MEHANIZMI EGO ODBRANE
Ego ima zadatak da ličnost prilagodi zahtjevima spoljašnje sredine. Za izvršenje tog zadatka Ego koristi, u prvom redu, svoje racionalne Ego funkcije, a samo ponekad i odbrambene mehanizme. Pomoću svojih odbrambenih mehanizama Ego pokušava da intrapsihički konflikt riješi na najbolji mogući način.
Mehanizmi Ego odbrane su:
1. Nesvjesni(osoba ih koristi, a da nije svjesna da to radi; mada većina njih ipak ima i svjesnu podlogu)
2. Sami po sebi nisu patološki (mnogi od njih se koriste kao obrasci kod zdravih osoba, a željene ili neželjene posljedice zavise od okolinosti, vrste i načina kako se ti odbrambeni mehanizmi koriste).
Mentalno zdrav čovjek više koristi savlađivanje tj. suočavanje sa problemom i svjesnu borbu za njegovo prevazilaženje, dok mentalno oboljeli više koriste mehanizme Ego odbrane (patološke), a manje savlađivanje. (Savlađivanje-obuzdavanje je svjesno razrješavanje konfliktne situacije, pripada osnovnoj racionalnoj funkciji Ega).
Postoji mnogo mehanizama Ego odbrane. Definicije nekih mehanizama se prekriljuju, jer se često događa da se isto posmatrano ponašanje može da objasni sa nekoliko mehanizama odbrane. Isto tako, moguće je da se istovremeno koristi nekoliko mehanizama Ego odbrane.
1.POTISKIVANJE - je nevoljno isključivanje konfliktuoznih ili neprijatnih misli, sjećanja ili impulsa iz svijesti. Ovo je primarni mehanizam Ego odbrane. Drugi mehanizmi samo pojačavaju potiskivanje pa to zahtjeva da se o njemu nešto više kaže.
Potiskivanje nastaje kada jedna želja, impuls ili misao, postajući svjesni izazivaju nepodnošljiv konflikt, što se manifestuje strahom ili anksioznošću. Potiskivanje je smještanje impulsa u dublji nivo. Na taj način se izbjegavaju mučne i bolne emocije.Ceo akt se obavlja automatski, nesvjesno.Iako se ono što je potisnuto ne doživljava kao svjesno, ono ostaje aktivno. Ego se može osloboditi toga samo u slučaju sublimacije, koja se ponekad naziva ''uspješno potiskivanje''.Kod pravog potiskivanja zasnovanog na kontrainvesticiji ono što je potisnuto djeluje iz nesvjesnog. Otuda potiskivanje zahtjeva stalni utrošak energije da bi se održalo potisnuto, jer ono stalno teži da nađe izlaz u svjesno. Taj utrošak energije (kontrainvesticija) kod neurotičara se klinički manifestuje sa astenijom i adinamijom.
Ima mišljenja da sve što se protivi vladajućim tedencijama svjesne ličnosti, njenim željama, čežnjama i idealima, i sve što bi poremetilo dobro mišljenje koje čovijek želi da ima o sebi, treba da bude potisnuto.
2.SUBLIMACIJA - je slabljenje snage jednog instinktivnog impulsa korištenjem snage drugog. To je zamjena spoljašnjeg cilja pražnjenja nagona u korist neke socijalno prihvatljive i konstruktivnije aktivnosti. Npr. bavljenje agresivnim sportovima je sublimacija destruktivnih, neprijateljskih, pa čak i ubilačkih impulsa.
Sublimacija je često poželjan mehanizam i ponekad se kombinuje sa drugim mehanizmima, kao što su pomoćna inhibicija, pomeranje, simbolizacija, (npr. čovjek koji je nezadovoljan svojim seksualnim životom, ali koji ne pravi izlete van braka, postaje veoma zaposlen kada je njegova žena na putu, tako da nema vremena za prevaru). Svjesno korištenje rada ili hobija kao zamjene za određene misli, također je u ovoj grupi (npr. žena se ohrabruje da izdrži restriktivnu dijetu, postaje maksimalno zainteresovana za slikarstvo i stalno slika voće).
3.INTROJEKCIJA - je asimilacija objekta u svoj sopstveni Ego ili Superego. To je jedan od najranijih mehanizama odbrane. U djetinjstvu, ovim mehanizmom, roditelji skoro da postaju dio djeteta. Roditeljski stavovi, sistem vrijednosti i zabrana prihvataju se (introjektuju) takoreći kompletno.
4. IDENTIFIKACIJA - je slična introjekciji, ali manjeg intenziteta. To je nesvjesno prihvatanje modela druge osobe. Neko se može identifikovati i sa vrijednostima i stavovima grupe. Svjesni analog identifikaciji je namjerna imitacija drugih (naročito poznatih osoba - idola) i voljni napori da se pripada određenoj grupi.
5.POMJERANJE(SUPSTITUCIJA) - je zamjena objekta sa kojim se instinktivni impulsi zadovoljavaju (sličnost sa sublimacijom i pomoćnom inhibicijom, ali i razlika!). To je šaltanje emocionalne komponente od prijatnog objekta ili ideje ka nekom drugom (može da bude i neprijatan impuls). Npr. djevojka, napuštena od mladića, nalazi drugoga prema kome usmjerava svoje emocije i razvija ista osjećanja. Ili prodavac je ljut na svog šefa, ali suzbija svoje reakcije, dolazeći kući oštro kažnjava djecu za loše ponašanje, za koje ih obično ne bi kaznio. Pomjeranje je često (ne uvijek!) zadovoljavajući i prihvatljiv mehanizam. ( Ako ne možemo da jedemo najbolji biftek, dobra je i obična pljeskavica - to je mehanizam "Ja volim što imam, isto je kao i -ja imam što volim.")
6. RACIONALIZACIJA - je prihvatanje ili pribegavanje socijalno prihvatljivom, manje više logičnom, objašnjenju za radnje ili odluke koji su proizvedeni nesvjesnim impulsima.Racionalizacija je najrasprostranjenija odbrambena mjera Ega. Ona služi: prvo, za opravdanje ponašanja; i drugo, kao odbrana od prodiranja drugih nepoželjnih motiva kojima bi se to ponašanje isto tako moglo objasniti.
Racionalizacijom osoba samu sebe obmanjuje kao slušalac, jer postoji težnja svakog čovjeka da svoj postupak objasni i opravda socijalno i etički opravdanim motivom. Npr. čovjek kupuje nova kola i samog sebe ubjeđuje da stara kola neće izdržati zimu.
7.REAKTIVNA FORMACIJA - je mehanizam odbrane koji podrazumjeva odlazak u drugu krajnost, u suprotnost. To je nadkompenzacija za neprihvatljive impulse. Npr.: pretjerana ljubav starijeg brata prema mlađem (u odraslom dobu) smatra se reaktivnom formacijom mržnje, neprijateljstva i ljubomore iz djetinjstva; ili, šef ne voli nekoga na poslu, ali mu daje sve pogodnosti za napredovanje, čak i više, nego što je normalno. Ljudi koji u sebi nose velike količine neprijateljstva i agresivnih impulsa u reaktivnoj formaciji se mogu ponašati sa puno ljubavi prema okolini.
8.PROJEKCIJA - osoba svoje sopstvene misli, emocije ili impulse pridjeva nekoj drugoj osobi, lokalizuje u objekte spoljašnjeg svijeta. Uopšteno govoreći, ovo je neprihvatljivo ili nepoželjno ponašanje. Npr. čovjek, nesposoban da prihvati da ne voli (mrzi) svog kolegu sa posla, kaže : on mene ne voli, tj. ja mu se ne dopadam; ili, žena koja negira samoj sebi da ima seksualne želje prema kolegi sa posla, karakteriše njega kao razvratnog udvarača, bez mnogo osnova. Mehanizam projekcije je često prisutan u nastanku sumanutosti.
9. REGRESIJA - je težnja da se ličnost vrati u raniju situaciju, koja je prijatnija, jer joj je aktuelna mučna, nepodnošljiva. U neurozi, to je povratak sa realnosti na fantaziju, na one tačke fiksacije koje su nekada pružale zadovoljstvo, ali su davnoprevaziđene. Regresija se javlja i kod normalnih ljudi i služi rekreaciji. Kartanje (bez igre u novac), rekreacioni sportovi, igre odraslih, opuštenost i infantilno ponašanje na odmoru, sve to spada u regresiju normalnih i znak je uravnoteženosti. Regresija na infantilne nivoe mišljenja i ponašanja može da se javi i u snu.
10.BEŽANJE U BOLEST - ponekad, kad se javi opasnost po Ego, ono može da se zaštiti bežanjem u bolest. Sve dok traje opasnost, Ego ne dozvoljava ozdravljenje. Okončanjem konflikta i stvaranjem simptoma, tj. ''stvaranjem bolesti'' nastaje kompromis, prihvatljiv i za Ego i Superego. To je primarna dobit (konflikt je razrješen),a sekundarna dobit, koja se ponekad javlja, može da bude izražena ili u vidu materijalne dobiti (rente) ili u vidu određenog ponašanja bližih prema pacijentu (sažaljenje, veća zaštita, veća pažnja itd.). Ovaj mehanizam se sreće kod histerične neuroze. Bežanje u bolest je i osnova hipohondrijaze; u pitanju je nesvjestan proces za razliku od simulacije koja podrazumjeva ''begstvo u bolest'' da bi se svjesno, namjerno izvukla neka korist ili pogodnost.
