Marko Kraljević - Zašto?

А да ли се Вукашин оженио са сестром војводе Момчила? И да ли је Марко стварно био у тамници код Мурата? Да ли се зна кад је Бајазит заузео Прилеп?

Nasao sam zanimljiv podatak gde neki tip tvrdi da u Budimpesi zive direktni potomci po muskoj liniji Andrijasa Mrnjavcevica, ali ne navodi izvor. Prezivaju se Andrasy i Mernany. Sem jednog grofa Petera Andrasy-a ne zele da cuju za svoje srpsko poreklo vec se zadovoljavaju time da su potomci starog madjarskog plemstva
 
Nasao sam zanimljiv podatak gde neki tip tvrdi da u Budimpesi zive direktni potomci po muskoj liniji Andrijasa Mrnjavcevica, ali ne navodi izvor. Prezivaju se Andrasy i Mernany. Sem jednog grofa Petera Andrasy-a ne zele da cuju za svoje srpsko poreklo vec se zadovoljavaju time da su potomci starog madjarskog plemstva

Pa, verovatno grofova Andrašija iz 19. veka (npr. grof Đula Andraši, kancelar Austro Ugarske u drugoj polovini 19. veka, u vreme Istočnre krize), ne mora da znači da ako se prezivaju Andraši, vode poreklo od Andrijaša Mrnjavčevića.
 
Pa, verovatno grofova Andrašija iz 19. veka (npr. grof Đula Andraši, kancelar Austro Ugarske u drugoj polovini 19. veka, u vreme Istočnre krize), ne mora da znači da ako se prezivaju Andraši, vode poreklo od Andrijaša Mrnjavčevića.

Pa kazem, tip nije naveo izvor, ali kaze da taj Peter ima stari porodicni rodoslov direktno do Andrijasa, i da mu je predak u devetom kolenu presao na katolicanstvo i promenio prezime. Naravno, ti rodoslovi su uvek diskutabilni ali svakako je zanimljivo.
 
Pa kazem, tip nije naveo izvor, ali kaze da taj Peter ima stari porodicni rodoslov direktno do Andrijasa, i da mu je predak u devetom kolenu presao na katolicanstvo i promenio prezime. Naravno, ti rodoslovi su uvek diskutabilni ali svakako je zanimljivo.

Је занимљиво, а било би историјски и корисно. Можеш ли се више информисати о томе?
 
grof Đula Andraši, Gyula Andrássy, Andrássy Gyula, Дьюла Андраши
http://en.wikipedia.org/wiki/Gyula_Andrássy


Benczur-andrassy_gyula.jpg

(3. mart 1823. – 18. Februar 1890.)



Andrássy coat 1766.
Andrássy_coat_1766.jpg




Coat of arms of the Andrássy Castle Krasna
over the gate

pic014.jpg




Porodicna stabla Andraša

csfa1.max.gif
csfa2.max.gif


sa linka http://translate.google.com/transla...php%3Fid%3D4&hl=en&client=opera&rls=en&hs=qRc

mozda nesto pomogne. :zima:
 
Original postavio Vladika Rufim
Milos Obilic je izmisljen.
Neko je ubio Sultana Murata I, ali istorijski izvori ne kazuju ko.

Prvi "istorijski" izvor koji pominje Milosa Kobiljevica je >Kraljevstvo Slovena< Dubrovcanina Mavra Orbina, knjiga koju je on napisao 210 godina (?!?!) poslije bitke na Kosovu.

Mavra Orbina su citali pravoslavni popovi i prenijeli tu bajku o Milosu Kobiljevicu u narod.

Kosovska bitka je barem na trecem mjestu po vaznosti kod Srba, ako ne i nize...

Ovo je najveca glupost koju sam procitao ikada.
Prije svega postoji nakon same bitke jedan dokument zaprvo zaips kojeg je napravio brat Vuka Brankovica Monah i starijesnina manastira Hilandar koji je dosao u Srbiju nakon same bitke.
Znaci nije rijec o necemu sto je pisano 50 , 150 ili 200 godina posle bitke vec neposredno nakon bitke ( par nedelja ili meseci )

Imao sam to negde pa cu postaviti prvom prilikom da vidite.

Sto se tice vaznosti Kosovska Bitka je na prvom mestu s obzirom na uticaj koji je imala na samu srpsku drzavu !!! Boze me sacuvaj kakvih sve gluposto covek ovde nece procitati.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Daj da vidimo taj dokument. Prosto mi je chudno da ga nijedan moj profesor nije spomenuo... i ja sam mishljenja da je Murata zasigurno neko ubio, ali najverovatnije ne Obilic. Mozda ga je sam Bajazit ubio, ili neko njegov, radi preuzimanja prestola.
 
DUGA LOZA NEMANJIĆA (9)

Vizantijski istoričar Halkokondila navodi da je na dvoru cara Dušana jedan od braće Mrnjavčevića bio peharnik, a drugi konjušar.
Poznati istoričar Jiriček u “Istoriji Srba” navodi predanja o poreklu Mrnjavčevića: “Kazivanje dubrovačkih hroničara oko 1600. nalik je na skasku. Po Orbiniju, otac ove braće bio bi neki siromašan vlastelin Mrnjava iz Livna, koji je posle živeo kod Blagaja na Neretvi, pa ga je car Stefan pozvao sebi na dvor. Na ove hercegovačke skaske nadovezuje se poznata hronika Manastira Zografa na Svetoj Gori po kojoj Vukašin vodi poreklo iz sela Opanaka kod Omiša”.
Međutim, narodna predanja o poreklu braće Mrnjavčevića i o njihovim roditeljima, žive u narodu u bezbroj varijanti, a zapisivali su ih skupljači narodnog blaga i narodnih umotvorina.
Vuk Karadžić je zapisao u svom Rječniku: Mrnjavčeva gradina je u selu Lovreću, između Sinja i Imotskog. Pripoveda se da se tu rodio otac Kraljevića Marka. Ja sam u Tršiću slušao da je Vukašin došao odnekuda iza Mostara grada iz sela Opanaka, a kod Mrnjavčeve gradine i sad ima selo Opanci”.
U Kalendaru “Vojvođanin” iz 1857. štampana je narodna priča po kojoj je srpski car Dušan imao “neopisivo mršavu i ružnu sestru”, te zamoli brata cara da joj dopusti da ide u svet, samo da nije na očima u carskom dvoru. Car joj dopusti uz uslov da se nigde ne kazuje da je carska kćer i za nju se više nije čulo ni gde je ni kako je.
Posle nekoliko godina zaželi car Dušan Silni da obiđe svoje ogromno carstvo i tako dođe u Dalmaciju u selo Grbljane, a pre toga poruči knezu Grbljanskom da ga čeka na večeru. Taj knez je imao pastira, maleckog Mrnju i služavku po imenu Gruba. Nekoliko godina pre carevog dolaska, knez je ovo dvoje sastavio i venčao, a Bog im blagoslovi brak sa troje muške dece.
Gruba je odmenila kneginju i zgotovila večeru, a kad je car sutradan poželeo da vidi i daruje kuvaricu, kneginja nije htela da je pokaže zbog ružnoće, već je dovela troje njene lepe dečice. Car ih je darovao i izjavio želju da ih povede u carski dvor da se tamo vaspitaju. Majci to teško padne, ali se ipak uteši, znajući da ih svome bratu predaje.
Mrnja čuje da je car njegovu decu uzeo te izađe na put sa budžom u ruci i zaište da ih vrati. Car ga je odbijao, govoreći da će njegovu decu srećnom učiniti i da će mu oni prvi do kolena biti, ali Mrnja nije popuštao. Uhvati cara za noge i pokuša da ga skine s konja, a pratilac potegne buzdovan i ubije Mrnju.
Deca Vukašin, Gojko i Uglješa videše svoga mrtvog oca. Car je bio njihov ujak, ali je za tu tajnu samo Gruba znala.
Kasnije kneginja rodi muško dete, koje u svetom krštenju dobije ima Lazar. Kad je dete poodraslo, pošalju ga knez i kneginja u carski dvor. U isto vreme i carica Dušanova Jelena rodi carevića Uroša Petog, prestolonaslednika Dušanovog.
U “Beogradskim novinama” iz 1896. izašla je legenda iz Grblja: “Sestra cara Dušana Mrnja služila je kod kneza u Grblju i udala se za slugu Drnju. Za pokoj duše Drnjine, koji je po carevi nalogu pogubljen, podignut je o carevom trošku manastir Podlastva, koji slavi Svetu Bogorodicu, a nalazi se u vrh Mrčeva Polja u Grblju”.
(Nastaviće se)

KARAKTER Mrnje, oca Vukašinovog, najjače je izražen u umetničkoj priči nekoga J.P.R. u ”Bosanskoj vili” 1894. godine. On je po romantičarskoj pripovedačkoj modi, na osnovu raznih varijanti legendi o roditeljima braće Mrnjavčevića, zapisao da se otac Vukašinov, a deda Marka Kraljevića zove Mrnja Čojčurak. Tu se prepliću legende o poreklu kosovskog cara Lazara, a pominje se i da je Vukašin ubio carevog sina, nejakog Uroša, zato što je Dušan dao pogubiti Vukašinovog oca Mrnju.
U predanjima se pominje Đurđe Mrnjavčević, praunuk Vukašinova brata Gojka, od koga su i Kuči, prema dr Jovanu Erdeljanoviću. Istovremeno, istoričar Ljuba Kovačević smatra da su ti Mrnjavčevići od Gojka Balšića, praunuka kćeri kralja Vukašina.
Pominje se porodica Mrnjavci na Lovreću kod Imotskog, koji ponosno govore da vuku lozu od Kraljevića Marka, a žive rastavljeni u tri, četiri komšiluka. Stari grad iznad njih zovu Prilip, u kojem se Marko rodio i u kojem danas pokazuju deo grada koji zovu Kraljevića Dvori, a malo dalje Kraljevića Skakala.
Cvijićevi saradnici su ostavili puno tragova. Tako Savo Nakićenović u svom radu ”Boka” pominje Gojkoviće u selu Mokrinje, sa slavom Sveti Đurađ, sa opaskom da su sa Kosova i da potiču od Gojka Mrnjavčevića.
Pop Stjepo Trifković u radu ”Sarajevsko polje” navodi za porodicu Kuljanin, koji slave Svetog Đorđa, da im je starina od Kolašina, gde su se zvali Mrnjavci ili Mrnjavčevići. Pošto su najpre stali kod Pašinice kule, prozvali su ih Kuljani.
Proto Petar Rađenović u knjizi ”Knešpolje i Novska Krajina”, navodi da su porodice Kos i Goga zajedničkog porekla, sa slavom Sveti Đurađ, a davno su se naselili sa Kosova, gde su se zvali Štrpci ili Mrnjavčevići. Kad su utekli s Kosova, najpre su doselili u Dubicu i živeli neko vreme pod Švabom, a kad je Una postala međa, nisu hteli da beže, već im je više prijalo da ostanu pod Turcima. Kad su Turci počeli više da se naseljavaju u Dubicu, njih proteraju u selo Čelebince.
Postoji i druga varijanta, zapisana od trgovca Jova Kosa, koji tvrdi da su se s Kosova najpre doselili na Zmijanje više Banjaluke. Tu ih prozovu Kosovima, Kosovcima, a ranije su se zvali Mrnjavčevići. U Pervanu ”jako osnaže narodom” pa se jedan ogranak otrgne i doseli u okolinu Dubice. ”Čuo sam u Međeđi i zabeležio da su se i Goge zvali Kosovi”, kaže trgovac.
U priči o Mrnjavčevićima ipak najbolje svedoče činjenice. Tako je biskup bosanski Ivan Tomko Mrnjavčić izvodio svoje poreklo od Mrnjavčevića i Nemanjića. U bakrorezu oko njegove slike pominju se Niš, Zvornik i Fojnica, ali i Kamengrad, svakako onaj u Bosanskoj krajini kod Sanskog Mosta.
Jedan ogranak rodova sa slavom Sveti Stevan Arhiđakon i sa predanjem da su od Skadra, od plemena Mrnjavčića, pod prezimenom Mlađen naselio se u blizinu Kamengrada. Takođe, grupa rodova u Gerzovu su, po sačuvanom predanju od Skadra, od plemena Mrnjavčića i svi slave Svetog Stevana Arhiđakona.
Rodovi u plemenu Kučima, koji su po predanju Mrnjavčići, slave Svetog Dimitrija kao svoju glavnu slavu, a svi ”prislužuju” letnjem Svetom Stevanu. Vidi se jasno kult Svetog Stevana, s tom razlikom da gerzovački Mrnjavčići slave Svetog Stevana po Božiću, a kučki Mrnjavčići ”prislužuju” letnjem svecu.
Sve u svemu, kad bi se strogo kritički analizirale sve varijante legendi o roditeljima braće Mrnjavčevića, naišlo bi se na praizvor sa izvesnim uticajem Biblije na formiranje mitova.

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=16&status=jedna&datum=2010-01-31&feljton=7266&title_add=
 
Dve dileme za Vujadina (o srednjovekovnim plaćenim ubicama).

Marko nije ubio Musu da bi zaustavio nekakvo zločiniteljstvo, pogotovo ne nad srpskim življem.

Bio je plaćeni ubica, angažovan od turskog cara... (Kao onaj Zmaj Ognjeni, plaćen da sačuva Lazine ožiljke od rogova.)

Predanje, tj. pesma kaže i koliko je plaćen.

Па он Муси одсијече главу,
и баци је Шарцу у зобницу,
однесе је бијелу Стамболу.
Кад је баци пред цара честитог,
цар је од стра' на ноге скочио;
вели њему Краљевићу Марко:
„Не бој ми се, царе господине!
Како би га жива дочекао,
кад од мртве главе поиграваш?"
Цар му даде три товара блага.
Оде Марко бијелу Прилипу,
оста Муса уврх Качаника.

megdan-1.jpg


Vladislav Titelbah, "Megdan" (Marko Kraljevic i Musa Kesedzija)

P.S. Samo, nije mi jasno zašto je Laza na svom grbu ipak ostavio cele rogove. :)

GrbCaraLazara-1.jpg
 
Moram i ja da se uljucim u raspravu.Normalno je da je narod Marka podigao na nivo 'bozanstva' jer uslovi u kojima su tada Srbi ziveli to zahtevali.Kao sto su Crnogorci zadojeni verom u Milosa Obilica tako je ceo srpski rod tada gledao na Mraka.Morali su u nesto da veruju da ne bi bili stado ovaca koje luta bez pastira.

Koji crnogorci :)?danasnji crnogorci ni neveruju u Obilica ,da veruju nebi se onako prodali ...Marko kraljevic je izmisljen lik ,a mi imamo dovoljan broj heroja tako da nemoramo da izmisljamo razne nepotrebne price ...srbe je ubila nesloga ,apsurdno je da za vreme turaka manje srpske zemlje nebudu pod turcima ili znatno manje vremena budu okupirane ,a srbija bude znatno duze ...mada su te zemlje mozda bile zasticene od strane evrope ko ce ga znati:think:
 
Dve dileme za Vujadina (o srednjovekovnim plaćenim ubicama).

Marko nije ubio Musu da bi zaustavio nekakvo zločiniteljstvo, pogotovo ne nad srpskim življem.

Bio je plaćeni ubica, angažovan od turskog cara... (Kao onaj Zmaj Ognjeni, plaćen da sačuva Lazine ožiljke od rogova.)

Predanje, tj. pesma kaže i koliko je plaćen.

Па он Муси одсијече главу,
и баци је Шарцу у зобницу,
однесе је бијелу Стамболу.
Кад је баци пред цара честитог,
цар је од стра' на ноге скочио;
вели њему Краљевићу Марко:
„Не бој ми се, царе господине!
Како би га жива дочекао,
кад од мртве главе поиграваш?"
Цар му даде три товара блага.
Оде Марко бијелу Прилипу,
оста Муса уврх Качаника.

megdan-1.jpg


Vladislav Titelbah, "Megdan" (Marko Kraljevic i Musa Kesedzija)

P.S. Samo, nije mi jasno zašto je Laza na svom grbu ipak ostavio cele rogove. :)

GrbCaraLazara-1.jpg

А како оно беше? Касно Марко стиже на Косово, ели Марко или Сибињанин Јанко?
А ели Муса Арбанаса ( Кесеџија ) или Муса Бајазитов син, који је погинуо у борби са Стеваном Високим, Лазаревићем?
Требало би да вратиш твоју колегињицу да нам то разјасни.
 
Blago onom narodu koji ima svoje Mitove . Mitologija je potrebna i vilkia stvar za jedan narod . Mitilogija i Istorija mogu , a ne moraju da se preklapaju . Mogui malo , ili ni malo , ili mnogo . To nije vazno .
Vazno je da postoji i jedno i drugo . narocito za Srbe , kojima je otomanskim osvajanjem p[rakticno zabranjena knjizevnost , koja je i te kako postojala pre turaka .
 
Marko Kraljevic je najprisutniji u narodnim pesmama zato sto je kao turski vazal imao veliku ulogu u ocuvanju srpskog naroda. Sprecavao je poturcavanja, pljackanja, danak u krvi i razne druge turske namete, sto mu srpski narod nikad nije zaboravio.
Pozdrav.

:D:D:D:D:D:D:D:D:D
Turski vazal se borio protiv Turaka......... dali je to moguće??????
Ko još može u to da povjeruje.

Po svim tim silnim pjesmama, on nije bio turski vazal, već je sa svojom teškom topuzinom, što direktno a što indirektno ubio najmanje 10 miliona Turaka:D:D:D:D
Čak se borio i sa samurajima.

KRALJEVI? MARKO I SAMURAJI

(narodna epska pesma)


Kasno noću pod okriljem mraka

stiže na Kosovo pet junaka,

odmah se videlo da su stranci,

ali ne Turci nego Japanci.

Na njima behu čudna odela,

na glavi nešto poput amrela,

a zboriše na jeziku stranskom,

na jeziku maternjem japanskom.

Mamuzaše svoje konje vrane,

da u selo stignu pre neg' svane,

da pristignu prije sunca jarka,

da potraže Kraljevića Marka,

da potraže negde Kraljevića

komiranog od suvišnog piča.

Junak Marko na stolici sedi,

već dva sata drenovinu cedi,

hoće vinu da dolije vodu,

jer još nisu izmislili sodu.

Kad su stranci Marku dojahali

on učini jedan napor mali,

stisnu drvo, mlaz vode poteče,

rujno vino vodica preseče,

od miline Marko oči sklopi,

vrč pun vina odjedanput popi,

diže glavu i ispravi leđa,

pa pogledom seče ispod veđa:

«Zar ste, braćo, jutros limun jeli
da vam lica malo zakiseli,
ili su vam očni kapci pukli,
pa ste oči toliko razvukli?»

Ovo strance veoma ražesti,

stadoše se od uvrede jesti,

pa tad jedan Marku odgovara:

«Kraljeviću, izgled često vara,
i ja bih mog'o pitat, klene,
što su tvoje o?i izbuljene.»

Kraljević se nadu poput meha

a Japanci padoše od smeha,

te se Marko maši buzdovana

da rasturi goste iz Japana,

al' je njima do života stalo:

«Hajde, Marko, šalimo se malo,
mi smo ovde sada tebi gosti,
i nije nam ostavljati kosti.
Stigli glasi do japanskog cara
kako neko po Balkanu hara,
pa nas šalje po takvog junaka,
hoće da mu junak padne šaka,
te on želi da ga pojapan?i
pa da s njime ban?i i pijan?i.
Zbog toga smo nas pet samuraja
došli ovde iz svog zavičaja,
nadamo se bogatome daru,
kad te, Marko, odvedemo caru.»

Presta Marko da se ljutit mršti,

pa se smeje, pljuvačka mu pršti,

smejao se napadno i drsko,

sve je goste pljuvačkom poprsk'o.

Tad Japanci sjahaše sa konja,

ljutito im drhti usna donja,

na čelu im iskočiše vene,

povadiše svoje šurikene,

crveno im beše lice žuto,

zamahnuše prema Marku ljuto,

no je Marku do svojega zdravlja,

šurikene štitom zaustavlja.

Tu stadoše Japanci da skaču,

dvoj'ca k nožu, troj'ca ka vernom maču,

al' su, ljuti, smetnuli sa uma

da je Marko hitar kao puma,

obilazi brzo samuraje,

pa im sada iza leđa staje.

Kraljeviću veselo brk igra,

a tad riknu gromko poput tigra.

Strah je težak Japance ophrv'o,

te skočiše na obližnje drvo.

Junak Marko smehom se zataji

kad pogleda gde su samuraji:

«Ko bi ovo mog'o da nasluti,
da se limun posred hrasta žuti.»

Tad Japanci sko?iše sa hrasta

i boj ljuti po Kosovu nasta.

Nosiše se letnji dan do podne,

nanosiše rane neugodne,

jedan Marka za brkove vuče,

a Kraljević šamarima tuče,

al' su oni znali džiu džicu,

neko Marku rasklati vilicu,

nanese mu jako mnogo boli,

no ga Marko po glavi zasoli,

odvali mu šamarčinu jaku,

polomi mu njime kosku svaku,

a drugog je puknuo po nosu,

pustio mu crvenkastu rosu,

pa ga Marko oko drva vija,

hoće dobro da ga isprebija.

Na trećega iz zaleta skoči,

s dva šamara naplavi mu oči,

četvrtoga zviznu iza uva,

udari ga, prosto ga oduva,

petom neće šamare da kreše

nego stao rebra da mu teše.

Kada ih je dovoljno istuk'o,

svakoga je do konja dovuk'o,

podig'o ih do prvoga sprata

pa stavio svakog na svog ata.

Gledaju ga s konja samuraji,

svakom suza u oku se sjaji:

«More, Marko, hajde s nama kreni!»
«Samuraji, pravi ste kreteni!»
«More, Marko, postaćeš bogataš,
piješ vino i Japanke vataš!»
«Samuraji, jedite govana,
gubite se put zemlje Japana
sa porukom za japanskog cara:
boli Marka za bogatstvo kara.»

Samuraji konje obodoše

te žalosni u Japan odoše,

a Kraljević k'o u svakoj priči

na svom šarcu u dvorac otpiči.
 
Poslednja izmena:
Цар му даде три товара блага.
Оде Марко бијелу Прилипу,
оста Муса уврх Качаника.
(Marko Kraljevic i Musa Kesedzija)

Da podsetim samo da Musa ("Kesedžija") nije bio tuski vojnik, nego otpadnik..razbojnik, što bi rekli danas, "huligan" i "terorista" u očima Turaka. Njegov nadimak "kesedžija" to govori- to nije ni prezime ni nadimak, nego termin kojim su Turci označavali svoje paravojne razbojnike. I kao za svakog teroristu- sledi "award".
Napr., iz skorije prošlosti... ko ono beše uzeo milione evra za izručenje Miloševića? , koji vazal i čiji?
 
Da podsetim samo da Musa ("Kesedžija") nije bio tuski vojnik, nego otpadnik..razbojnik, što bi rekli danas, "huligan" i "terorista" u očima Turaka. Njegov nadimak "kesedžija" to govori- to nije ni prezime ni nadimak, nego termin kojim su Turci označavali svoje paravojne razbojnike. I kao za svakog teroristu- sledi "award".
Napr., iz skorije prošlosti... ko ono beše uzeo milione evra za izručenje Miloševića? , koji vazal i čiji?

У пређашњим постовима има на једном месту где је то неко објаснио, да је то убирач пореза или данка, зато је носио кесу и прозван кесеџијом. И да је то Муса злоупотребљавао и да га је за то цар покушавао уклонити, и никоме није успело да то учини него Марку, али се и Марко морао припремати више месеци за тај сусрет. Нама је то тешко разумети, али песник није ни објашњавао нама него свом народу и околини, и у оном времену.
Добра ти је успоредба за вазале, али ипак мислим да Марко није хтео бити вазал, и да није погинуо на Ровинама него да га је још Мурат усмртио у тамници, како је и песник сумњао. Јер ми је ипак сумњиво да се није показао на Косову на било којој страни.
 
Da podsetim samo da Musa ("Kesedžija") nije bio tuski vojnik, nego otpadnik..razbojnik, što bi rekli danas, "huligan" i "terorista" u očima Turaka. Njegov nadimak "kesedžija" to govori- to nije ni prezime ni nadimak, nego termin kojim su Turci označavali svoje paravojne razbojnike. I kao za svakog teroristu- sledi "award".
Napr., iz skorije prošlosti... ko ono beše uzeo milione evra za izručenje Miloševića? , koji vazal i čiji?
Lepo podsećaš, ali ja nisam ni imao namere da apostrofiram Musu. Jasno je ko je on bio. Haračlija sigurno nije bio kako to Vujadin pokušava da navede vodu u drugu priču, već, kako i sama pesma kaže: odmetnik, najbliža pravna odrednica u nekadašnjoj Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji – oglašeni hajduk, a danas – lice sa poternice.

E, sad, kako mu vlasti nisu ništa mogle, onda je angažovan profesionalac – profesionalni plaćeni ubica, ako upotrebimo današnju terminologiju.

To je, dakle, bio Marko Kraljević prema ovoj epskoj pesmi.

Nego, Vujadin ćuti u vezi sa onim drugim plaćenim ubicom, oceubicom, kojeg sam pomenuo u mom postu.
 
Lepo podsećaš, ali ja nisam ni imao namere da apostrofiram Musu. Jasno je ko je on bio. Haračlija sigurno nije bio kako to Vujadin pokušava da navede vodu u drugu priču, već, kako i sama pesma kaže: odmetnik, najbliža pravna odrednica u nekadašnjoj Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji – oglašeni hajduk, a danas – lice sa poternice.

E, sad, kako mu vlasti nisu ništa mogle, onda je angažovan profesionalac – profesionalni plaćeni ubica, ako upotrebimo današnju terminologiju.

To je, dakle, bio Marko Kraljević prema ovoj epskoj pesmi.



Nego, Vujadin ćuti u vezi sa onim drugim plaćenim ubicom, oceubicom, kojeg sam pomenuo u mom postu.


Други ми изгледа сумњив, као и наручилац. Али песник има слободу, коју је тешко разумети, зашто је употребљује на скривен начин?
 


Само то нису рогови, и не скривају то што ти мислиш. А шта су, то не знам, нити знам да ли је то стварно грб. Ако јесте и ако је правилно приказан онда су ловачки симболи што би се могло тумачити да је дотични био ловац.
 
Rogovi na slemu Milosa Obilica na hilandarskom zidu jesu rogovi ... rogovi na slemovima poticu iz starijih vremena i vezani su za ostatke kulta prethriscanskog Boga Vlasa*VOLosa .Jedan od glavnih njegovih simvola je zivotinja Vol, a pretpostavljam da je rec o rogovima autohtonog tzv.@podolskog goveceta@..
Kada i ako jednog dana budemo saznali vise o predackoj staroj veri, verujem da ce biti jasnija veza volova, Boga Vlasa, rogova i zvede koju danas zovemo Sirius, a srpski naziv je Volarica ili Volujara.
 
Само то нису рогови, и не скривају то што ти мислиш. А шта су, то не знам, нити знам да ли је то стварно грб. Ако јесте и ако је правилно приказан онда су ловачки симболи што би се могло тумачити да је дотични био ловац.
Laza – lovac... svašta!!!

GrbCaraLazara.jpg


Грб Цара Лазара Хребељановића на спољној припрати главне Цркве

http://www.pravoslavna-srbija.com/Pravoslavlje/Manastiri/Hilandar/Hilandar.htm
 

Back
Top