Ljudi nisu mesožderi, zar ne?

Skafander

Domaćin
Poruka
4.803
Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?
 
Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?
Slazemo.
Sutra bi mogla jagnetina sa raznja.
 
Ljudi nisu mesožderi – i to se vidi na svakom koraku kad uporediš ljudsku građu i potrebe sa pravim mesožderima:

1. Zubi – čovek nema očnjake lavova i vukova, nema kandže za kidanje mesa, nema “makazaste” kutnjake koji seku kosti. Umesto toga, ima ravne kutnjake za mlevenje biljaka i sitne očnjake koji ne mogu ništa da probiju.


2. Kiselina u stomaku – mesožderi imaju ekstremno jaku kiselinu koja razlaže sirovo meso i kosti. Čovekova kiselina je mnogo slabija – dovoljno jaka za kuvanu i obrađenu hranu, ali nedovoljna za sirovo meso. Zato ga mora peći, kuvati i začinjavati da bi uopšte mogao da ga pojede.


3. Creva – kod lavova i vukova creva su kratka, jer meso brzo truli i mora da prođe kroz sistem. Kod čoveka creva su duga – 6 do 7 puta duža od tela, slična biljojedima, što znači da je evolutivno prilagođen biljkama, a ne trulom mesu.



👉 Dakle, ljudsko telo nije građeno za meso. Čovek u mesu zapravo traži ono što mu treba: proteine i aminokiseline. A to se nalazi svuda – u jajima, mleku, kazeinu, soji, pasulju, leblebiji, orasima, semenkama. Dakle, ne treba mu meso, nego hranljive materije koje meso slučajno sadrži.

Zašto onda ljudi jedu meso?

Zato što im je bilo lakše – lakše je uloviti životinju i pojesti koncentrisane proteine nego skupljati i kombinovati biljke.

Zato što im je bilo lepše – ukus mesa uz so i vatru postao je uživanje, navika i tradicija.


Ali to ne znači da je čovek mesožder. Nije čak ni “pravi svejed” – jer svejed u prirodi (kao medved ili svinja) može da zakolje, pojede i svari sirovo meso. Čovek to ne može bez noža, vatre i začina.

I na kraju – tu je i moralna dimenzija:
Zašto bi jedno biće moralo da bude ubijeno, unesrećeno i mrtvo, samo da bi neko drugi sedeo za stolom i uživao u ukusu mesa? Ako sve što nam je potrebno za život i zdravlje postoji i u jajima, mleku i biljkama, onda je jasno – ubijanje za uživanje nije potreba, nego izbor. A taj izbor nosi teret patnje i nesreće drugih živih bića.


---

Zato, kada neko kaže da je čovek “mesožder”, neka pogleda u svoje zube, svoje crevo, svoju slabiju kiselinu u želucu, i neka razmisli – čovek jede meso ne zato što mora, već zato što hoće. A ono što mu zaista treba – proteini i energija – može da dobije bez ikakvog ubijanja.

Da li se slažete sa činjenicama?
Pa uglavnom se slažem. Osnovna ishrana bi trebalo da nam je biljnog porekla.
 
kako onda unositi dovoljne količine B12 ?
Problem kod vegeterijanaca i vegana oko B12 vitamina je što je danas hrana i voda koju unosimo praktično sterilna. B12 je produkt bakterija i u prirodi je maltene sve kontaminirano njime i nije problem uneti dovoljno s obzirom da nam ga treba strahovito malo na dnevnom nivou. Oko 2,4 do 2,6 mikrograma. Ali s obzirom da jedemo i pijemo praktično sterilnu hranu i vodu nastaje problem sa njegovim unosom. Primati bliski nama u prirodi uglavnom nemaju problem sa unosom. Sad, da li jesti životinjske namirnice da bi ga kao uneo dovoljno (što nije garant) ili kupiti tablete to je već do izbora pojedinca.
 
Problem kod vegeterijanaca i vegana oko B12 vitamina je što je danas hrana i voda koju unosimo praktično sterilna. B12 je produkt bakterija i u prirodi je maltene sve kontaminirano njime i nije problem uneti dovoljno s obzirom da nam ga treba strahovito malo na dnevnom nivou. Oko 2,4 do 2,6 mikrograma. Ali s obzirom da jedemo i pijemo praktično sterilnu hranu i vodu nastaje problem sa njegovim unosom. Primati bliski nama u prirodi uglavnom nemaju problem sa unosom. Sad, da li jesti životinjske namirnice da bi ga kao uneo dovoljno (što nije garant) ili kupiti tablete to je već do izbora pojedinca.
e to je sad druga priča ako kao što kažeš životinjske namirnice u današnjem vremenu nemaju dovoljno vitamina B12,
što ne menja činjenicu da je B12 neophodan a u biljkama ga nema

zaključak :

veganstvo kao prirodni narativ čoveka kao jedina ishrana - otpada...suplementi nisu postojali recimo pre 100 god.
 
Da, ljudi su bili lovci, ali to ne znači da su mesožderi. To znači samo da su u jednom periodu evolucije koristili lov da bi došli do hrane. Lovac je uloga, a ne biološka kategorija.
Svako živo biće koje jede meso dobija dezignaciju mesožder.
Lovac automatski podrazumeva mesožder jer lovac lovi da bi jeo, a to što lovi je isključivo meso (nisu biljke)
 
Мислим да је Новак Ђоковић дао најбољи практичан одговор на ово питање.
Ако можеш бити најбољи тенисер на свету, а да не једеш месо, сва даља расправа је беспредметна.
Rasprava sa prirodom je bespredmetna.
A ja govorim u ime prirode.
 
e to je sad druga priča ako kao što kažeš životinjske namirnice u današnjem vremenu nemaju dovoljno vitamina B12,
što ne menja činjenicu da je B12 neophodan a u biljkama ga nema

zaključak :

veganstvo kao prirodni narativ čoveka kao jedina ishrana - otpada...suplementi nisu postojali recimo pre 100 god.
Nisi razumeo. Kao što je navedeno u uvodnom postu, naša biologija je uglavnom vegeterijanska. U prirodi B12 vitamina ima dovoljno na biljkama i u vodi. Sasvim dovoljno.
 
Ljudi nisu mesožderi – to se vidi po svemu: nemamo prave očnjake, nemamo kratka creva ni kiselinu da svarimo sirovo meso. U stvari, u mesu ljudi traže proteine i vitamin B12, a to postoji i u jajima i mleku, bez ikakvog klanja.

Jedno jaje ima oko 0,5 mikrograma B12, čaša mleka oko 1 mikrogram, a dnevno nam treba samo 2,4. Dakle, 2 jaja i čaša mleka pokrivaju skoro celu potrebu. Dodaj još malo sira ili jogurta i završena priča.


Dakle, nije tačno da čovek “mora meso” – treba mu protein i B12, a njih može da dobije iz jaja i mleka, bez da iko bude nesrećan i mrtav.
Ma može da ga dobije dovoljno i iz šumskog potoka ili ubranog nepranog voća ili povrća. Ima ga i previše. Jer suštinski, B12 je prljavština.
 

Back
Top