Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Most

Znam, ne treba rushiti cheznju i setu,
taj most iznad duboke reke,
jer ostacu zakopan na tom mestu

I shvati da te mrzim, zato shto te volim
ne na tvoju shtetu,
vec shto svoj bes moram da oslobodim

Da ne bih bio zakopan u hodnicima vremena,
gde mogu da se izgubim,
da zaboravim da si jedina

Nauchi i ti, kao ja igrati,
budi ptica,
koja ce i slomljenog krila leteti

I ochaj mi pruzi,
svu tugu sveta,
shto na srcu zna da lezi

I dok moje suze teku po tvom ramenu golu,
ti ne bezi,
vec uzivaj u bolu
 
Lazni sjaj

Voleo bih da lizem ti osmehe,
ljubim medju senkama,
kradem ti uzdahe

Neshto veliko da napravim,
tvoje ledeno srce,
da prevarim

Tvoj plamen da uchinim da greje
i mome srcu,
da se od radosti nasmeje

Da prestane da me przi,
dovoljno je bilo,
kranje je vreme da zadovoljenje mi pruzi

Makar ga i dobio ne bi,
tvoj sam rob,
i uchini shta je po volji tebi

Ti, podla zvezdo,
shto mamish svojim sjajem,
zanesenog, shto gledash gordo

Na licu shto ti lezi osmeh lukavi,
koji moje srce
u slasti davi

I budi uvek tako vajna,
daj,ali i uzeti znaj,
jer to je tvoja tajna

Jer laz ja volim,
vishe od istine,
i njome jedino, zedj utolim
 
TVORAC


Probudim se u osvit svetova
kad kamenje i stenje
još vrelo prži i zove.
Gledam iskon kako raste
u svoj lepoti, zemlju
kako place dok se porada
i znam da cu uskoro stvoriti rec.
Bice na pocetku, nerastrgana još.
i od tad kao krilom letece mi duša,
do zaborava i nazad.
Pišem svaki suton i gospodarim svim
zlom.
kao i dobrim, uostalom,
kao rukom desnom i levom.
Ko meni dade da propisujem koracaje svih ljudi
plašeci ih da ne pocine
neverstvo prema sebi?
I da li je u divljaka divlja i nada?
Kako da ljubavlju sazidam san
pre nego što ovde osvanem?
Dok se hladi vidik oko mene
i zamrzava,
ja rastem i postojim
da bi me imalo za sve koji ce
nekada taj isti vidik ugledati.
 
Glad

Ispijen sam i bled,
Kao da pregazio me je svet
Ruke su mi led

Ne zelim troshnom mesu da dodje kraj
Ko u bunilu,
trazim vreli zagrljaj

Krv mi treba vrela
Srce srecno,
shto iskra je tela

Zivotinja mi treba,
shto sjaj joj u oku
radoznalo vreba

Oslabila me tuga,
za snagom shto izchili
Postadoh joj sluga

Snagu prikupljam,
ona bezi
Ko da ruzno sanjam

Neochekivano,kad izgubi se nada,
laganim hodom,
dodje tada

Dodje nehajno, ozarena lica,
ko ptica,
kad na pojilo sleti

Oko mene poche da se sheta,
kao machka lako
Uhvati me seta
Ne potraja dugo tako

Uradih shta je preche
U meki joj vrat, zube zarih svoje,
krv vrela poteche,
razlishe se boje
 
PREPOTENTNA PESMA – DRVO


Krošnja se trese...
Nekako iznutra,
Sam od sebe
Smeh pada po meni.
Pun iglica,
Šupalj star...

I podigoh pesnicu
(da zapretim)
a smeh se pretvori
u dužinu.

Zašišta zadavljeno,
Resko.
Iz neke rupe iskašljan,
Crnim bubama
I ostrim belim
Ptičjim kostima
Zagušen.

Lišće previraše
Dok u grčevima pakosti
Drvo se gušilo
Od smeha.
 
Slepa Balada

Sva plamena sunca i
Pepelne tmine,
Za dva kamena oka,
Samo prasnjave dubine,
Sjaj polarnih svitanja,
Za dve crne konkubine,
Krvavim tragom do
Mrtve tisine...

Kroz dvoseklu tisinu
Ispucalih ljustura,
lomi se jedno prozivelo
Sutra,
I ta tisina poput njega,
Bese rodjena, da bude
Mrtva
U tebi i meni,
Samo jeziva slutnja,
Necija crna ptica,
Neciji grob,
Kraj umornog puta...
 
Porochna noc

O, vino resko, milo
shto zapali mi ushi
spustih ruke na tvoje bilo
u sobi gde od strasti se sve pushi

Pozva me, da glavu stavim u tvoje krilo
tu, gde vreme se rushi
gde jecaji ne leze na dushi
gde sjaj oka tvog otera sivilo

U feniksa, duh moj se prerushi
poletoh gde nijedno bice nije bilo
videh sva proleca shto ce doci
tople dane i tihi smiraj noci

Poljubaca hiljadu prosuh
telo ti okupah pozudom ludom
dok obuzet greshnom igrom
plovih kroz uzaren vazduh

Ti me prati u tom letu
nekoliko puta cela se dade
al na kraju ti posustade
u od strasti vlaznom krevetu

Moja dusha prokleta, josh htede
te charobne slasti
sa tela tvog krasti
i ti se uplashi, koza ti preblede
 
Neznanka

U oku uvek jednu suzi nosi,
svoje belo lice
sa njom da orosi

U grudima jedan uzdah krije
za dragana shto zaboravi
gde gnezdo da svije

Na usnama joj rechi mile
za dushu shto joj ljubi
ruke chile

U dushi ona vatru ima,
za neverne pakao,
a vernima rajska toplina
 
Гледам их насмејане, несвесне света око њих. Али, боли ме...
Нисам заљубљена у њега. Ожењен је, чак и није нешто леп, уопште није мој тип... Па, ипак, боли ме...
Мислим да ни оне нису загрејане за њега, да ипак је све само другарско зезање. Мада, зашто онда тако очигледно склањају његову руку са својих колена? И о каквој то енергији причају?
И, уопште, зашто им смета прича о оној вечери кад били су под гасом, и кад се очигледно нешто десило међу њима, што и не треба да знам?!?
Најпре ми он није јасан. Не верујем да је оно вече од пре пар месеци моја уобразиља. Знам да је тад био загрејан за мене, и да бисмо вероватно обоје уживали, да сам ја хтела пристати бити девојка за секс за једну ноћ. Знала сам ја одавно да му се свиђам, да ложи се на мене, али сам мислила да никад ништа неће покушати. Али, заборавила сам да људима неколико пића ослободи све кочнице у глави. Ја сам, и поред свега, остала присебна. Чак је и он то недавно изјавио, након фамозне вечери са две страва женске. И ја му, наравно, поверовала да међу њима није било ничега. Али, зашто ми се, онда, уопште правдао? Ја нисам љубоморна. Међу нама никад није ничег било, сем неколико врелих пољубаца.

Хммм... Таман сам помислила да смо се вратили на првобитни колегијално-другарски однос...
Он доведе једну од њих да му помогне, и наљути се на мене кад довучем и другу... И стално су, као случајно наводили причу на оно вече (поново смо сви били под гасом!!!).

Дефинитивно ми више ништа није јасно. Понашам се као заљубљена шипарица, а заљубљена нисам!!! Осећам се као љубоморна гуска, а на кога и зашто да будем љубоморна?!? И зашто ме толико подсећа на њега, јединог мушкарца са којим сам желела имати децу, али сам у његов живот ушла 20 година прекасно!!! Физички немају никаквих сличности, али нешто у дубоким, тамним очима, нека питома душа коју обојица крију, неко велико срце и љубав према мени...
Волим бити нечије дете, нечија млађа сестра, да неко брине о мени, и чува ме од зла овога света... Па, ипак, сама се борим са свим алама око себе, јер нико нема храбрости и снаге бити са мном. Или их можда ја одбијам својом самосвешћу и снагом, који само су маска, да прикријем рањено срце и крхотине душе, што разбише погрешни мушкарци у мом животу...

Можда ме зато боли, што ја сама сам, што на мене нико не обраћа пажњу (а сама тако хоћу!!!), што у свакој пруженој мушкој руци видим веренички прстен ког нема, што бојим се...
Тужно гледам парове на плесном подијуму и уживам у складу тела и покрета и музике и у њиховој срећи... А мене никад нико није позвао на плес... Лажем... Јесте, некада давно, мој први момак... Јесте, неколико погрешних мушкараца који су ме мували на тај начин... И јесте мој садашњи директор, и мој стидљиви комшија. Обојица безнадежно заљубљени у мене, али ми не смеју то отворено рећи... Ниједан није мој тип, иако су изузетни...
Даклем, мени, ипак, нема помоћи...

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Желим вам свима све најлепше у Новој години, пуно здравља и среће и много лепих тренутака са драгим особама. Нека вас инспирација не напушта ни у наредној години. Да овај Клуб настави да живи једним пунијим животом. А ја... да за годину дана пишем мало другачије реченице...
Напустићу вас на неко време, а ви ме немојте заборавити...

Поздрав свим љубитељима лепе речи!
 
I, evo poslije nekog vremena, ponovo nesto od mene...


Pokusala sm da uhvatim taj pogled. Jedino sam u tvojim ocima videla davanje. Jedino u tvojim ocima sam mogla da se izgubim. Pustao si me da trazim u tebi ono sto sam zelela da nadjem, nikad se ne obaziruci previse na moje tako ocigledne signale. Nikad nisam uspela da ti pokazem. Jos uvek ucim da te volim. I gajim te u srcu kao najnezniju tropsku biljku. Retki primerak iz Zemlje romanticnih decaka…
Nisam shvatala da smo zeleli isto. Da smo verovali u iste vise sile, I u iste se nadali. Nisam shvatala ni sebe, a kamoli tebe…Samo sam mislila da sam nasla put, a I dalje sam se gubila u hodnicima trazenja…
 
Tek sada videh ovu temu i odusevila me je...Nisam citala druge pesme...to bi samo hranilo moj strah jer ja sam ipak jedan jako mladi pisac.Uglavnom pisem drame ali nadje se i poneka pesma kao sto je ova:

Mozda je ovo jedan od onih dana
kada se svest javi uz krik
i obori snove sa nogu

Mozda je ovo takav dan
a ja ne volim kada on osvane
jer i lice me boli kada se smejem

Mozda je ovo jedan od onih dana
kada mora da pece
to sto volim i sto sam voljen

Ali nije ovo ono isto vece
i nisi lepa ko i juce

Nisam,nisam ja kriv
kriv je dan zato sto je pio.

ili npr:

Sto ne razumes moje pesme?
Bola veceg od neshvacenog nema
Niti ljubavi bednije kad se ne razume
A trudim se jako

Trebas znati da ima bola
u onome sto ti nazivas lepotom
jer tesko je progledati
i tesko je kad srce ne sme
Sto ne razumes moje pesme?

......
Sta je ovo smrt ili sreca?
ne osecam

Proklet da si sudnji dane
sto trajes vekovima
i svaki minut u bolu plane
a onda zari dugo

Grozne duse
sto setate oreole srece i rugate se
gledate me,svi me vi gledate
lep sam ovakav,jer vi ste bolji

Al to sto je meni sudnji dan
dosao dok sam svez i mlad
nece vas spasiti nespremne
nece odagnati strah

i vama ce jednom kao i meni
kucati zivotni sat
a kazaljke se nece pomerati

Pisem u muskom licu jer mi je tako lakse....Hocu jos samo da se zahvalim osobi koja je zapocela ovu temu jer mi je dala priliku da se oslobodim..ma kakva moja dela bila :oops:
 
zdravo, ja sam nova ovde i odmah moram da vas pohvalim. stvarno su dobri textovi koje ste prilagali. ja nemam neki preterani problem sa otvaranjem tako da cu odmah priloziti nesto za pocetak . interesuju me vasi utisci :) ...poz

Neonska svetla obasjavaju skucenu tamnicu I izdvajaju je iz velike tamne lopte.
Takmicenje sa sjajem meseca oduvek je bilo bezuspesno .
Prodire do kostiju , otkriva najmracnije tajne I onda kada su najbolje skrivene u tvojoj podsvesti I od tebe samog .
Tvoji modri kapci podrhtavaju I zubi cvokocu u strepnji pred onim sto dolazi.
Senke , tvoji najbolji prijatelji , tihe - uvek su tu . sumrak ih budi, lagano se dizu iz uglova prostorije, odvajaju od zidova-spremne za zabavu.
Ne daju ti da sklupcan u prvobitnom obliku docekas svitanje, slobodu I mir - Kaznu a spasenje .
Odzvanja hodnik njenim zamisljenim koracima i po kojim udarcem cizmom o resetke.
Naprezes cula kako bi ti bila blize, zelis je vise nego prve zrake sunca, a senke shushkaju oko tebe u srebrnim haljinama. plesu uzimajuci te za ruke I vode vijugavim putem omame.
Tren ti odvlaci misli od nje. Vecernji povetarac nosi je kao obican oblak dima.
Tvoje rane su prekrivene laticama sarenih cvetova a zakrpe su presivene zlatnim nitima.
Bol je sada lek a suze su iste . od njenog vriska iz daljine ti se ledi vrh nosa i usi ti zaokuplja monoton zvuk, znak da je krenula .
Ustajala krv na zidovima ponovo dobija svezu boju kojom ispisujes poslednje redove hvale I osude , kojom mazes stopala I sake I ostavljas poslednje tragove.
Klecaju ti kolena I laktovi dok pokusavas da se odupres ucestalom pulsiranju tavanice I poda.
Piskav smeh se priblizava I pokusavas da osmislis njeno oblicje koje ces zauvek pamtiti.
Iako ti ne polazi za rukom , osmehujes se blago, kao bolesnik , pomirljivo.
Kovitlac sparnog vazduha , ubrzan dah senki I naglo smenjivanje slika pred tvojim ocima, kojima se bezuspesno suprotstavljas, ispunjavaju celu prostoriju.
Kolutas ocima , prezivljavas vec prozivljeno, listas stare pozutele slike secanja, otvaras fijoke detinjstva I mladosti , stara pisma ljubavi .
Unezvereno brojis korake , igras, pevas bez glasa I skaces a onda naglo klones kao lutka od slame. Nema vise snage, crpi se poslenje sto mozes da pruzis.
Tama I tisina a potom zaslepljujuce svetlo I tresak .
ona zanosna, raspustene duge svelte kose, bleda I obavijena sarenim marama koje se vijore oko nje. A potom, razjarena, pogled crn I ostar osmeh,crvenih zuba, grabi ka tebi, da se domogne tvog iscrpljenog tela.
I dok se Sarene marame obavijaju oko tebe, vesto ih vezujes I pustas da te vode njoj. I vidis da se iz rana, od njenih zarivenih noktiju u tvoje sake, siri zlokobna tecnost tvoga kraja .
Lelujave marame vas grle i postajete jedno, i pogled ti je prikovan za njene crne ruke i svoje otvorene rane. osmeh i uzas na licu , tvoje telo prestaje da se pokrece i tvoja dusa prestaje da se seca .
 
Tisina

Poslusajte zvuke koje stvara mermer,
taj zvonki drhtaj glasa neka vam upliva u um.
O, velicanstvena gospodo,
iskrivite osmeh dok vam
neuka gomila klice.
Njihovi zamagljeni umovi imaju svesti
za med, ptice i strast.
Da li im to obecavate??
Ili mozda samo zvezdu sa neba.
Znajte, da hrabri i mocni nisu izgnani,
oni su samo zatvoreni
u svojim sivim plastovima
u kojima skupljaju uzavrle misli...
..da mudruju.
Ne postoji kobna razlicitost,
svetle sile nisu jace od mraka,
one nisu suprotnost, one su nedostatak.
Mozda me unistite,
ali znajte, da svako ogledalo,
sve vode i sve vizije dolaze od nas.
Vas svevisnji je ja, a ja sam djavo.
Razlike su izbledele,
kao rune ispisane nevidljivim mastilom.
U nocnoj tisini osecaj uzasa mi se vratio.
Demoni su me vodili kroz mrak.
To je bila noc bez zvezda,
snezni su ih oblaci u crnilo zavili.
Ali ja sam pronasla put,
demoni su me vodili...
isti demoni koji sada vode vas...
..svevisnje i smrtne.
 

Back
Top