Mislim da bi bolje pitanje bilo: Da li biste sebi dopustili da se zaljubite i da zavolite, al' onako iskreno, svim srcem i bezrezervno, osobu druge vere.
Ovo kažem, jer sam ubeđen da bi 99% ovih koji tvrde da nikada ne bi sklopili brak sa osobom druge vere, da im se desi da zavole, bez razmišljanja ušli u takav brak. Ljubav je zayebana stvar.
Ja sam Srbin pravoslavac, a žena mi je Mađarica katolkinja. Nemamo nikakvih problema po pitanju vere i verskih obreda.
Venčali smo se u pravoslavnoj crkvi. Tako smo se složili, jer se ona udala za mene, a ne ja za nju.
Ona nije promenila veru. Da jeste, ne bih je oženio. Ne cenim ljude koji menjaju veru iz bilo kog razloga.
Deca su nam krštena u pravoslavnoj crkvi i idu na pravoslavni veronauk u školi. To je bio moj uslov, jer niko, ko nosi moje prezime, još od raskola crkve 1054. nije pripadao nijednoj drugoj konfesiji, sem pravoslavnom hrišćanstvu. Istina, menjali su pravoslavne crkve, zbog seoba, ali su uvek ostajali pravoslavci.
Pošto smo oboje vernici, nismo hteli da dozvolimo da nam deca ostanu nekrštena.
Nama u kući na zidu visi ikona sv. Jovana Krstitelja, koji je zaštitnik i krsna slava moje porodice.
Moja supruga doživljava krsnu slavu kao i svoj praznik. Ona to obrazlaže da pošto je postala članom moje porodice smatra da su porodični praznici i njeni.
Slavu već nekoliko godina slavimo u našoj kući samostalno, pošto mi je otac predao/preneo po crkvenim pravilima i običajima.
Ona spremi sve kako treba po propisu. Svaki put sveštenik u crkvi pohvali njen slavski kolač kao najbogatiji i najlepši. To napominjem da biste shvatili da ona slavu zaista doživljava kao poseban dan i trudi se da ga uveliča.
Na slavu mi dolaze njena rodbina, a i mnogi prijatelji katolici (Mađari i Bunjevci), i svi pokazuju dostojno poštovanje tom mom prazniku. Svi oni, kada uđu u kuću, i njoj čestitaju slavu, jednako kao i meni.
Što se tiče velikih crkveno-kalendarskih praznika, slavimo ih kod roditelja. To su prilike kada se okupi cela porodica. Pravoslavne kod mojih, a katoličke kod njenih.
Klinci uživaju. Kad se krene sa poslasticama i poklonima, potraje to danima.
Supruga kiti jelku 23. decembra (najviše jer je to klincima zabavno). Iako zna da jelka u pravoslavlju ne postoji kao simbol, ona je skida tek nakon srpske Nove godine. Naravno, slavimo i srpsku Novu godinu.
Elem, sve ovo napisah kako bih vam pokazao da normalni ljudi mogu da se slože u mešovitom braku, iako su vernici. Važno je samo da se ništa ne prepušta slučaju i da ništa ne ostane nedorečeno. O pitanju vere (bar glavne stvari) mora da se razgovara i dogovara sa budućim bračnim partnerom. Posle je sve lako i neopterećujuće.