Mentalno zdrava ličnost

Da li je ova tema otvorena da bi reklamirala asertivni trening?

Nije.
Da li mislite da je asertivnost jednostavna?
Ni meni ne izgleda nimalo jednostavno.
Da li se stalno razračunavati sa ljubomornim ''pitonom'' ili to jednostavno zahtjeva previše energije...a lljudska priroda je takva da se ''moramo'' skoro svakodnevno suočavati sa nekakvim ''pitonima''...
Moglo bi se raspravljati o pogledu na asertivnost uopšte.
Asertivnost spada u osobinu mentalno zdrave ličnosti - to je neka vrsta između agresivnog i defanzivnog ponašanja ..ali još važnije je ''prepoznati'' način, put ka takvom ponašanju u svakoj određenoj situaciji..
Stalno ponavljanje jednog te istog može djelovati vrlo agresivno ili vrlo defanzivno, ali upotrebljeno baš tamo gdje treba bit će asertivno ...
Ja asertivnost vidim i kao kulturu dijaloga...
Nije na odmet podsjetiti na tako nešto posebno kad gotovo i nema teme gdje neko nekoga ne ''pripitomljava'' ali na veoma neasertivan način...

Na agresivnost, odgovoriti agresivnošću ili asertivnošću?
Šta vi mislite? Šta bi vi uradili?


I šta radite u recimo sledećim situacijama (eto i malo treninga):

1. Loše ste usluženi u restoranu. Šta činite u takvoj situaciji?
2. Iako ste na redu, prodavac služi drugu mušteriju? Ćutite ili reagujete?
3. Dok strpljivo čekate da kupite kartu za bioskop, čovjek se bezobrazno gura ispred vas. Reagujete ili ćutite?
4.Prodavac vam umjesto kusura od pazara utura žvaku. Bunite se ili prihvatate ponudu prodavca?
5.Naknadno, po povratku iz kupovine primjećujete da je kupljena roba oštećena. Dižete ruke od reklamacije ili reklamirate grešku?
 
Low self esteem, a cause and symptom of depression, anxiety and anger problems, has become the modern pariah.

Low self esteem, a rope that binds; preventing us pursuing our dreams and enjoying simple things that ‘other people enjoy'. We talk of ‘self esteem issues' and nod sagely to one another.

We use the words but do we examine what they really mean? You can’t hold self-esteem in your hand or take the kids to see it on a Sunday afternoon. So, what actually is self-esteem?

Self-esteem: A Definition

Many religions' scriptures teach that pride and arrogance are terrible sins, the idea being that you can't worship yourself and a god at the same time. Supposedly, if you are ‘full of yourself' you have little space for anything or anyone else.

However, real self-esteem is not arrogance or self-love or vanity.

Real self-esteem consists of:


An appreciation of what we can do.
An honest respect for our own abilities, potentials and value.
Knowing our strengths and trusting in them.
An appreciation and open acceptance of our limitations.
An acceptance of these limitations whilst understanding that some limitations can be overcome.
A freedom from over-concern with what we imagine others think of us whilst accepting these perceptions do play a part in everyday life but do not determine who we are.
Having a strong sense of who we are.
 
I’m sure you’ve seen and possibly read some of the countless self help books out there. Some of these encourage us to ‘love ourselves' or repeat ‘positive affirmations' to ourselves everyday in order to ‘re-program' ourselves.
Does this work? And if it does work what does it say about human beings?

If I am a bullying, vindictive sadist would it be wrong for me to experience self reproach or even self disgust or should I just tell myself one hundred times a day I am a good human being whilst continuing in the same way?

Balance in all things

Feeling bad about aspects of our behaviour, be it selfishness, laziness, intolerance or aggressiveness is valid feedback. We can judge ourselves and feel bad about ourselves sometimes.

If I have behaved terribly then I need to feel badly about that particular time for a while but not badly about my whole identity. To state ‘I am worthless to the core' on the basis of one mistake is unrealistic. Because, equally, I can find times when I have behaved decently or done well.

The essential difference

There is a difference between telling myself:

"I am a totally worthless human being, because last week I was rude to the in-laws, and that I will always be hopeless and hopeless in every area."(Low-self-esteem)

and

"I behaved really badly last night with those specific people at that specific time".

This accepts responsibility but doesn’t damn one’s whole personality and life as worthless. (Good self-esteem).

So we can still be self-critical and have good self-esteem at the same time. And we do this by not generalising about our mistakes and weaknesses to include everything about ourselves.

To sum up : Belief in yourself in important, but so are the skills that stop you having to work so hard at believing!

The Importance of Developing Skills as a Foundation for Good Self-Esteem

So, now we come to the crux of the matter. If I tell myself that ‘everyday I am becoming more and more confident in social situations - then I go out and feel terribly shy and embarrassed, what do you think it is sensible for me to believe?

Should I believe what I have been endlessly repeating to myself, or should I believe my actual everyday experience?

If, however, someone were to come along (and I hope they do) ;-) and teach me conversational skills, relaxation techniques and thinking skills then I can start to experience feeling more comfortable socially. This lets me know that I am better socially and when I know I don’t need merely to believe.
 
Learning sports, languages, practical skills like driving or carpentry can all raise a sense of competency. However handling our emotions effectively is also a skill. Emotional skills are sometimes termed as ‘soft skills'. Some of these soft skills include:


Being able to ‘read' the emotions of others.

Knowing when others are angry, upset, unsettled etc.

Being sensitive to others whilst realising that we, too, have a position within any given situation.

Having empathy. Being able to ‘put ourselves in the position of the other person'.

Being able to assert our point of view. When appropriate ‘speaking up for ourselves' assertively.

Having an effective communication style.

Being able to make ourselves understood and being able to compromise to the benefit of all involved.

Having good rapport skills and being able to forge and maintain friendships.

Observing our own emotional ebbs and flows.

Knowing how to manage our own anger and ‘low times' so we are not swamped by our own emotions.

Understanding our own needs for company, rest, creative stimulation, healthy lifestyle, achievable goals, attention and intimacy so that we can feel a sense of control.

Making allowances for these needs in our everyday life.

Having wide interests and activities (as far as possible). So we are not just ‘Mother' ‘Wife' ‘Co-worker'‘Father' etc.

Being able to manage stress in our lives-which relate to some of the above skills.

Understanding the paramount importance of the company we keep. Do we just mix with people who bring us down or do we associate with others who are positive and fun? A person’s self-esteem seems to match the extent to which they have the above skills in place.
 
‘Heaven would be just a little better if there weren’t quite so many angels playing harps.'
Of course some people do have a wide variety of skills and talents and still seem to suffer from low self-esteem! You may be a perfectionist or know somebody who is. You know the idea, ‘Nothing is ever good enough'

Demanding the impossible from yourself and then falling short is obviously a trap! Knowing when we have done a ‘pretty damn good job' and giving ourselves an appropriate level of credit is actually an important ‘soft skill' (as is taking appropriate responsibility for our screw ups).

So, if someone wants to have perfect ‘soft skills' then they need to stop talking to themselves in ways which they wouldn’t even consider talking to other people.

I remember being stunned when a school friend confided to me how disappointed he was for only getting 96% in a French test. He said he ‘should' have got 100%. Our teacher was pleased with him, his parents were pleased with him but, for him, the losing of that 4% made the whole exam a failure. I won’t tell you what I ‘achieved' in the same test but I can tell you I was pleased to have understood any of it.

It’s great to have high aims and expectations for ourselves but we need to temper this with an appreciation that we are human.

Self-Esteem - A Summary

So, rather than trying to convince ourselves desperately that we are worthy of great self admiration through a series of unsubtle brainwashing, the way towards good self esteem seems to be through the development of skills, specifically the so called ‘soft skills'.

When we are less self-conscious, less negatively biased and more open to our own abilities to adapt, progress and develop then we can have the spare capacity to forget about self-esteem and begin to enjoy and participate more fully in life.

By Mark Tyrrell
A recent study into Self Esteem by the Joseph Rowntree Trust has unearthed some refreshing and helpful facts. Among them is the finding that low self esteem does not lead to delinquency, drug abuse, poor educational performance and the like.
 
Poslednja izmena:
Da,zar ne mislite da ste diskriminisali sve one koji imaju manji nivo poznavanja engl.od onog koji je potreban da bi se razumeo ovaj tekst?

Slazem se da se samopouzdanje/samopostovanje gradi ne autosugestijom, vec svakodnevnim malim uspesnim projektima i uspesno izvrsenim zadacima.
Samopouzdanje ima veze sa dostojanstvom.
Takodje veoma zvisi od odnosa koji su uspostavljeni u porodici od ranog detinjstva,odn od nacina na koji su roditelji kritikovali ili nagradjivali dete.
 
O baš sam večeras bila na uvodnom predavanju o asertivnom, pasivnom, pasivno-agresivnom i agresivnom ponašanju. Naravno, to je i razlog što se uključujem u temu i šaljem svoje impresije, osećanja i osjećaje i želim zamagliti pitona ili vratiti mu loptu, te nekako doći do kompromisa,... Provežbati vizielizacijom situacije:
1. Loše ste usluženi u restoranu. Šta činite u takvoj situaciji?
2. Iako ste na redu, prodavac služi drugu mušteriju? Ćutite ili reagujete?
3. Dok strpljivo čekate da kupite kartu za bioskop, čovjek se bezobrazno gura ispred vas. Reagujete ili ćutite?
4.Prodavac vam umjesto kusura od pazara utura žvaku. Bunite se ili prihvatate ponudu prodavca?
5.Naknadno, po povratku iz kupovine primjećujete da je kupljena roba oštećena. Dižete ruke od reklamacije ili reklamirate grešku?
Dosta mi reakcije na ove situacije zavise od mog trenutnog raspoloženja, PMS-a, prijanja energije sagovornika i slično. Tako da bih u poboljšanje sopstvene asertivnosti uvela svesnost sopstvenog stanja u trenutku bilo koje situacije, pa smirenje i onda odgovor na nju, a ne nikako reakciju. Eto tome težim...
 
Da,zar ne mislite da ste diskriminisali sve one koji imaju manji nivo poznavanja engl.od onog koji je potreban da bi se razumeo ovaj tekst?

Slazem se da se samopouzdanje/samopostovanje gradi ne autosugestijom, vec svakodnevnim malim uspesnim projektima i uspesno izvrsenim zadacima.
Samopouzdanje ima veze sa dostojanstvom.
Takodje veoma zvisi od odnosa koji su uspostavljeni u porodici od ranog detinjstva,odn od nacina na koji su roditelji kritikovali ili nagradjivali dete.
tvoje razumevanje stavri..oavako kako si iznela ..stoji..uostalom citiraj sta ti i engleskog texta nije jasno...pa cu prevesti..
moras da razumes da za prevodjenje treba vremena i truda..a nikakvog dobitka..pa i ja sam ovladao engleskim jezikom bas zbog nedostatka adekvatnih prevoda ..
 
O baš sam večeras bila na uvodnom predavanju o asertivnom, pasivnom, pasivno-agresivnom i agresivnom ponašanju. Naravno, to je i razlog što se uključujem u temu i šaljem svoje impresije, osećanja i osjećaje i želim zamagliti pitona ili vratiti mu loptu, te nekako doći do kompromisa,... Provežbati vizielizacijom situacije:
1. Loše ste usluženi u restoranu. Šta činite u takvoj situaciji?
2. Iako ste na redu, prodavac služi drugu mušteriju? Ćutite ili reagujete?
3. Dok strpljivo čekate da kupite kartu za bioskop, čovjek se bezobrazno gura ispred vas. Reagujete ili ćutite?
4.Prodavac vam umjesto kusura od pazara utura žvaku. Bunite se ili prihvatate ponudu prodavca?
5.Naknadno, po povratku iz kupovine primjećujete da je kupljena roba oštećena. Dižete ruke od reklamacije ili reklamirate grešku?
Dosta mi reakcije na ove situacije zavise od mog trenutnog raspoloženja, PMS-a, prijanja energije sagovornika i slično. Tako da bih u poboljšanje sopstvene asertivnosti uvela svesnost sopstvenog stanja u trenutku bilo koje situacije, pa smirenje i onda odgovor na nju, a ne nikako reakciju. Eto tome težim...
probelm sa svim tim predavanjima je hipoteticnost istih..
to su sve ..sta bi bilo kad bi bilo situacije..kompletan taj pristup je u startu ..pogresan..

hipoteticke situacije proizvode i hipoteticke odgovore..i opet imamoo masu besmislenih testova ciji tvorac nema predstavu o cemu prica..
 
covek ne moze unapred da zna kako ce da reaguje ili deluje u nekoj situaciji..( kad bi covek znao kad ce da padne seo bi) i covek na takvim test pitanjima da neki odgovor..a zatim u stvarnosti naleti na slicnu situiaciju u kojoj je sklop okolnosti takav da covek uradi drugacije od onoga ste je dao kao odgovor.."sta bi uradio"..al ce zato po difoltu biti obelezen sudom o psiholoskom poremecaju..zasnovanom na ralici izmedju stvarne stituacije koja se desila i hipoteticke situacije izlozene u testu..ako covek ukljuci mozak i razmisli o tome..moze doci samo do zakljucka o besmislenosti takvog test pristupa.
 
probelm sa svim tim predavanjima je hipoteticnost istih..
to su sve ..sta bi bilo kad bi bilo situacije..kompletan taj pristup je u startu ..pogresan..

hipoteticke situacije proizvode i hipoteticke odgovore..i opet imamoo masu besmislenih testova ciji tvorac nema predstavu o cemu prica..
To što citiraš nije test već ilustracija za čega služi ono o čemu se ovde piše. Jelde.
A ako misliš da su psihološki testovi tako naivni varaš se. Očigledno ti psihologija i testovi nisu jača strana. Stvar i jeste u tome što se odgovori za reakcije neće da poklapaju sa realnošću. Ali onaj koji daje odgovore misli da hoće. Bitno je njegovo psihićko stanje. Zavisi šta se psihološkim testovima meri. I pokazali su se kao prilično pouzdano merilo.
E sad ti kaži da nisu. I tako možemo da se prepucavamo.
Ali ne moraš sa mnom da se prepucavaš. Idi kod psihologa pa se sa njime prepucavaj. Uradi test, pa kada prepoznaš svoju karakteristiku u rezultatima testa, češkaćeš se po glavi kako znaju a da ni jedno pitanje nije bilo upućeno u pravcu te karakteristike.
Prema tome, ne nipodaštavaj ono što ne poznaješ.
 
To što citiraš nije test već ilustracija za čega služi ono o čemu se ovde piše. Jelde.
A ako misliš da su psihološki testovi tako naivni varaš se. Očigledno ti psihologija i testovi nisu jača strana. Stvar i jeste u tome što se odgovori za reakcije neće da poklapaju sa realnošću. Ali onaj koji daje odgovore misli da hoće. Bitno je njegovo psihićko stanje. Zavisi šta se psihološkim testovima meri. I pokazali su se kao prilično pouzdano merilo.
E sad ti kaži da nisu. I tako možemo da se prepucavamo.
Ali ne moraš sa mnom da se prepucavaš. Idi kod psihologa pa se sa njime prepucavaj. Uradi test, pa kada prepoznaš svoju karakteristiku u rezultatima testa, češkaćeš se po glavi kako znaju a da ni jedno pitanje nije bilo upućeno u pravcu te karakteristike.
Prema tome, ne nipodaštavaj ono što ne poznaješ.
kad god sam iz radoznalosti bio kod istih ostavljao sam ih zabezeknute..njihovim neznanjem:(
 
Dosadašnja znanja o psihologiji i karakteristikama ličnosti su pokazala da u svakoj osobi postoji osnovna struktura ličnosti na kojoj počiva sistemska organizacija. Srž te strukture čine čovjekovi najvažniji motivi i potrebe, njegove osnovne emocionalne dispozicije, zatim njegova glavna ubjeđenja, stavovi i vrednosti i - što je naročito važno - poseban način kako je sve to dinamički povezano . Razumjevanje strukture je neizdvojivo od razumjevanja razvojnih procesa čijim je posredstvom ta struktura zapravo i evoluirala i razvijala se.
Većina teorija ličnosti se upravo i bavi razvojem ličnosti, ali i definisanjem osnovnih čovjekovih potreba koje su uslovile takav razvoj.
 
Vrhunac u psihologiji predstavlja proučavanje ličnosti. Cjelokupno psihološko znanje u svom krajnjem ishodu daje prilog razumjevanju ličnosti - onoga što je uobličava, zbog čega je drukčija kod nekog čovjeka, kako se razvija i mijenja u toku života. Tako su nastale teorije ličnosti kao sinteza svih psiholoških proučavanja i saznanja.
Ima dosta teoretičara u psihologiji i psihijatriji koji su se bavili problemom razvoja ličnosti, pa su tako nastale brojne teorije ličnosti. Mnoštvo ovih teorija ne znači da da su sve pogrešne, odnosno da još nemamo univerzalnu teoriju ličnosti. Očigledno je da se ona ne može ni postaviti, jer je mogućnost raznovrsnosti oblikovanja čovjekovog psihičkog života i crta ličnosti neograničena.
''Svaki čovjek je neponovljivi eksperiment prirode'' - misao je koja ukazuje da moramo analizirati svakog čovjeka posebno pokušavajući da proniknemo u osnovne karakteristike njegovog pojedinačnog razvoja i da spoznamo njegovu i samo njegovu psihičku strukturu.Poznavanje različitih teorija ličnosti nam pomaže da tog konkretnog čovjeka bolje razumijemo.
Ličnost je jedinstvena organizacija osobina koja se formira uzajamnim djelovanjem organizma i socijalne sredine i koja određuje opšti, za pojedinca karakterističan način ponašanja.
-''osobine koje određuju opšti način ponašanja'' - su tzv. crte ličnosti, koje bi predstavljale relativno trajan i za pojedinca karakterističan način ponašanja i reagovanja u sličnim situacijama.
Crte ličnosti bi mogle da se klasiraju u:
a) crte temperamenta (način emocionalnog reagovanja)
b) crte karaktera (vrednosni sistem jedinke, moralnost)
c) način adaptacije
d) karakteristične navike
e) posjedovanje posebnih sposobnosti i interesovanja
f) tipične motive i potrebe kao bitnu pokretačku snagu te jedinke, zatim
g) za pojedinca karakteristične načine zadovoljavanja tih potreba
h) stavove (tendencije da se pozitivno ili negativno reaguje na neku osobu, predmet, situaciju ili instituciju
i) predrasude (''intenzivni neosnovani stavovi koji se teško mjenjaju'')
 
izjutra kad ustanem najprije onako krmeljava odem do kuhinje palim automat za kafu i skufam sebi jednu produzhenu zatim palim Radio da cujem prve vijesti dok ispijam kafu, zatim idem u kupatilo tushiranje pranje zubica i sredjivanje to je moj ritam! kao dijete mama me terala najprije da se umijem i da operem zubice i tek kad se obucem smijem sjesti da doruckujem obavezno sam povracala jer ukus paste za zube i pashtete je tolko specifican da to moj zeludac nije mogao da podnese tako da sam u mladim godinama prestala da doruckujem...........kad odem u crnu goru kod mame na odmor ja ne odustajem od mog ritma sto mamu tjera da mi uvek kaze da nije normalno tako rascupano ne umiveno i ne opranih zuba sjedati za sto i piti kafu.............

..............
 

Back
Top