Mentalno zdrava ličnost

Psihički život čovjeka može jednostavno da se uporedi sa nekom zgradom, građevinom. Zgrada obično ima temelj i pregradne zidove. Temelj je kostur građevine koji se nastavlja na zidove nosače tj. potporne zidove. Pregradni zidovi je iznutra djele na razne prostorije, a spolja je uobličuju u formi fasadnih zidova. Kostur građevine može da bude od najrazličitijeg materijala: bambusovog pruća u siromašnim tropskim krajevima, drveta lošijeg ili boljeg, cigle, betona, metala, armiranog betona itd. I pregradni i fasadni zidovi mogu da se ugrađuju od raznovrsnog materijala: kartona, stakla, pleha, ćerpića, cigle, aluminijuma, betonskih blokova. U našoj analogiji sa čovjekom temelj i potporni zidovi građevine bi bili genetski materijal, ono što čovjek ima u sebi dolaskom na svijet, aktom rađanja. Onaj genetski materijal od koga je, pre svega, sačinjen naš mozak. Taj genetski materijal nosi u sebi, više ili manje fiksiran, određen programom funkcionisanja; on je programiran u skladu sa funkcionisanjem naših predaka. Zavisno od toga da li su naši preci imali neka nasledna, hereditarna duševna oboljenja ili ne i naš mozak će nositi u sebi bolje ili lošije temelje, tj. potporne zidove.
Pregradni i fasadni zidovi ove naše zamišljene građevine u analogiji sa psihičkim životom čovjeka bi bili - individualna istorija svakog čovjeka, ono životno iskustvo od djetinjstva koje je specifično za svakog pojedinca. I to iskustvo, baš kao i materijal pregradnih zidova, može da bude različito, bolje ili lošije, zavisno od uslova života. Može da bude djetinjstvo ispunjeno (ili ne!) sa puno topline, ljubavi i osjećanja sigurnosti; može da bude adolescencija i kasniji život odraslog prepun frustracija i nedaća koje instaliraju (ili ne!) patološke mehanizme odbrane ličnosti. Rezultanta svega ovoga, tj. nasljednog materijala od koga je napravljen naš mozak, s jedne strane, i individualna životna istorija svakog pojedinca, s druge strane, daju ono što nazivamo psihički život čovjeka. Drugim riječima, mozak je organ psihičkog života, a informacije spoljnog sveta su draži neophodne za formiranje tog psihičkog života.
Na našu zamišljenu građevinu, tj. čovjeka mogu da duvaju razni vetrovi, različite jačine - od povetarca, preko juga, bure, košave do olujnih vetrova i orkana. Kao što je moguće da povetarac poruši kuću sagrađenu od bambusove trske sa kartonom kao pregradnim zidovima, tako je isto moguće da najbolje sagrađena građevina odoli veoma jakim vetrovima. U poređenju sa čovjekom i njegovim psihičkim životom vetrovi bi bili razni aktuelni stresovi, aktuelne frustracije ili nepovoljni događaji u našem životu. Ako su te frustracije i konflikti blage ili umjerene jačine, a naša građevina tj. psiha sagrađena od čvrstog materijala neće doći do sloma tj. psihopatoloških reakcija ili oboljenja. Ako je naša psiha sa svojim temeljima i pregradnim zidovima loše napravljena i konstruisana, i najmanji konflikti će je izbaciti iz ravnoteže i zaljuljati, pa možda i srušiti. Moguće je i obrnuto. I najbolje sačinjenu građevinu najjači vjetar, kao što je u našoj analogiji npr. smrt djeteta ili panika za vrijeme zemljotresa - ozbiljno će uzdrmati i dovesti do psihopatoloških pojava.
Dakle postoje temelji, pregradni zidovi i vjetrovi, odnosno - kvalitet mozga, individualna životna istorija i aktuelni stresovi, konflikti. Etiopatogenetskim jezikom rečeno: genetski materijal su predisponirajući faktori, individualna životna istorija su precipitirajući faktori, a aktuelna stresna situacija je deklanširajući faktor.
 
..samo pogled...

Crte ličnosti koje se susreću kod većine osoba, a predstavljaju elemente normalnosti:
1.Optimizam i pesimizam( odnos prema okolini i stresovima, koji se ne doživljavaju tragično. Optimizam ne bi trebalo da bude jako izražen jer ne dovodi do realnih očekivanja)
2.Zavisnost-Nezavisnost ( i jedno i drugo može da bude znak dobre prilagođenosti. Šta više, sposobnost da se bude i jedno i drugo je znak superprilagođenosti.Treba razlikovati zavisnost, od reaktivne formacije ili negacije potrebe za zavisnošću (pseudo-nezavisnost ili lažna nezavisnost)
3.Sposobnost organizacije i sistematizacije
4.Radoznalost (Postavljanje pitanja: zašto je to tako, kako djeluje, šta je u osnovi svega i slično, važan su faktor u postizanju dobrog kontakta sa okolinom)
5.Polni identitet(zadovoljstvo svojim polom, ličnost je slobodna i upražnjava je i uživa u svom seksualnom životu)
6.Konkurencija, kolaboracija (saradnja) i kompromis
7.Odnos prema autoritetu (prihvatiti autoritet, ali i suprotstaviti mu se)
8.Emocijalna ekspresija i kontrola emocija (kontrolisati emocije, ne potiskivati ih, naučiti emocionalno ne reagovati kada je to štetno za jedinku...)
9.Kapacitet za intimnost(sposobnost ljubavi uopšte, a posebno prema osobi drugog pola)
10.Zadovoljstvo i sigurnost (balans između dugotrajnih planova i ciljeva koja vode zadovoljstvu. Davanja isključivog primata trenutnim zadovoljstvima, princip ''ovde i sada'', iako ponekad neophodan, ipak je znak tzv. psihopatske strukture ličnosti)
11.Odnos prema sredini(uskljađivanje svojih želja sa ličnim, mogućnostima, i zahtjevima i mogućnostima sredine)
12.Odnos prema drugim licima(tolerantnost, strpljivost, kritičnost i samokritičnost, poštovanje mišljenja drugih, kao i podržavanje korisnih prijedloga kad su od opšteg interesa)
13.Etički principi (poštovanje etičkih principa sredine u kojoj se živi, a i ličnih moralnih principa-moralna zrelost)
14.Odnos prema radu(istrajnost i postojanost u radu i ulaganje maksimuma svojih sposobnosti u rad koji se vrši)

Kada se pogledaju sve nabrojane osobine može se zaključiti da idealno mentalno zdrava osoba skoro i ne postoji. Otuda se pomenute osobine mogu uzeti samo kao najširi okvir za normalnost. Raspon normalnosti treba shvatiti dovoljno široko i elastično tako da se većina populacije ipak može da uklopi u njega......
Већина овога што је набројано се претреса на интервјуима за посао. :think:
 
Biti pozitivan,
biti slobodan.
biti samo svoj :per:

Ne zavidi, ne mrzi,
kontrolisi emocije, budi opusten,
budi pozitivan,
ne gledaj farmu i velikog brata, ne izlazi na glasanja,
ne mrzi druge cak ni ako su druge boje koze, nacije ili politickog opredeljenja,
ne gledaj politicke emisije,
ne podrzavaj bolesne i nastrane parade,
ne osecaj se lepo ako ti se nekoj mrskoj osobi desi nesto lose.
ne raduj se nicijem zlu.... :super:
.........
 
..citat...Istraživati normalnost isto je što i tragati za zlatom na kraju duge....

Nije nimalo lako definisati psihički zdravu ličnost. Ponekad se čini da je svaki takav pokušaj osuđen na neuspjeh i da se treba kloniti ''uzaludna posla''. Čak i definicija Svjetske zdravstvene organizacije o zdravlju ne riješava problem, a možda i unosi zabunu.
Ona glasi: ''Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti.''
Zašto je potrebna definicija psihičkog zdravlja? Da bi se imao putokaz u procesu vaspitanja, prevencije i lečenja duševnih oboljenja.....

Kako vi vidite psihički normalnog čovjeka?..ili šta smatrate da nije normalno?..u ljudskom ponašanju..odnos prema drugima, sebi, sredini, radu, emocijalna ekspresija i ostalo...

Da li je Frojd bio najbliži definiciji psihički normalne ličnosti "Psihički normalna ličnost je ona koja ume da voli i radi."

..mada iz iskustva, profesionalnog i ličnog..znam da se ta definicija ne uzima kao kriterij normalnog ....
...zanima me šta vi u međuljudskim odnosima..svakodnevnim..smatrate pod normalnim...?

ako nesto znam to je da takav ne postoji
onaj ko tvrdi za sebe da je mentalno zdrav upravo je taj najbolesniji
frojd je rekao mnoge pametne stvari ali se u nekim nalupao jer je bio covek jednog vremena
covek tj. zena XXI veka su frustrirani jos od prvih saznanja stvari oko sebe
jedino ljudi koji zive totalno odvojeni od civilizacijskih tokova mogu imati predispoziciju da ostanu mentalno zdravi
a to je koliko znamo utopija
nauka ili bog nije pitanje vec je pitanje da li civilizacija napreduje ili nazaduje
sa odgovorom na to pitanje mozemo i razumeti psihologiju pojedinca kao dela nje
 
Previše je tema o poremećajima, bolestima i kojekakvim defektima ljudskog ponašanja i psihičkog života.
Mene zanima jedino kako vi definišete ili shvatate normalno i zdravo u psihičkom životu čoveka.
Da bi mogli da pričamo o poremećajima zar nije logično i ispravno prvo objasniti šta je normalno i zdravo ponašanje?!

Zato, da bi se priča o "bolestima i poremećajima" nastavila, mislim da je nužno objasniti šta nije bolesno i poremećeno. Pre svega me zanima vaše lično mišljenje a ne šta su rekli neki tamo "eksperti"
.
Hvala.
 

Back
Top