Ovo je smesno komentarisati.... Ej pa nasi super specijalni intelektualci znaju sve da rade a neznaju samo ono sto treba, doktori vade bubrege umesto slezine i operisu desnu nogu umesto leve, profesori uzimaju pare za ocene a i ne probaju da pokreneu ucenika da je sam zaradi, politicarima je primarna delatnost lopovluk, policija diluje drogu i jos milion primera u svakom slucaju ovaj komentar je toliko debilan... no comment...
Molim vas, nemojmo mešati korupciju sa principima obrazovanja. Ljudi su skloni da
generalizuju slabost sistema, što ne znači da principi trebaju da se menjaju u korist
srozavanja države/sistema/morala/etc. Biti intelektualac ne povlači (nužno i nažalost)
moralnost, po toj logici bismo celokupnu američku administraciju bar što se tiče
intelektualaca mogli da osudimo kao nemoralne, što ne umanjuje njihov intelekt u smislu
da se time može meriti slabost obrazovnih institucija koje su ih iznedrile. Zakoni pre
svega i sprovođenje istih. Budimo realni pa priznajmo da je većina naših privatnih fakulteta
proizvod ne tržišnih principa (a i to je glupost u kontekstu obrazovanja), već sive
eminencije i korupcionaških aktivnosti. Dovoljno je pogledati samo biografiju i politički
milje kojima su pripadali ili pripadaju osnivači današnjih privatnih fakulteta. Ja u načelu
jesam za privatne obrazovne ustanove, ali ne ustanove koje su odgovor na slabost
institucija i države, već privatno obrazovanje kao rezultat potrebe i konkurencije. To za
sada nije slučaj.
bas tako... inace igrom slucaja jedan moj rodjak je predavac na jednom univerzitetu u L.A vec dugo godina, interesantno je kolika je to razlika, i koliko mi zaostajemo... kod njih se sve svodi na to ako prakticno prikazes znanje u odredjenom poslu, car si... ne treba ti ni diploma niti bilo koji silni papiri da si bio opasan student i slicno...
Pitaj tvog rođaka kakav je presek poslediplomaca na američkim univerzitetima, tj.
koliko njih dolazi iz zemalja sa besplatnim državnim obrazovanjem, a koliko njih su domaći studenti ili studenti
iz zapadnoevropskih zemalja? Pa i on sam je studirao ovde, pretpostavljam. Svojevremeno sam bio zagrejan
za poslediplomske studije u USA i obilazio sajtove univerziteta i alumni organizacija na
kojima sam viđao uglavnom Kineze i Indijce, u manjoj meri Ruse (skoro svima je u
biografiji pisalo da su prethodno obrazovanje stekli u matičnim zemljama, dakle nije bilo
reč o američkim državljanima). Američki univerziteti su jaki samo zato što imaju više para,
a samim tim i bolje uslove za rad. I ništa više. Sav kvalitet tih institucija ne unapređuju
studenti koji su proizvod klasičnog američkog privatnog obrazovnog sistema koliko
studenti, mahom, iz istočnih zemalja (Indije, Kine, Koreje, Vijetnama, Rusije, zemalja
bivšeg istočnog bloka). Niti bi USA bila toliko jaka da se oslanja samo na sopstveni
obrazovni sistem, niti bi stručnjaci u emigraciji uopšte postojali da USA nema materijalnih
uslova da ih privuče. Dakle, čisto tržišni sistem obrazovanja svakako ne nudi napredak
sam po sebi. To je bitno za razumeti.
NISI u zivotu otslusala ni jedno predavanje profesora sa zapada. PA ZATO NEMOJ DA SERES. To deklamovanje je svojstveno nasim profesorima, od kojih 90% nema blage veze sa tim kako se drze predavanja. A najsmesnije mi je to sto po novom samo dr nauka moze da bude profesor , kao da to dokazuje da je neko dobar predavac??? Ja sam slusao predavanja nekih ljudi koji nisu dr nauka i mogu reci da vecina dr nauka i asistenata moze da se pokrije usima.
Zapadne i nase profane ne bi poredio, i u tehnici predavanja, i u odnosu prema studentima, i u nacinu ophodjenja i ponasanja to je ko da poredite mercedes najnovije klase i ficu.
Izvini, ali na osnovu čega se smatraš kompetentnim da ocenjuješ kvalitet predavanja
nekog profesora, odnosno, nekog ko nije profesor? Jesi li još uvek student ili si završio?
Jesi li dobar student, sa dobrim prosekom? Na doktorskim si studijama? Koji je tvoj
obrazovni background koji ti daje kredibiliteta da ocenjuješ nečije znanje i način
predavanja?
Eh, da. Ne piše se "otslušala" već "odslušala". Zatim, ne piše se "ni jedno" već "nijedno".
Dalje, ne piše se "ne bi" već "ne bih".