- Poruka
- 385.900
Manastir Sićevo
Manastir Sićevo nalazi se u Sićevačkoj klisuri, na levoj obali reke Nišave, ispod Golemog kamena. Posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice. Po predanju zadužbina je braće Mrnjavčević koji su svetinju podigli na desnoj obali reke Nišave.
Stradao je u turskim osvajanjima krajem 14. veka. Verni narod je sačuvani materijal preneo na levu obalu Nišave, na nepristupačnije mesto pokriveno šumom. Današnji hram, prema zapisu na portalu, svedoči 1647. kao godinu izgradnje u vreme patrijarha Pajsija (Janjevca), trudom sluge Božijeg Veselina sa braćom Simeonom i Živkom. Hram je tada živopisao pomenuti Veselin. Ponovo je stradao i ostao napušten do 1875. godine kada se obnovio zalaganjem popa Petra. Hram je dobio i novi živopis.
Godine 1880. godine podignuti su novi konak, drveni zvonik i manastirska česma. Probijanjem pruge prema Sofiji 1889. godine, manastir je naglo oživeo. U vreme Prvog svetskog rata Bugarski vojnici su oštetili bajonetima ikone i freske, a konaci su opljačkani. Obnova je u potpunosti završena 1921. godine. Hram je ponovo preslikan rukom ruskog ikonopisca Vasilija Rudanovskog. Novi ikonostas je rad Vasilija Rudanovskog iz 1928. godine.
Današnji hram je skromnih dimenzija i pripada relativno retkoj grupi jednobrodnih građevina sa prislonjenim lukovima. Građen je od grubo tesanog kamena. U manastiru se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice iz 19. veka, koju su ruski monasi doneli u manastir nakon Oktobarske revolucije. Godine 1982. manastir je stavljen pod zaštitu Države kao Kulturno dobro od velikog značaja.
Manastir Sićevo nalazi se u Sićevačkoj klisuri, na levoj obali reke Nišave, ispod Golemog kamena. Posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice. Po predanju zadužbina je braće Mrnjavčević koji su svetinju podigli na desnoj obali reke Nišave.
Stradao je u turskim osvajanjima krajem 14. veka. Verni narod je sačuvani materijal preneo na levu obalu Nišave, na nepristupačnije mesto pokriveno šumom. Današnji hram, prema zapisu na portalu, svedoči 1647. kao godinu izgradnje u vreme patrijarha Pajsija (Janjevca), trudom sluge Božijeg Veselina sa braćom Simeonom i Živkom. Hram je tada živopisao pomenuti Veselin. Ponovo je stradao i ostao napušten do 1875. godine kada se obnovio zalaganjem popa Petra. Hram je dobio i novi živopis.
Godine 1880. godine podignuti su novi konak, drveni zvonik i manastirska česma. Probijanjem pruge prema Sofiji 1889. godine, manastir je naglo oživeo. U vreme Prvog svetskog rata Bugarski vojnici su oštetili bajonetima ikone i freske, a konaci su opljačkani. Obnova je u potpunosti završena 1921. godine. Hram je ponovo preslikan rukom ruskog ikonopisca Vasilija Rudanovskog. Novi ikonostas je rad Vasilija Rudanovskog iz 1928. godine.
Današnji hram je skromnih dimenzija i pripada relativno retkoj grupi jednobrodnih građevina sa prislonjenim lukovima. Građen je od grubo tesanog kamena. U manastiru se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice iz 19. veka, koju su ruski monasi doneli u manastir nakon Oktobarske revolucije. Godine 1982. manastir je stavljen pod zaštitu Države kao Kulturno dobro od velikog značaja.