Pa duhovitost koja može da nasmeje druge. Postoji li neka druga duhovitost?
naravno...citava skala...ako je cilj samo nasmejati i to je za mene plus, zalim ljude koji se ne smeju i mrtvi su ozbiljni.
apstraktna duhovitost sa jakim podtekstom je jako retka i poseduju je osobe retke inteligencije koje su sposobne da kroz zaebanciju kazu mnogo toga sto neko ne bi uspeo crtajuci danima elaborate.
postoji i elitisticka koja je garnirana ironijom i sarkazmima, odlika engleza i za nju se kaze britanski humor, ali koji razumeju nekad samo oni ili retki, jer je u korenu ne samo duhovitost vec teze licemerje i kompleksi...sto je opet smesno, ali gde ne poentira onaj koji je izgovara vec onaj koji je razume na pravi nacin.
postoji istorijska duhovitost, kako su vladari ili njihovi posilni nekad vadili drzave iz gowana svojim vokabularom i duhovitim planovima koji su apsurda li nekad urodili plodom.
postoji narodna duhovitost, nasih predaka koja se prenosi sa kolena na koleno i govori vise o obicajnim pravima, ili karakterizuje odredjeni deo populacije sa akcentom na njihove osobine...napr stedljivost i cicijasenje pirocanaca ili tupost bosanaca ili bestijalnu ogranicenost hrvata ili slovenaca, dvolicnost i nizak eq dukljana, obicajno pravo prve bracne noci srba uz bugarsku granicu...ima masa toga.
ko duhovitost neguje u sebi nikada ne moze biti glup ko konjski qurazz ma koju pojavu analizirao. onaj ko se uzda samo u suvu analitiku, u akademsko znanje i titule, a ne razume duhovitost, taj je jos gori od najtupljeg pijacara koji samo gleda kako da te zaebe na kantaru.