Mentalno zdrava ličnost

Close but no, ali tako dobijamo jednu arbitrarnu neobjektivnu i nametnutu normalnost koja i nema mnogo veze sa nekim objektivnim (na čemu se innsistira u nauci) stanjem stvari.
Npr - ako neko čita 5 knjiga mesečno i priča o Univerzumu vrlo lako se u nekom selu npr može okarakterisati kao nenormalan. A da li je?

To je više socijalna etiketa i ne mora da potiče od većine uopšte, dovoljno je da neko uticajan (npr veliki gazda iz dotičnog sela iz primera) nalepi tako šta nekome.
 
Close but no, ali tako dobijamo jednu arbitrarnu neobjektivnu i nametnutu normalnost koja i nema mnogo veze sa nekim objektivnim (na čemu se innsistira u nauci) stanjem stvari.
Npr - ako neko čita 5 knjiga mesečno i priča o Univerzumu vrlo lako se u nekom selu npr može okarakterisati kao nenormalan. A da li je?

To je više socijalna etiketa i ne mora da potiče od većine uopšte, dovoljno je da neko uticajan (npr veliki gazda iz dotičnog sela iz primera) nalepi tako šta nekome.

Izvini, a sta je socijalna etiketa nego misljenje vecine?
 
Uopšte ne mora da potiče od većine.
To su osobine koje ti neko pripisuje i nisu nužno vezana za većinu.
Ti etiketiraš takođe (verovatno) samo ne znam da li si većina, ali ako si popularna u nekom društvu postoji tendencija da se mišljenje prihvati.
 
Uopšte ne mora da potiče od većine.
To su osobine koje ti neko pripisuje i nisu nužno vezana za većinu.
Ti etiketiraš takođe (verovatno) samo ne znam da li si većina, ali ako si popularna u nekom društvu postoji tendencija da se mišljenje prihvati.

Socijalizacija ne znaci da li sam se ja uklopila nego da li su me (vecina) prihvatili. Mogu da imam ne znam koje vrline, ali ako me vecina ne prihvata, znaci da po njihovim kriterijumima "nisam normalna".
 
Moje pitanje je vazano za one kriterijume po kojima će tamo neko da odredi šta je normalno.
Pitaje u temi je bilo vezano i za to šta je zdravo. Tvoja priča je o normalnosti u common language, pusti to. Da li ti smatraš da nisi normalna ako se ne uklopiš u neku, kako kažeš, većinu? I šta je ta toliko pominjana većina? Većina ovo, većina ono.... Ne pričamo o prihvaćenosti/odbačenosti, već o tome šta je normalno. Dok se to ne shvati svaka priča o poremećajima jednostavno ne stoji.
 
Moje pitanje je vazano za one kriterijume po kojima će tamo neko da odredi šta je normalno.
Pitaje u temi je bilo vezano i za to šta je zdravo. Tvoja priča je o normalnosti u common language, pusti to. Da li ti smatraš da nisi normalna ako se ne uklopiš u neku, kako kažeš, većinu? I šta je ta toliko pominjana većina? Većina ovo, većina ono.... Ne pričamo o prihvaćenosti/odbačenosti, već o tome šta je normalno. Dok se to ne shvati svaka priča o poremećajima jednostavno ne stoji.

Razumem ja fabulu radnje, ne brini ti :lol: Nego mi je apsurd pricati o normalnosti i kriterijumima za istu, kada najverovatnije nemamo iste kriterijume. Ajd ovako: osoba da bi bila normalna treba da bude eticna, moralna, socijalno uklopljena, psihicki zdrava, dusevno ispunjena, ekonomski stabilna, da ima porodicu, decu... Eto ti i tako ako hoces. Ali i sve ove kriterijume odredjuje drustvo u kome zivis, a i mikrokosmos tvojih prijatelja, poznanika i kolega na poslu.

Ima ljudi koji smatraju upravo to "da nisam normalna", a ima i onih koji smatraju da sam stabilna i zrela osoba. I to ljudi u mom bliskom okruzenju.

S tim sto ja mrzim izraz normalan.
 
Apsurd jeste, ne zato što nemamo iste kriterijume, već zato što je apsurdno samo po sebi :)
Svi navedeni kriterijumi su ekstremno diskutabilni. Šta je psihički zdrav?! duševno ispunjen?! etičan?! stabilan?! zreo?!.. a da ne pričamo o tome da neko treba da ima porodicu da bi bio normalan, svašta.... Problematično vrlo...
Ja mislim da normalnost, jednostavno, ne postoji.
Bar ja do sada nisam video.
Nailazio sam na ljude (preciznije čoveka) stacionirane u ustanovama od strane rođaka zbog imovinske koristi. Ko je tu normalan? Rođaci, taj čovek, ili da nisu možda oni stručnjaci koji ga drže tamo "za njegovo dobro"?!?!
Eto kako nastaje psihopatologija...
 
Apsurd jeste, ne zato što nemamo iste kriterijume, već zato što je apsurdno samo po sebi :)
Svi navedeni kriterijumi su ekstremno diskutabilni. Šta je psihički zdrav?! duševno ispunjen?! etičan?! stabilan?! zreo?!.. a da ne pričamo o tome da neko treba da ima porodicu da bi bio normalan, svašta.... Problematično vrlo...
Ja mislim da normalnost, jednostavno, ne postoji.
Bar ja do sada nisam video.
Nailazio sam na ljude (preciznije čoveka) stacionirane u ustanovama od strane rođaka zbog imovinske koristi. Ko je tu normalan? Rođaci, taj čovek, ili da nisu možda oni stručnjaci koji ga drže tamo "za njegovo dobro"?!?!
Eto kako nastaje psihopatologija...

Eto kako razumes sta hocu da ti kazem ;)
 
Pobrkali smo zajedno :lol:

Ali stvarno, toliko se potencira na nekim poremećajima i bolestima totalno nekritički.
Niko ne zna šta je normalno a svi znaju šta je nenormalno...
Na kraju će od ovog topica da ispadne sprdnja a namera mi je bila vrlo ozbiljna, mislio sam da će reći nešto oni isti ljudi koji su toliko prisutni kada se raspravlja o bolestima i poremećajima.
 
Pa ne bih rekao da je minorna, humanistička psihologija je u akademskim krugovima poznata kao "treća struja" posle bihejviorizma i psihoanalize. Samo ove dve su toliko indoktrinirajuće da teže dolazi do izražaja. :)
Ali opet, bottom line, ne vidim u njoj neko objašnjavanje normalnosti.
Moramo zanemariti fiziološke potrebe i fizičke uzroke. Mislio sam na normalnost u psihičkom smislu kada nije slučaj da su npr nezadovoljeni motivi nižeg reda ili postoji oštećenje CNSa :)
 

Back
Top