Ljudi nisu mesožderi, zar ne?

Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?
Čovek nije ni mesojed ni biljojed, nego svaštojed.

Isto kao medved, miš, majmun, i slične vrste koje mogu da jedu hranu biljnog i životinjskog porekla.

Malo obrazovanja nije naodmet.
 
Po nekima i čoveku bi škodila a mnogi koji jedu kvalitetnu slaninu dočekaju duboku starost.
Zavisi od organizma koliko je jak da trpi. Mnogi organizmi nisu dovoljno jaki pa popuste i ljudi prerano umru, mladi, sa 50 - 60, srčani, moždani udar usled povišenog pritiska...ili samo kad bi umereni bili. Ali niko neće stati kad mu je najslađe. Ljudski organizam nije predviđen za meso, previše je jako.
I truli u dugim crevima pa je kancer neizbežan.
 
"Angonguin" is not a known or standard word, but in a specific context from a Facebook post, January 2025, it is presented as an Inuit word meaning "people who eat raw meat".
This appears to be a misinterpretation or a very uncommon spelling, as the widely accepted Inuit word for such a concept is "Inuit" itself, meaning "the people" or "people". The Inuit have traditionally eaten raw meat as a necessity in their environment, and their name reflects this practice and their way of life.
 
„Angonguin“ nije poznata ili standardna riječ, ali u specifičnom kontekstu iz objave na Facebooku, siječnja 2025., predstavljena je kao inuitska riječ koja znači „ljudi koji jedu sirovo meso“.
Čini se da je ovo pogrešno tumačenje ili vrlo neuobičajen pravopis, budući da je široko prihvaćena inuitska riječ za takav koncept sama „Inuit“, što znači „ljudi“ ili „ljudi“. Inuiti su tradicionalno jeli sirovo meso kao nužnost u svom okruženju, a njihovo ime odražava tu praksu i njihov način života.
 
Zavisi od čoveka do čoveka. Prosto proverljiva činjenica je da vegeterijanci i vegani postoje, živi su i zdravi su. Tako da ta priča o nekoj neophodnosti životinjskih namirnica otpada. I drugo, to nije nikakva novotarija. Vegeterijanci postoje hiljadama godina, posebno u nekim kulturama.

Kao pojedinci.
Psihotičnih je vazda bilo.

Istorija nije zabeležila ni jednu vegetarijansku civilizaciju
 
Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?
Ne.
Covek ima ocnjake. (Petice)

A i sta tebe zabole ko ce sta da jede?
 
Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?

Идемо опет.

59907752_2336398736628290_4282303159725981696_o.jpg
 

Back
Top