Marko Kraljević - Zašto?

Mrnjavcevici nisu imali carevinu.Njihova oblast se nalazila u okviru srpske carevine pod vodjstvom slabog cara Urosa.Neki istoricari su misljenja da je Vukasinu dodeljena kraljevska kruna da bi iza slabog cara stao snazan kralj i tako se zaustavila dalja dezintegracija srpske carevine.Neki drugi smatraju da se Mrnjavcevici nisu razlikovali od ostalih skorojevica,oblasnih gospodara,da su gledali samo interes svoje porodice i tako i sami doprineli propadanju.Mnogi smatraju da je sudbina Balkana zapecacena nakon Maricke bitke,njihovom propascu.Bi2,hvala ti sto si procunjala po ovoj temi.I hvala ti sto si me podsetila da su sitni sati,moram da popijem mleko pa idem u krevet.Laku noc!
 
Zakasnila sam za mleko...:roll:

Car Uroš je u dogovoru sa majkom odlučio da poverenje, i krunu, da Vukašinu. Carica Jelena je bila vrlo mudra žena i svakako je svome sinu želela najbolje. Na taj faktor se ne sme zaboraviti. Pažljivo je Jelena razmotrila snage oko sebe i odabrala Vukašina za taj posao. Pogotovu što ga je kao vojnika znala još iz redova svoga muža..:wink:

Sad je zaista " rano" za dalju ozbiljniju raspravu. I sutra ima dana.
Laku noć
 
Uroš ni izbliza nije imao sposobnosti svoga oca da bi mogao da sačuva granice carstva, niti da se suprotstavi vlasteli koja je dosta ojačala. Otimanje pojedinih oblasnih gospodara za vlast nije mogao, kao takav, nikako da spreči. Trebao mu je oslonac. Od više zla, trebalo je izabrati manje. Uroševa majka Jelena i patrijarh Sava IV su kao najmanje zlo videli Vukašina, koji je bio odan vojnik energičan i dobar političar, pa je uz njihov blagoslov i naravno Uroševu saglasnost dobio kraljevsku titulu i postao Urošev savladar. Ako imamo u vidu položaj oblasti Vukašina i Uglješe i preteću najezdu Turaka, izbor Vukašina za savladara je po svemu sudeći bio najbolji, a možda čak i jedini moguć.

O daljim dešavanjima ćemo sutra....Noć.
 
AKHENATON:
Uroš ni izbliza nije imao sposobnosti svoga oca da bi mogao da sačuva granice carstva, niti da se suprotstavi vlasteli koja je dosta ojačala. Otimanje pojedinih oblasnih gospodara za vlast nije mogao, kao takav, nikako da spreči. Trebao mu je oslonac. Od više zla, trebalo je izabrati manje. Uroševa majka Jelena i patrijarh Sava IV su kao najmanje zlo videli Vukašina, koji je bio odan vojnik energičan i dobar političar, pa je uz njihov blagoslov i naravno Uroševu saglasnost dobio kraljevsku titulu i postao Urošev savladar. Ako imamo u vidu položaj oblasti Vukašina i Uglješe i preteću najezdu Turaka, izbor Vukašina za savladara je po svemu sudeći bio najbolji, a možda čak i jedini moguć.

O daljim dešavanjima ćemo sutra....Noć.

Car Uroš jednostavno nije bio rodjen za vladara tog vremena. Pre je bio za demokratskog predsednika, tipa Tadić, koji bi vladao uz pomoć primene i poštovanja zakona. Zbog toga se vlastela osilila. Isti ti ljudi pod Dušanom su bili manji od makovog zrna. Jednostavno, znalo se ko je gazda u kući. Sa Urošem, svako od njih je video neku svoju šansu za "napredovanje". Makar to značilo i da na neki način "smene" Nejakog Uroša.
Od svih njih, carica Jelena, i naravno patrijarh, su izabrali baš Vukašina koji je bio sve ono što car Uroš nije. Koliko sam ja shvatila, car Uroš bi samo figurirao kao Nemanjić na srpskom tronu, a sve druge vladarske poslove obavljao bi kralj Vukašin.

A, u to vreme situacija nije bila sjajna.
Carstvo su kidale vlastele iznutra, Turci su bili pitanje dana, a Siniša Paleolog je napadao tražeći svoj deo kolača.
 
Марица је најслабије објашњена као и Ровине, мислим да би се требало мало боље забавити о тим биткама. Ја мислим да би било добро одабрати једну екипу форумаша и послати их у Хиландар и у оне Вукашинове задужбине да би покушали наћи нешто што нам није доступно. Ја сам већ једног задужио за Хиландар, али до сада нисам добио ништа од њега.
 
AKHENATON:
Ko o čemu, Vujadin o Rovinama......:roll:

Ево ти зашто.

Samo učešće kneza Stefana, Marka Mrnjavčevića i Konstantina Dragaša na Turskoj strani u ovoj bitci jeste nesumnjivo, ali Konstantin Filozof naročito napominje da niti jedan od njih nije ušao u bitku sa oduševljenjem već sa moranjem i velikim žaljenjem što se bore na Turskoj strani protiv hrišćana. I upravo se za Rovine vezuje čuvena Markova izjava da moli Boga da pobede hrišćani pa makar on bio prvi koji će u bitci da pogine. "Jer svi ovi behu sa Ismailjćanima, ako i ne po (svojoj) volji, a ono po nuždi, tako da kažu za blaženog Marka da je rekao Konstantinu - Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu" (Konstantin Filozof). Na kraju se to i desilo jer su i Marko Mrnjavčević i Konstantin Dragaš poginuli na Rovinama. "Marko, koga neki zovu Kraljević, otišav s Bajazitom, prvim turskim carem ovoga imena, protiv vlaškog kneza Mirče, bi potučen u bici kod Kraljeva, grada u Vlaškoj, te pobeže u jednu šumu, gde je bio pogođen u grlo strelom koju izbaci neki vlah, verujući da se radi o kakvoj zveri. Njegovo telo bi pokopano u manastiru Blačani kraj Skoplja" (Mavro Orbin).
 
vujadin:
Ево ти зашто.

Samo učešće kneza Stefana, Marka Mrnjavčevića i Konstantina Dragaša na Turskoj strani u ovoj bitci jeste nesumnjivo, ali Konstantin Filozof naročito napominje da niti jedan od njih nije ušao u bitku sa oduševljenjem već sa moranjem i velikim žaljenjem što se bore na Turskoj strani protiv hrišćana. I upravo se za Rovine vezuje čuvena Markova izjava da moli Boga da pobede hrišćani pa makar on bio prvi koji će u bitci da pogine. "Jer svi ovi behu sa Ismailjćanima, ako i ne po (svojoj) volji, a ono po nuždi, tako da kažu za blaženog Marka da je rekao Konstantinu - Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu" (Konstantin Filozof). Na kraju se to i desilo jer su i Marko Mrnjavčević i Konstantin Dragaš poginuli na Rovinama. "Marko, koga neki zovu Kraljević, otišav s Bajazitom, prvim turskim carem ovoga imena, protiv vlaškog kneza Mirče, bi potučen u bici kod Kraljeva, grada u Vlaškoj, te pobeže u jednu šumu, gde je bio pogođen u grlo strelom koju izbaci neki vlah, verujući da se radi o kakvoj zveri. Njegovo telo bi pokopano u manastiru Blačani kraj Skoplja" (Mavro Orbin).
Ja mislim da je tebi cilj da mene iznerviraš, i da se zaboravim, pa da te okrpim slatko...:lol:
 
Ово сам нашао на Растку и копирао овај део о Марку и зато сам га окачио овде, а не да тебе изнервирам. "Марко побегао из боја и неки га Влах устрелио". О томе је још неко овде писао да је Марко погинуо од стреле, али ми изгледа да су то Отомански извори из којих је Орбин то препричао. За гроб би се можда могло проверити негде у црквеним податцима.
 
Bi2:
Ja mislim da je tebi cilj da mene iznerviraš, i da se zaboravim, pa da te okrpim slatko...:lol:
Ama, što slatko... okrpi ga da mu oči zabride kad maši pogled u monitor... zaboravi se slobodno...

... изгледа да су то Отомански извори из којих је Орбин то препричао. За гроб би се можда могло проверити негде у црквеним податцима...
Samo još koji post ću da ti lektorišem... posle – spremaj se da plaćaš...

Zapamti: otomanski se uvek piše početnim malim slovom, osim ako je u sastavu imena države, npr. Otomansko carstvo...

Uporno pišeš податци... uvek se piše podaci, jer glas T tvori glas ЦТС...
... to je kao sledeće reči: bitka – bici, gubitak – gubici, izuzetak – izuzeci...

Isto ti je i sa suglasnikom Д... predak – preci, pogodak – pogoci...

Dakle, ovo drugo je propisano tačkom 80b pravopisnih Pravila srpskog jezika, kojim je ozakonjeno da se u celovitim rečima Т i Д ispred afrikata, tj. slivenih suglasnika: ц, ч, ћ, џ, ђ...

... pazi da afrikate ne pomešaš sa Afrikancima...
 
Archiduc:
Marko Kraljevic je ustvari u istoriji bio Kralj Marko, sin Vukasina i njegov naslednik. njega srpski velikasi nisu priznavali i otuda samo-kraljevic.

STVARNO??? :roll:
A da ti ipak malo pročešljaš komentare na ovoj temi, a ?

Archiduc:
On je bio turski vazal koji je poginuo u obracunu sa istima..

U obračunu s kim?
I vujadin je malo mutio vodu sličnom izjavom, zato pitam.....
 
Dobro,ja sam prvi put ovde,ali kako dosta znam o tom mitu,jer Marko zivi u tradiciji kao mit,evo kako ja to vidim.Za tu tradiciju de facto je nebitno kakav je on bio zaista,a inace ima jedan tekst o tome da je on kao vazal ipak u velikoj meri zastitio narod od zuluma.No,bitno je da je narod u pesmama i legendama o njemu prikazao IDEAL junaka,i ono sto je tu prikazano jeste paradigma junaka,tj.kakav bi branilac naroda trebao biti.A u toj legendi o Marku stekle su se osobine stotina junaka,samo sto je u usmenoj tradiciji cisto radi lakseg pamcenja i prostijih asocijacija jednostavnije vezati te podvige za jednu osobu pogotovu poznatu a ne za 200 razlicitih ljudi.Uostalom,pa Vuk Brankovic je bio borac PROTIV Turaka,cak je umro u turskoj tamnici,a znamo kako je upamcen,ali to je isti slucaj.On je postao univerzalni lik izdajice,bez dalje veze sa istorijskom opravdanoscu.
Pa niko ne pita Grke da li je Ahilej uopste POSTOJAO,a kamo li kakav je zaista bio.I jos nesto.Od onih varvara poput Aleksandra Velikog ili Napoleona,koji su bili obicni pirati samo u svetskim razmerama,istorija je stvorila uzorne heroje.A koliko ljudi zna podatak da je Aleksandar SVE muskarce jednog osvojenog grada razapeo na krstove,i onda kao mi nesto krivimo cinjenice?
I jos ovo:ako mi sami sebe pljujemo,ko ce nas od stranaca ceniti!Dosta vise tih prica,pa pogledajte kako drugi prave od svojih razbojnika heroje a mi i od heroja,pa bili i izmisljeni,pravimo razbojnike.
Bez ljutnje. :mad: :?
 
Vukašin Mrnjavčević jeste dosta odgovoran za propast države.

Ne zbog želje za vlašću i moći, to je prirodno za čoveka, plemića u feudalizmu, a kad je već Uroš bio slab neko je morao da barem pokuša da nadomesti nedostatak autoriteta, već zbog debakla na Marici.

To je pravi, pravcati DEBAKL, koji je širom otvorio vrata Osmanlijama i zapečatio sudbinu i Srba i Bugara. Pa da su se barem ljudski borili pa ajde.
Kosovska bitka je ništa prema tome- to je samo posledica, poraz koji je bio nužan posle onog na Marici.

Uzeo je odgovornost u svoje ruke i upropastio. Time je i Milutinovu i Dušanovu ekspanziju učinio besmislenom sa stanovišta srpskih interesa.
 
Vukašin Mrnjavčević jeste dosta odgovoran za propast države.

Ne zbog želje za vlašću i moći, to je prirodno za čoveka, plemića u feudalizmu, a kad je već Uroš bio slab neko je morao da barem pokuša da nadomesti nedostatak autoriteta, već zbog debakla na Marici.

To je pravi, pravcati DEBAKL, koji je širom otvorio vrata Osmanlijama i zapečatio sudbinu i Srba i Bugara. Pa da su se barem ljudski borili pa ajde.
Kosovska bitka je ništa prema tome- to je samo posledica, poraz koji je bio nužan posle onog na Marici.

Uzeo je odgovornost u svoje ruke i upropastio. Time je i Milutinovu i Dušanovu ekspanziju učinio besmislenom sa stanovišta srpskih interesa.

Битка на Марици још увек није тачно приказана. Да ли имаш неке детаље који нису у службеним детаљима?
 

Back
Top