити како онда супруга није променила веру а ако нисте , ако је остала католкиња јесте ли морали имати неку посебну дозволу епископа или можда ваша епархија има посебне законе из неких разлога.
 
Ovaj detaljan, lični primer koji je naveo Donqihote fino ilustruje kako stvari mogu da funkcioniš, a sud o tome ko tu popušta a ko prihvata je besmisleno davati.
Svaki brak je pun ustupaka, ne samo mešoviti, a bitno je da se ni jedna strana kada ih čini ne oseti uskraćenom. Naravno, ako ljubav nestane i najmanje popuštanje postaje teško kao kamen oko vrata.
 
Mislim da bi bolje pitanje bilo: Da li biste sebi dopustili da se zaljubite i da zavolite, al' onako iskreno, svim srcem i bezrezervno, osobu druge vere.

Ovo kažem, jer sam ubeđen da bi 99% ovih koji tvrde da nikada ne bi sklopili brak sa osobom druge vere, da im se desi da zavole, bez razmišljanja ušli u takav brak. Ljubav je zayebana stvar.

Ja sam Srbin pravoslavac, a žena mi je Mađarica katolkinja. Nemamo nikakvih problema po pitanju vere i verskih obreda.

Venčali smo se u pravoslavnoj crkvi. Tako smo se složili, jer se ona udala za mene, a ne ja za nju.

Ona nije promenila veru. Da jeste, ne bih je oženio. Ne cenim ljude koji menjaju veru iz bilo kog razloga.

Deca su nam krštena u pravoslavnoj crkvi i idu na pravoslavni veronauk u školi. To je bio moj uslov, jer niko, ko nosi moje prezime, još od raskola crkve 1054. nije pripadao nijednoj drugoj konfesiji, sem pravoslavnom hrišćanstvu. Istina, menjali su pravoslavne crkve, zbog seoba, ali su uvek ostajali pravoslavci.
Pošto smo oboje vernici, nismo hteli da dozvolimo da nam deca ostanu nekrštena.

Nama u kući na zidu visi ikona sv. Jovana Krstitelja, koji je zaštitnik i krsna slava moje porodice.
Moja supruga doživljava krsnu slavu kao i svoj praznik. Ona to obrazlaže da pošto je postala članom moje porodice smatra da su porodični praznici i njeni.
Slavu već nekoliko godina slavimo u našoj kući samostalno, pošto mi je otac predao/preneo po crkvenim pravilima i običajima.
Ona spremi sve kako treba po propisu. Svaki put sveštenik u crkvi pohvali njen slavski kolač kao najbogatiji i najlepši. To napominjem da biste shvatili da ona slavu zaista doživljava kao poseban dan i trudi se da ga uveliča.
Na slavu mi dolaze njena rodbina, a i mnogi prijatelji katolici (Mađari i Bunjevci), i svi pokazuju dostojno poštovanje tom mom prazniku. Svi oni, kada uđu u kuću, i njoj čestitaju slavu, jednako kao i meni.

Što se tiče velikih crkveno-kalendarskih praznika, slavimo ih kod roditelja. To su prilike kada se okupi cela porodica. Pravoslavne kod mojih, a katoličke kod njenih.
Klinci uživaju. Kad se krene sa poslasticama i poklonima, potraje to danima.

Supruga kiti jelku 23. decembra (najviše jer je to klincima zabavno). Iako zna da jelka u pravoslavlju ne postoji kao simbol, ona je skida tek nakon srpske Nove godine. Naravno, slavimo i srpsku Novu godinu.

Elem, sve ovo napisah kako bih vam pokazao da normalni ljudi mogu da se slože u mešovitom braku, iako su vernici. Važno je samo da se ništa ne prepušta slučaju i da ništa ne ostane nedorečeno. O pitanju vere (bar glavne stvari) mora da se razgovara i dogovara sa budućim bračnim partnerom. Posle je sve lako i neopterećujuće.


Ovo je stvarno jedan dobar primer....:D
Nažalost, znam jako puno i onih drugih, kada su brakovi pucali istog trena kada je pucala bivša SFRJ...Najviše u svemu tome su stradala, naravno, djeca.
Mnoga od njih, su, nažalost, nasilno prekrštavana ili poislamljivana u vjeru onog drugog roditelja...:sad2:
 
Mesovoti brak...katolicka i pravoslavna vera...niko od njih dvoje nije vernik...oba deteta krstena...jedno u katolickoj, drugo u pravoslavnoj crkvi...slave se u NEtradicionalnom smislu praznici po 2 puta...deca dobijaju poklone dva puta...nikad nikakvih problema....primera radi...
 
Mislim da je to floskula. Izvini, ne poznajem te licno, ali moje iskustvo govori drugacije. Ko god se petljao sa rimokatolicima - na kraju je morao da postane rimokatolik, ako ne rimokatolik, a ono i neku malu njihovu sitnicu mora da prihvati. To mogu da ti potvrdim na milion licnih primera. Posebno su mi smesna dvostruka krstenja (dete krsteno prvo u pravoslavnoj crkvi, pa onda ovi ponavljaju krstenje sa drugim imenom).

A tvoj odgovor... Ok! Sada je 21. vek. Svi smo kosmopolite i otvoreni za sve i svasta. Medjutim, da li ti je svejedno kada ti sedis u drustvu neko prica lose o rimokatolicima? Kada iznosi teoloske argumente protiv njih ili kaze da se sa njima treba obracunati na neki drugaciji nacin, nehriscanski (ne, daj, Boze). Da li ti samo cutis ili kreces da ih branis? Ja poznajem jednu Hrvaticu, koja je zivela u BG-u. Super smo drugarice i danas. I naravno, ona je mlatila tom floskulom kako ona postuje sve i kako je boli uvo za religiju, kako je to glupost, kada je neko pricao da je pravoslavan i da slavi Slave i te druge praznike, a onda sam saznala da ona redovno ide na misu i prima hostije. Ona je odlican primer, kojim se ilustruje upravo ta grupa koja koristi tu ekumensko - kvazikosmoplitsku laz. I gomila njenih/ nasih prijatelja ateista, koji supoticali iz kombinacije rimokatolik- pravoslavac su imali iste reakcije i ponasanje. Ne mogu da uz pomoc potpune indukcije ispitam sve slucajeve, ali veliki broj ukazuje da je to, gotovo, pravilo.

Molim te, da ovo ne shvatis kao uvredu ili prozivku na bilo koji nacin. Tvoja religija je tvoja stvar. Tvoj primer mi je posluzio samo kao ilustracija.
ja lepo rekoh kako stvari stoje,a sad da nabedjujem nekog ko me ne poznaje da to stvarno tako i jeste mi je kranje sulud posao.
 
Kod mene ovako stvari, stoje tata, Ukrajinac mada se vodi kao Rusin, grkokatolik, mama Srpkinja, pravoslavka, iako sam kršten u grkokatoličkoj crkvi, ja nikada nisam išao u tu crkvu, nikada nisam govorio rusinski jezik, sada trenutno razmišljam da se krstim u pravoslavnoj crkvi, uvek sam se osećao kao Srbin, tata mi nikada nije zamerao što se ja izjašnjavam kao Srbin, uvek je sve funkcionisalo u najboljem redu, moj tata se nikada nije bunio, što ja idem sa bakom u pravoslavnu crkvu i što pohađam časove veronauke u pravoslavnoj crkvi.... toliko od mene.
 
Moj muz je druge vere, nacije, ali to nam nikada nije predstavljalo problem. On je angnostik ali potice iz porodice gde je majka protestantkinja a otac mormon. Njihov brak se raspao ali ne zbog religije vec zbog sasvim drugih razloga. Moj muz je eto iz takvog braka ispao angnostik, veruje da tu ima nesto, "krsten" kao mormon , ali se nikada nije mnogo interesovao ni za tu religiju ni za njihovo misonarenje i slicno, tako da je on moze se reci da on veruje u boga ali ne u instituciju. Sa druge strane ja sam iz porodice gde su roditelji pravoslavci , ali se danas izjasnjavam kao ateista. Moj muz i ja nikada ne pokrecemo temu ni razgovor o religiji. Nasu decu necemo forsirati ni na jednu stranu, kada odrastu neka sami odluce kojim putem zele da krenu.
U zemlji u kojoj zivimo 90% populacije su luteranci pa se Bozic slavi 24. decembra. Ja obelezim taj dan zato sto to znaci mom muzu koji je to slavio kao dete. U prevodu to radim zbog njega ali da budem iskrena na zapadu je taj praznik danas postao veliki biznis. Ionako se sve svodi na gomilu poklona i trosenje para, mnogo vise nego na neke obicaje kao na primer u Srbiji. U svakom slucaju, on ispostuje neke svoje "obicaje", ja mu se pridruzim i to je to. Bitno je da to ne bude pritisak ni za mene ni za njega.
Ako se dvoje ljudi postuju i vole, mislim da religija tu nema presudnu vaznost.
 
Искрено се радујем да има тако лепих примера мешовитих бракова и мислим да вас је само права љубав успела тако везати да будете за пример.
Оно што ме занима је како то да сте се могли венчати у ПЦ а да супруга није променила веру. Колико знам КЦ признаје нашу свету тајну крштења и пристаје на венчања без поновног али ПЦ не. Мислим да ми не признајемо католичка крштења и пре него се венчају у ПЦ тражимо да понове крштење у ПЦ па их тек онда венчамо. Ако сте то морали учинити како онда супруга није променила веру а ако нисте , ако је остала католкиња јесте ли морали имати неку посебну дозволу епископа или можда ваша епархија има посебне законе из неких разлога.

I pravoslavna crkva priznaje katoličko krštenje, ali celo. To znači, samo krštenje koje se najčešće obavlja sa bebama, pa prvu pričest i na kraju krizmu. Krizma je ono što je kod nas miropomazanje. Kod nas se to spaja sa krštenjem, kod katolika ne, nego tek kada je osoba tinejdžer.

Sveštenik je zahtevao od moje supruge, pre venčanja, da se krizma. Ako ne, on bi joj uradio miropomazanje, ali time bi automatski postala pravoslavna.
Imali smo poprilično problema da nađemo u Subotici katoličkog sveštenika koji je bio spreman da to obavi, odnosno da je pripremi za krizmu, jer samu krizmu obavlja biskup, na osnovu potvrde koju izda sveštenik paroh.
Nijedan, a sve crkve smo obišli, nije hteo to da učini. Kada čuju da se udaje za pravoslavca i da će se venčati u pravoslavnoj crkvi, malte ne da su je proklinjali.

Jedan jedini sveštenik je pristao, i ja mu se i ovom prilikom zahvaljujem. To je izvesni Andrija, iz jednog prigradskog naselja. Sada je već visoko rangiran u bačkoj biskupiji, ako ne i biskup (nisam siguran). On je jedini rekao da je to tako i red, jer sam ja kao muško pravoslavac. Još je dodao da se njemu lično jako sviđa istočni obred venčanja, i da mu je jako žao što ga je katolička crkva izmenila i modernizovala.

Tačno je da smo morali da tražimo odobrenje vladike bačkog Irineja, ali to je samo formalnost. Za samu crkvu je mnogo važniji akt izjava koju je moja supruga potpisala, a koju sam spomenuo gore.
 
I pravoslavna crkva priznaje katoličko krštenje, ali celo. To znači, samo krštenje koje se najčešće obavlja sa bebama, pa prvu pričest i na kraju krizmu. Krizma je ono što je kod nas miropomazanje. Kod nas se to spaja sa krštenjem, kod katolika ne, nego tek kada je osoba tinejdžer.

Sveštenik je zahtevao od moje supruge, pre venčanja, da se krizma. Ako ne, on bi joj uradio miropomazanje, ali time bi automatski postala pravoslavna.
Imali smo poprilično problema da nađemo u Subotici katoličkog sveštenika koji je bio spreman da to obavi, odnosno da je pripremi za krizmu, jer samu krizmu obavlja biskup, na osnovu potvrde koju izda sveštenik paroh.
Nijedan, a sve crkve smo obišli, nije hteo to da učini. Kada čuju da se udaje za pravoslavca i da će se venčati u pravoslavnoj crkvi, malte ne da su je proklinjali.

Jedan jedini sveštenik je pristao, i ja mu se i ovom prilikom zahvaljujem. To je izvesni Andrija, iz jednog prigradskog naselja. Sada je već visoko rangiran u bačkoj biskupiji, ako ne i biskup (nisam siguran). On je jedini rekao da je to tako i red, jer sam ja kao muško pravoslavac. Još je dodao da se njemu lično jako sviđa istočni obred venčanja, i da mu je jako žao što ga je katolička crkva izmenila i modernizovala.

Tačno je da smo morali da tražimo odobrenje vladike bačkog Irineja, ali to je samo formalnost. Za samu crkvu je mnogo važniji akt izjava koju je moja supruga potpisala, a koju sam spomenuo gore.

Svaka čast na tolerantnosti! :ok:
 
Nijedan, a sve crkve smo obišli, nije hteo to da učini. Kada čuju da se udaje za pravoslavca i da će se venčati u pravoslavnoj crkvi, malte ne da su je proklinjali.

Ekumenizam? Ujedinjenje crkava?

Jedan jedini sveštenik je pristao, i ja mu se i ovom prilikom zahvaljujem. To je izvesni Andrija, iz jednog prigradskog naselja. Sada je već visoko rangiran u bačkoj biskupiji, ako ne i biskup (nisam siguran). On je jedini rekao da je to tako i red, jer sam ja kao muško pravoslavac. Još je dodao da se njemu lično jako sviđa istočni obred venčanja, i da mu je jako žao što ga je katolička crkva izmenila i modernizovala.

E, sada ce ga ekskomunicirati iz crkve.

Eto, s kim se ti petljas! ;) Salim se.
Drago mi je da posle toliko truda niste odustali od vase zamisli. Zelim vam svu srecu u braku.
 
Ekumenizam? Ujedinjenje crkava?



E, sada ce ga ekskomunicirati iz crkve.

Eto, s kim se ti petljas! ;) Salim se.
Drago mi je da posle toliko truda niste odustali od vase zamisli. Zelim vam svu srecu u braku.

Neće ga ekskomunicirati. Šta više, napreduje u crkvenoj hijerarhiji.
Viđao sam ga par puta u društvu visokih katoličkih zvaničnika prilikom poseta patrijarhu Pavlu.

Hvala na lepim željama. Bogu hvala, evo već gazimo trinaestu godinu bračnom stazom.
 

Back
Top