Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.565
Pa ovo isto je pisalo i kada sam ja isao u 6 razred devedesetih.
Nista novo.
Nista novo.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
siptari najstariji na balkanu? jel ovaj akademik poremecen???? i ovo uce srpska deca u skolama??? boze sacuvaj i sakloni!!
The Byzantine sources indicate that the Christianized Arab tribe Banu Ghassan led by Jabal bin al-Ayhan called Arna'ut, fled from Syria during Muslim al- futuhat and received from the emperor Constantine II a fief in Macedonia.
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Ma...bia_600_AD.svg
Jabalah ibn-al-Aiham ordeal with Islam
There are different opinions why Jabalah and his followers didn't convert to Islam. All the opinions go along the general idea that the Ghassanids were not interested yet in giving up their status as the lords and nobility of Syria below the famous story of Jabalah return to the Byzantine's land.
Jabalah ibn-al-Aiham sided with the Ansar (Azdi Muslims from Medina) saying, "You are our brethren and the sons of our fathers" and professed Islam. After the arrival of 'Umar ibn-al-Khattab in Syria, year 17 (636AD), Jabalah had a dispute with one of the Muzainah (Non Arab Caste) and knocked out his eye. 'Umar ordered that he be punished, upon which Jabalah said, "Is his eye like mine? Never, by Allah, shall I abide in a town where I am under authority." He then apostatized and went to the land of the Greeks (the Byzantines). This Jabalah was the king of Ghassan and the successor of al-Harith ibn-abi-Shimr
i sta je pisac hteo da kaze? ovo nije nimalo naivno, ako nasi glupani od akademika nasedaju na siptarske izmisljotine, srbi ce biti proglaseni uljezima i dosljacima na balkanu
Pa ovo isto je pisalo i kada sam ja isao u 6 razred devedesetih.
Nista novo.
Da li se sramimo biti hrvati
Srpska istorija u udžbeniku za šesti razred osnovne škole
![]()
Србе опет убијау на Космету, зар не - Повређени Срби у терористичком нападу у К.Митровивици 01.07.2010
Nacionalni interes svake ozbiljne države jeste, pre svega, uspešna i odgovorna kulturna politika i kvalitetno obrazovanje dece.
Piše: Milan Damjanac, 02.07.2010
+++
Nema ničeg važnijeg za budućnost srpskog naroda od demografske obnove, zaštite kulturnog nasleđa, očuvanje nacionalne svesti i istorijskog pamćenja. U skorašnjem tekstu Slobodana Antonića „Samomrzitelji“[1], imali smo prilike da pročitamo prikaz lika i dela direktora Narodne biblioteke Sretena Ugričića. Ne samo što je u našoj lepoj državi moguće da neko poput Sretena Ugričića postane direktor jedne od najvažnijih ustanova, time dokazujući da ova zemlja nema nikakvu kulturnu niti obrazovnu politiku, već su i udžbenici u službi dnevnopolitičkih dešavanja. Kao što ćemo imati prilike da vidimo, ideološka zloupotreba mladih počinje od osnovne škole.
Albanci – starosedeoci Balkana i došljaci Srbi
Prethodnih dana, pomno sam iščitavao i beležio zanimljivosti iz udžbenika istorija za šesti razred osnovne škole u izdanju Zavoda za udžbenike Beograd. Autor ovog udžbenika Rade Mihaljčić iznosi neke frapantne tvrdnje. Nakon čitanja ovog udžbenika, nisam više siguran da poznajem srpsku srednjovekovnu istoriju. Može biti da samo nisam dovoljno proučavao dela albanskih i hrvatskih istoričara. Naime, u ovom udžbeniku koji se bavi istorijom srednjega veka, mogao sam da naučim da „…podela društva uvek vodi i stvaranju države koja štiti bogati, vladajući sloj“[2]. Zanimljiva opaska. Nakon što sam ovu značajnu lekciju savladao, upoznao sam se sa starosedeocima Balkana – Albancima. Nakon opisa dolaska Slovena na Balkan i sukoba sa starosedeocima autor kaže „…međutim, starosedeoci koji su živeli zajedno i čija su naselja grupisana u veće skupine nisu slovenizirani. Običaje, jezik, i druga narodna obeležja sačuvali su Albanci. Deo doseljenih Slovena primio je jezik i običaje Albanaca i stopio se s njima“.[3] Zapanjen ovom konstatacijom, sasvim slučajno sam pronašao objašnjenje u prvoj proširenoj verziji istog udžbenika, u rečenici koje nema u sadašnjoj: „Albanci vode poreklo od starosedelaca na Balkanskom poluostrvu, najverovatnije Ilira, romanizovanih u manjoj meri. Sa njima su se mešali stari Grci, Sloveni i drugi narodi…“. [4]
Posle ovakvog saznanja, nema smisla prigovarati Albancima na svojatanju Kosova i Metohije, srpskih manastira i kulturne baštine. Oni su ionako balkanski starosedeoci, a Srbi su uzurpatori. Čitajte deco, učite srpski đaci, svoju istoriju! Vi ste pripadnici došljaka i uzurpatori albanske zemlje i sve što doživljavate – doživljavate sa razlogom. Albanci ne uzimaju srpsku zemlju, već vraćaju svoju natrag. Eto, i to doživesmo od srpskog istoričara koji našu decu uči srednjovekovnoj istoriji. Tvrdi čovek da su Albanci potomci Ilira, i time direktno pomaže njihove osvajačke pohode i otimačinu srpske zemlje. Odavno je utvrđeno da Albanci nemaju pomorsku i ribarsku terminologiju, čime nam je nemački lingvista, akademik, prof. dr Gustav Vajgand (G. Weigand, 1860–1930) dokazao da Albanci nisu Iliri. Ovo je jedan od njegovih dvanaest čuvenih argumenata koji su prevedeni, objavljeni i prodiskutovani (pa i usvojeni) od strane svih svetskih priznatih istraživača. Štaviše, i od samih albanskih trezvenih naučnika, lingvista, istoričara i akademika, kao što su akademik, prof. dr. Eqrem Çabej (1908-1980), dr Ardian Klosi, Ardian Vehbiu, Fatos Ljubonja i puno drugih.
Bez obzira na to što je naučni svet prihvatio istinu o poreklu Albanaca, albanske vlasti, podržane od strane kvazinaučnih teorija, nastavljaju da tvrde da su poreklom Iliri. Time su preplavili svoju literaturu, počev od bukvara, koji stavljaju u ruke svojoj deci od prvog dana škole, pa sve do “naučnih” studija i disertacija. Sve to očigledno nije dovoljno pojedinim srpskim akademicima kao što je slučaj sa Radetom Mihaljčićem. Koga briga za kartu Evrope iz 814. godine na kojoj se jasno vidi srpska država na Balkanu i albanska koja se graniči sa Jermenijom i Azerbejdžanom. Moja neprosvećena malenkost, nedovoljno zaražena evrofanatizmom i regionalnim duhom saradnje i bratstva, ne može da shvati ovakvu tvrdnju u udžbeniku za šesti razred. Ukoliko ste pomislili da je to sve, varate se.
Nakon toga sam proširio svoja saznanja naučivši da je „ Stefan Nemanja osvojio Kosovo i krajeve severne Albanije“ [5]. Naravno, pisac udžbenika je mogao reći – krajeve današnje Albanije. Ništa od toga. Ponadah se, u trenutku, da je u pitanju slučajan previd. Postoji još jedan slučajan previd, koji doduše, verovatno nije autorova greška, ali pokazuje stanje duha ljudi koji su učestvovali u pripremi ovog udžbenika za štampu. U odeljku „Istorija i legenda“, srpski junaci Toplica Milan i Kosančić Ivan su, sasvim slučajno, zamenili imena, te se navodi „ …njima je predanje pridodalo izmišljene, neistorijske likove kao što su Jugovići i pobratimi Miloša Obilića, Ivan Toplica i Milan Kosančić“. Kao neko ko je odrastao na kosovskom zavetu i srpskim epskim pesmama, ne mogu da razumem ovakav previd (da ne govorimo o sigurnosti sa kojom autor tvrdi da su likovi izmišljeni).
Nakon svega ovoga, bio sam ubeđen da čitam delo iz albanske istoriografije. Nažalost prevario sam se. Ponadam se da će se autor ispraviti u odeljku o osmanlijskim osvajanjima, međutim: „Posle Maričke i Kosovske bitke, Turci su sve više ugrožavali albanske oblasti“[6]. Nakon toga govori o junaštvu Đorđa Kastriota Skenderbega i nijednom rečju ne napominje da je Skenderbeg poreklom bio Srbin, niti dolazak Albanaca na Balkan nakon sloma arapske Sicilije.
nisi dobro pazio u skoli. i ja sam tu osnovnu zavrsio upravo pocetkom 90-ih i nigde i nikada se siptarija nije spominjala kao nekakvi naslednici Ilira i starosedeoci balkana
U principu ja sam jedan od onih koji smatraju, da je pojam Srbin, stariji od pojma Sloven i da su Srbi autohtoni na Balkanu. Danas imamo nove nacije i to je u redu oni nek se zovu kako hoće, ali jezik koje govore mogu da nazivaju samo srpski pošto on to i jeste. Isto tako istorija koju uče mora da bude istinite, koliko god bolna za njih bila, pa nek oni samo odluče šta su. Istorija koju smo učili u osnovnoj školi je potpuno retardirana. Da su Albanci ilirijskog porekla, a u ilirijskom grbovniku ne postoji ni jedan grb Albanije. Inače sve do 19veka, Srbi i Hrvati su bili nazivani Ilirima, tek od berlinskog kongresa, se albanci proglašavaju za starosedeoce. Sve su to gluposti, ovo što mi danas učimo je u potpunosti politički iskvareno, ne sadrži nikakve istorijske činjenice. Recimo hrvatska ''povijest za 8 razred'' o ovom ''našem'' ratu piše na 25 strana i naziva ga domovinski rat, odnosno velikosrpska hegemonija, dok u Bošnjačkoj ''Historiji'' i Srpskoj istoriji o tome ima na samo dve strane i govore o građanskom ratu!
Па да ли си Хрват?
Vi svi kolektivno treba da izvrsite harakiri kad ste nesposobni da izaberete normalnu vlast u toj drzavi.
Nije dzaba receno "narod je stoka", a vi se istinski trudite da to sto bolje docarate.
Strasno, Srbija je definitivno jedna raspala drzava.
![]()
Pokusajte vi napustiti ustasiju !!!Lijepo je što se u Srbiji počinju napuštati SPC izmišljotine i guslarenje, te proučavati povijest kakva je stvarno bila.![]()
Vi svi kolektivno treba da izvrsite harakiri kad ste nesposobni da izaberete normalnu vlast u toj drzavi.
Nije dzaba receno "narod je stoka", a vi se istinski trudite da to sto bolje docarate.
Strasno, Srbija je definitivno jedna raspala drzava.
![]()
Sam autor texta kaze : ...Kao neko ko je odrastao na kosovskom zavetu i srpskim epskim pesmama, ne mogu da razumem ovakav previd...
To u potpunosti objeshnjava izvor nesporazuma. Autor naime svoje vidjenje ( namjerno napisano vidjenje a ne poznavanje ) istorije zasniva na epskim pjesmama.
To je kao kad neko situaciju iz prijeratne SFRJ sebi razlaze argumentima SANU ili deshavanja u toku rata objashnjava nauchenim iz izvjestaja tadashnjih medija u Srbiji.
Naravno da u takvim situacijama dolazi do sukoba sa stvarnoscu. I u psihologiji ( psihijatriji ) su ovakvi procesi vrlo dobro rasvjetljeni i objashnjeni.
НОВЕ ЛАЖНЕ ИСТОРИЈЕ ЗА НАШЕ УЧЕНИКЕ 6.РАЗРЕДА !!!
Ево шта сам ја нашао код мене на тавану...
1. Македонска националност (Историја за 7. разред, 1993. год): "[...] За Македонце је Први балкански рат значио ослобођење од турског јарма, али не и национално ослобођење. Буржоазије балканских држава које су поделиле Македонију нису Македонцима признавале право на национално самоопредељење."
2. Црна Гора и Црногорци (Историја за 7. разред, 1993. год): У лекцији Црна Гора у другој половини 19. века и почетком 20. века, ниједном се не говорио о ЦГ као о српској држави, нити о Црногорцима као Србима.
3. Санџак (Историја за 7. разред, 1993. год): У свим лекцијама које се тичу Србије и ЦГ крајем 19. и поч. 20. века, спомиње се САНЏАК као име регије у њима.
4. Опет Македонци (Историја за 7. разред, 1993. год): Читаве лекције "Национално-револуционарни покрет Македонаца крајем 19. и почетком 20. века" и "Зачеци народног препорода код Македонаца". Овде ће још испасти да је Тадић убацио македонску националност у историјске уџбенике.
5. БиХ и националности у БиХ (Историја за 7. разред, 1993. год): Упорно се говори о Србима и Хрватима, а нигде за Муслимане не пише да су потомци тих Срба и Хрвата, него су, ето тако, трећи народ.
Толико о Македонцима. Следи наставак из других уџбеника.
Srpska istorija u udžbeniku za šesti razred osnovne škole
![]()
Србе опет убијау на Космету, зар не - Повређени Срби у терористичком нападу у К.Митровивици 01.07.2010
Nacionalni interes svake ozbiljne države jeste, pre svega, uspešna i odgovorna kulturna politika i kvalitetno obrazovanje dece.
Piše: Milan Damjanac, 02.07.2010
+++
Nema ničeg važnijeg za budućnost srpskog naroda od demografske obnove, zaštite kulturnog nasleđa, očuvanje nacionalne svesti i istorijskog pamćenja. U skorašnjem tekstu Slobodana Antonića „Samomrzitelji“[1], imali smo prilike da pročitamo prikaz lika i dela direktora Narodne biblioteke Sretena Ugričića. Ne samo što je u našoj lepoj državi moguće da neko poput Sretena Ugričića postane direktor jedne od najvažnijih ustanova, time dokazujući da ova zemlja nema nikakvu kulturnu niti obrazovnu politiku, već su i udžbenici u službi dnevnopolitičkih dešavanja. Kao što ćemo imati prilike da vidimo, ideološka zloupotreba mladih počinje od osnovne škole.
Albanci – starosedeoci Balkana i došljaci Srbi
Prethodnih dana, pomno sam iščitavao i beležio zanimljivosti iz udžbenika istorija za šesti razred osnovne škole u izdanju Zavoda za udžbenike Beograd. Autor ovog udžbenika Rade Mihaljčić iznosi neke frapantne tvrdnje. Nakon čitanja ovog udžbenika, nisam više siguran da poznajem srpsku srednjovekovnu istoriju. Može biti da samo nisam dovoljno proučavao dela albanskih i hrvatskih istoričara. Naime, u ovom udžbeniku koji se bavi istorijom srednjega veka, mogao sam da naučim da „…podela društva uvek vodi i stvaranju države koja štiti bogati, vladajući sloj“[2]. Zanimljiva opaska. Nakon što sam ovu značajnu lekciju savladao, upoznao sam se sa starosedeocima Balkana – Albancima. Nakon opisa dolaska Slovena na Balkan i sukoba sa starosedeocima autor kaže „…međutim, starosedeoci koji su živeli zajedno i čija su naselja grupisana u veće skupine nisu slovenizirani. Običaje, jezik, i druga narodna obeležja sačuvali su Albanci. Deo doseljenih Slovena primio je jezik i običaje Albanaca i stopio se s njima“.[3] Zapanjen ovom konstatacijom, sasvim slučajno sam pronašao objašnjenje u prvoj proširenoj verziji istog udžbenika, u rečenici koje nema u sadašnjoj: „Albanci vode poreklo od starosedelaca na Balkanskom poluostrvu, najverovatnije Ilira, romanizovanih u manjoj meri. Sa njima su se mešali stari Grci, Sloveni i drugi narodi…“. [4]
Posle ovakvog saznanja, nema smisla prigovarati Albancima na svojatanju Kosova i Metohije, srpskih manastira i kulturne baštine. Oni su ionako balkanski starosedeoci, a Srbi su uzurpatori. Čitajte deco, učite srpski đaci, svoju istoriju! Vi ste pripadnici došljaka i uzurpatori albanske zemlje i sve što doživljavate – doživljavate sa razlogom. Albanci ne uzimaju srpsku zemlju, već vraćaju svoju natrag. Eto, i to doživesmo od srpskog istoričara koji našu decu uči srednjovekovnoj istoriji. Tvrdi čovek da su Albanci potomci Ilira, i time direktno pomaže njihove osvajačke pohode i otimačinu srpske zemlje. Odavno je utvrđeno da Albanci nemaju pomorsku i ribarsku terminologiju, čime nam je nemački lingvista, akademik, prof. dr Gustav Vajgand (G. Weigand, 1860–1930) dokazao da Albanci nisu Iliri. Ovo je jedan od njegovih dvanaest čuvenih argumenata koji su prevedeni, objavljeni i prodiskutovani (pa i usvojeni) od strane svih svetskih priznatih istraživača. Štaviše, i od samih albanskih trezvenih naučnika, lingvista, istoričara i akademika, kao što su akademik, prof. dr. Eqrem Çabej (1908-1980), dr Ardian Klosi, Ardian Vehbiu, Fatos Ljubonja i puno drugih.
Bez obzira na to što je naučni svet prihvatio istinu o poreklu Albanaca, albanske vlasti, podržane od strane kvazinaučnih teorija, nastavljaju da tvrde da su poreklom Iliri. Time su preplavili svoju literaturu, počev od bukvara, koji stavljaju u ruke svojoj deci od prvog dana škole, pa sve do “naučnih” studija i disertacija. Sve to očigledno nije dovoljno pojedinim srpskim akademicima kao što je slučaj sa Radetom Mihaljčićem. Koga briga za kartu Evrope iz 814. godine na kojoj se jasno vidi srpska država na Balkanu i albanska koja se graniči sa Jermenijom i Azerbejdžanom. Moja neprosvećena malenkost, nedovoljno zaražena evrofanatizmom i regionalnim duhom saradnje i bratstva, ne može da shvati ovakvu tvrdnju u udžbeniku za šesti razred. Ukoliko ste pomislili da je to sve, varate se.
Nakon toga sam proširio svoja saznanja naučivši da je „ Stefan Nemanja osvojio Kosovo i krajeve severne Albanije“ [5]. Naravno, pisac udžbenika je mogao reći – krajeve današnje Albanije. Ništa od toga. Ponadah se, u trenutku, da je u pitanju slučajan previd. Postoji još jedan slučajan previd, koji doduše, verovatno nije autorova greška, ali pokazuje stanje duha ljudi koji su učestvovali u pripremi ovog udžbenika za štampu. U odeljku „Istorija i legenda“, srpski junaci Toplica Milan i Kosančić Ivan su, sasvim slučajno, zamenili imena, te se navodi „ …njima je predanje pridodalo izmišljene, neistorijske likove kao što su Jugovići i pobratimi Miloša Obilića, Ivan Toplica i Milan Kosančić“. Kao neko ko je odrastao na kosovskom zavetu i srpskim epskim pesmama, ne mogu da razumem ovakav previd (da ne govorimo o sigurnosti sa kojom autor tvrdi da su likovi izmišljeni).
Nakon svega ovoga, bio sam ubeđen da čitam delo iz albanske istoriografije. Nažalost prevario sam se. Ponadam se da će se autor ispraviti u odeljku o osmanlijskim osvajanjima, međutim: „Posle Maričke i Kosovske bitke, Turci su sve više ugrožavali albanske oblasti“[6]. Nakon toga govori o junaštvu Đorđa Kastriota Skenderbega i nijednom rečju ne napominje da je Skenderbeg poreklom bio Srbin, niti dolazak Albanaca na Balkan nakon sloma arapske Sicilije.
Ок, али ја овде видим дисконтинуитет са овим што сам издвојио. Ово из 1992. године је много коректније и истинитије написано.5. Албанци и Илири: У лекцији "Насељавање Словена на Балканско полуострво", пише: "Приликом насељавања, Словени су рушили градове, робећи и истребљујући романско, грчко и полуроманизовано становништво. Од тог романизованог и полуроманизованог становништва, развили су се Власи, Цинцари и Албанци."