LAJANJE NA ZVEZDE

  • Začetnik teme Začetnik teme AmiA
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Предивно је када се тако,
Из чиста мира
Улети на тему

ПА ОНДА КАД МЛАТНЕШ !!!

А они ветерани са хиљадама постова,
са годинама стажа ...
те дочекају како доликује,
оштро ...

А ти се онда смејеш :
- Јој што сам их захабао ... хахахахаха

Ниси синко, себе си,
Ал' још много качамака треба да поједеш да би то схватио ...

Добро вече, драги пријатељи
 
Prvo,kako je red,pošto vidim da postoji mesto gde se red poštuje,da se pozdrave domaćini.Nisam dugo na forumu,ali ovo se izdvojilo kao mesto gde ima šta da se pročita.Ja ne pišem puno,uglavnom su to do sada bile tralala temice,ali bih lanula katkad,tek da pročistim ventile.Nije loše vežbati s vremena na vreme.
Zakržljaću skroz.
 
ziva vodo
i tebi dobar provod
opleti slobodno
mos' i po meni
nema problema ....
k'o sto rekoh,ima dana kad je lepse ostati u krevtu i
ne pomaljati nos ,,,
ili ne otvarati net...
nekad bas i nemas stomak za raznorazne gluposti
pa dosta ih..(mislim na gluposti)
gledamo i slusamo
vas celi dan...
 
Глупости никада доста ...

Памет нам је дефицитарна ...

"Благо оном ко рано полуди,
Сав му живот прође у весељу ..."

Написа некада највећи српски песник ... У Горском Вијенцу ...
Док бејасмо једно,
док нас нас не завадише,
не ЕУРОПЕИЗОВАШЕ ...

Семе им се ЕУРОпско затрло,
кад међ' браћом,
парама,
кавгу заметнуше ...

Ал' то је друга тема ... има их довољно на политици, а о политици нећу писати ...

Ово је место на коме,
као некада,
као у филму,
треба да се вратимо у време када смо
ЛАЈАЛИ НА ЗВЕЗДЕ ...

Млади, луди, јаки, паметни, дрски и пристојни ....
Цео свет је пред нама ...
На нама је да изаберемо и уберемо оно што нам свет нуди (намерно свет малим словом пишем јер нам је тада свет био мали, а сада је Свет порастао - или се ми смањисмо) ...

Е, не признајем ...
Тада сам имао 15-16-18-25 година ...
И сада их имам,
само се,
онако,
уз пут,
придодала нека ...

И даље сам исти ...
 
Poslednja izmena:
Svidja mi se visprenost i ostro pero,bez zlobe .Ali po obicaju,javljaju se i nepozvani ,eto recimo moja malenkost.
Za razliku od nekih,necu da vredjam,ponekad cu da istovarim sav cemer koji mi lezi na dusi.
Odoh .
 
Amika draga, nikako mi nije bila namera da tebe uvredim, nikako, ja sam samo mislila na naslov teme, ako će mi se sada verovati, jer iskreno, zaista može i drugačije da se shvati.
Oprosti i izviniz:kiss:

ne, samo sam konstatovala
da kao i u zivotu
jena rec ili recenica
mogu da daju sasvim drugi smisao...
a pesnik je imao najbolje namere ,,ali
ko kako shvata i zeli
da pojmi,
svako gleda iz svog ugla
samo sto je on ponekad tup...
draga curo...
volem te najbolje na svetu
i ne se izvinjavas sporad gluposti...
ako ista znam
onda tebe znam...
za razliku od mnogih
za koje sam mislila ..da ih poznajem
al..eto ..ostalo samo u pokusaju...
 
Da li se iza svakog prijateljstva
krije neka korist?Bilo kakva?Da li smo sposobni da volimo bez truncice koristoljublja?
Da li ,kad nam je dobro i kad imamo para ,imamo i priajtelje?Do sada sam ,nazalost ,sreo
samo mali broj iskrenih ljudi.Ljudi koji i kad vam lose ide ,zele da budu kraj vas ,koji nece
pobeci i okretati glavu na drugu stranu.Kad je frka ,da mozete bez ustezanja da ih pozovete.I tada vam se otvore horizonti i tada znate na cemu ste .
 
Poslednja izmena:
a ovo sam jednostavno morala da maznem
autor
dragica andrusko



Jesmo čekali i ulje i kafu i šećer i bogami smo se vozili na par i nepar,(umal se ne porodih u deverovim kolima) restrikcije bile više no romantične, drugo nismo ni mogli, mislim, no da budemo romantični uz sveće i petrolejeke, ali to nas sve snašlo posle 4-og Maja 1980.g. da se razumemo. Kako-god, da ne veličamo nikog i ništa (da ne zaključaju temu pod oma), ipak ne bih menjala svoje siromašno detinjstvo bez mobilnih i bilo kakvih telefona, uz TV u najbližem komšiluku, ne bih menjala radne akcije (a nisu bile pod moraš, mene mati tukla da ne idem), gde smo se učili poštenju i poštovanju pravih vrednosti, gde nisu ceca, jeca i meca diktirale devojčicama modu i udaju za mafijaše, preskakali smo konopac i igrali masne fote uz vatru na kojoj su se pekli kukuruzi, krompiri i slaninica, a mi ih kusali u slast i posle se ljubili uz odsjaj umiruće vatre.
Raspuste smo provodili na selu (većina), gde smo zdušno sa domaćinima radili i gradili a ne kao danas odlazili samo po zimnicu, kosili i nosili, a uveče, posle kupanja u obližnjoj reci ili potoku, kako-gde, jurili se i igrali žmurke po seoskim sokacima, i nepogrešivo znali da nađemo onog koga smo i želeli naći, pa posle u nekom vajatu, u mirisu sena, sanjali neke snove, snove, koje danas žive naša deca, ili naši unuci.
Snovi nisu išli baš toliko daleko dokle su i dogurali. Želeli smo i sanjali starke i najke a dobili obdaništa puna narkomanskih igala, sanjali da pijemo koka-kolu, da bismo shvatili (veoma brzo) da je kokta i finija i kvalitetnija čak i kad izvetri, sanjali skupe krpice ne sanjajući ni pod razno da će se naša deca i unučići oblačiti baš u te naše tako željene krpice ali u prodavnicama korišćene robe, bolje da nismo sanjali, jer stara Kineska poslovica kaže: pazi šta sanjaš, možda ti se snovi i ostvare
 
Uhhhh,kako ovo budi uspomene......Padne mrak,svi kao oprani,al ne u potoku,jok,iza kuće u lavoru,pa se sve kriješ da te ne vide komšije i onda tako mokričav,sedneš na šta stigneš i buljiš u vatru.A vatra se palila od lišća svežeg,višnjinog i šljivinog,da otera komarce.Kumulonombusi komaraca nadleću i zuje
i pojedu te živog,al šta mari,buljiš u vatru i dalje.I klepaš šakom i sebe i onog do sebe,ko jel,KOMARAC,a u stvari se svetiš za dnevne propuštene prilike.
Matorci razvezu priču,bilo ovo,ono,ma jes,ma nije i onda u krpe.Kućica mala,kujna i soba.Pod zemlja,kuća zemlja,još onda bila starija od sto godina,i stajala bre,čuvala nas.I svi u jednoj sobi,pet kreveta,u svakom po dvoje,smeh i gurkanje,otimanje oko pokrivača,a vrućina gori.Počinju priče,ne bi li se ućutali mi klinci,one strašne o Bata Laki,kako mrzim to ime.Jednu noć sam celu probdela buljeći kroz prozor u dvorište,a mesec ko tepsija,sve se vidi.Senke i senčice,trpela,srce da iskoči,uktala i
uzdisala dok me mama nije čula i pitala šta mi je.Koji je to plač bio,provala suza,mama dođe kod mene u krevet i.... pade sve na patos,i mama i ja i dušek i krevet,ehhhh tog smeha posle.....
A sad?Ne vidimo se,ne čujemo se,ne volimo se,nemamo vremena jedni za druge,nismo važni,niko nikoga ne treba.Ovaj je bolji,onaj nema kintu,sirotinja,neću se družim sa goljom.Nije uspeo u životu.
Cenimo se po statusu i simbolu.Nikome više nije važna krv,rod,zajednički koreni,ime bre.Mrzim to
"novo vreme",uze nam dušu,uze nam poreklo.
 
Ziva Vodo, lepo pishes, nova si , ali si se lepo uklopila, dobrodoshla, iako ovo nije moja tema, no mislim da imam puno pravo da ti pozelim dobrodoshlicu:D
Pozdrav svima, samo sam se na kratko ukljucila, vec sam objasnila.....tenis..pa rukomet, i josh svashta-neshto, a i bash mi se uopshte ne laje:bye::hvala:
 
ne, samo sam konstatovala
da kao i u zivotu
jena rec ili recenica
mogu da daju sasvim drugi smisao...
a pesnik je imao najbolje namere ,,ali
ko kako shvata i zeli
da pojmi,
svako gleda iz svog ugla
samo sto je on ponekad tup...
draga curo...
volem te najbolje na svetu
i ne se izvinjavas sporad gluposti...
ako ista znam
onda tebe znam...
za razliku od mnogih
za koje sam mislila ..da ih poznajem
al..eto ..ostalo samo u pokusaju...

Moje srce prijateljstva je za tebe uvek na dlanu, iliti, na izvol'te, samo za tebe moja Amiš
 
Da li se iza svakog prijateljstva
krije neka korist?Bilo kakva?Da li smo sposobni da volimo bez truncice koristoljublja?
Da li ,kad nam je dobro i kad imamo para ,imamo i priajtelje?Do sada sam ,nazalost ,sreo
samo mali broj iskrenih ljudi.Ljudi koji i kad vam lose ide ,zele da budu kraj vas ,koji nece
pobeci i okretati glavu na drugu stranu.Kad je frka ,da mozete bez ustezanja da ih pozovete.I tada vam se otvore horizonti i tada znate na cemu ste .

Saša, dete moje, kanda si mlad i na forumu i 'nako, bar mi tako izgledaš, mislim, previše čisto deluješ da bi bio preko četiri banke, mada, danas neka deca ispod dve banke znaju biti prevejanija od stogodišnjaka, nažalost.
Samo iz svog iskustva (nije ni malo, a ni kratko nažalost), ti mogu dati neka objašnjenja, garant nisu ispravna, ali su samo moja.
Prijateljstvo je (po meni i mom iskustvu), vrlo krhka biljka, i vrlo čudnovata, nekad je zalivaš redovno, godinama i ona uspeva, cveta, buja i raste, a samo jedan dan zaboraviš da je zaliješ i ona ugine, odjedared, naprečac, nekad je pak, zalivaš samo povremeno, 'nako,usput, a ona buja kao luda, kao da oseća da i ono usput ima neke ljubavi i pažnje u sebi, a razume da si zauzet, zdrndan, van sebe,da nisi uvek sav svoj, pa te baš zato nagrađuje ljubavlju, iliti bujnim cvetovima, šarenim lišćem i ljubavlju.
Čudna biljka prijateljstvo, ali leeeeeeeeepaaaaaaaaaaaaa, najlepša, nema joj ravne.
 
Uhhhh,kako ovo budi uspomene......Padne mrak,svi kao oprani,al ne u potoku,jok,iza kuće u lavoru,pa se sve kriješ da te ne vide komšije i onda tako mokričav,sedneš na šta stigneš i buljiš u vatru.A vatra se palila od lišća svežeg,višnjinog i šljivinog,da otera komarce.Kumulonombusi komaraca nadleću i zuje
i pojedu te živog,al šta mari,buljiš u vatru i dalje.I klepaš šakom i sebe i onog do sebe,ko jel,KOMARAC,a u stvari se svetiš za dnevne propuštene prilike.
Matorci razvezu priču,bilo ovo,ono,ma jes,ma nije i onda u krpe.Kućica mala,kujna i soba.Pod zemlja,kuća zemlja,još onda bila starija od sto godina,i stajala bre,čuvala nas.I svi u jednoj sobi,pet kreveta,u svakom po dvoje,smeh i gurkanje,otimanje oko pokrivača,a vrućina gori.Počinju priče,ne bi li se ućutali mi klinci,one strašne o Bata Laki,kako mrzim to ime.Jednu noć sam celu probdela buljeći kroz prozor u dvorište,a mesec ko tepsija,sve se vidi.Senke i senčice,trpela,srce da iskoči,uktala i
uzdisala dok me mama nije čula i pitala šta mi je.Koji je to plač bio,provala suza,mama dođe kod mene u krevet i.... pade sve na patos,i mama i ja i dušek i krevet,ehhhh tog smeha posle.....
A sad?Ne vidimo se,ne čujemo se,ne volimo se,nemamo vremena jedni za druge,nismo važni,niko nikoga ne treba.Ovaj je bolji,onaj nema kintu,sirotinja,neću se družim sa goljom.Nije uspeo u životu.
Cenimo se po statusu i simbolu.Nikome više nije važna krv,rod,zajednički koreni,ime bre.Mrzim to
"novo vreme",uze nam dušu,uze nam poreklo.

Ne se brigaj curo, dok 'vako znaš da pišeš, i 'vako razmišljaš, nikad nećeš biti sama, biće ljudi koji će te naći, bilo kad i bilo gde, malo nas je ili, malo ih je, ali nas ima, i pronađemo se, bilo kad, i bilo gde, pa makar i ne nekom bezveznom forumu. Ako je forum vid današnje komunikacije, ma, daaaaaaaaaaaaaaj, nije važno, važno je da znamo i dalje da cenimo i komarce i magarce, svakom po zasluzi, a ti umeš, mislim da ceniš, očigledno.
 
Saša, dete moje, kanda si mlad i na forumu i 'nako, bar mi tako izgledaš, mislim, previše čisto deluješ da bi bio preko četiri banke, mada, danas neka deca ispod dve banke znaju biti prevejanija od stogodišnjaka, nažalost.
Samo iz svog iskustva (nije ni malo, a ni kratko nažalost), ti mogu dati neka objašnjenja, garant nisu ispravna, ali su samo moja.
Prijateljstvo je (po meni i mom iskustvu), vrlo krhka biljka, i vrlo čudnovata, nekad je zalivaš redovno, godinama i ona uspeva, cveta, buja i raste, a samo jedan dan zaboraviš da je zaliješ i ona ugine, odjedared, naprečac, nekad je pak, zalivaš samo povremeno, 'nako,usput, a ona buja kao luda, kao da oseća da i ono usput ima neke ljubavi i pažnje u sebi, a razume da si zauzet, zdrndan, van sebe,da nisi uvek sav svoj, pa te baš zato nagrađuje ljubavlju, iliti bujnim cvetovima, šarenim lišćem i ljubavlju.
Čudna biljka prijateljstvo, ali leeeeeeeeepaaaaaaaaaaaaa, najlepša, nema joj ravne.



Mozda i nemam godina ,iskustva ali i ovo sto imam ,pa dosta je .Za pametnog.Posmatram zivot i ljude oko sebe i tesko se mirim sa njihovom prevrtljivoscu .Danas jesi a sutra ,ma nema veze.Sveo se zivot na rad i samo rad i to ako imas srece da radis.Cak i to je postao luksuz.Zaposliti se u nekim drzavnim ili javnim(jos)firmama iziskuje solidna finansijska ulaganja ,kupovina radnog mesta .Jos jeftiniji nacin je da si u nekoj partiji i da te oni poguraju.Naravno ni to nije za dzabe ,posle moras tu uslugu itekako da odradis.Sad, ko ima djonove umesto obraza ,ne brine .
 
Poslednja izmena:
Zdravko članovi Lajave partije,imate moj naklon i zahvalu za komplemente,na moje mi švrakopisanje.Šu-
steri se pomenuše ovdenake,ja skoro ne vide ni jednu radnju,ali pun grad nekih šustera.Svi znadedu da
opravljadu,sve znadedu da radedu,al ja ostadoh golijeh tabana od takvoga znanja.Mada,ni šuce nisu ko što su bile,sve neka fancy tašna-mašna,pa i lap top šusterija.A behu neka druga vremena.
Kupi majka nove cipelice,crvene,lakovane,pa mala petica.Ja skičim u radnji da ih odmah obujem,ali ne može brajko,prvo šuster.Trkom tamo,a unutra,cipelarsko kraljevstvo.Vatromet boja i vrsta,nove,stare,milion puta popravljane.Pita majstor majku šta želi,ona kaže,a ja ga gledam kao u boga.Vidi čovek cipelarska kriza,namigne mi i kaže:"Sačekajte malo,g-đo,ja ću to oma."Klepete,
klapete,cak,cak,gotovo.Pendžetirane i ono naaaaaaaajbolje,blokejiiiiiiiiiiii.
Majka se buni,nije tražila blokeje,a gazda se smeška,opet namiguje i kaže,na račun kuće.Srećo
moja i radosti,cipelice na noge,pa cak-cak-cak po asfaltu,a srce da iskoči.Najlepša sam,a suknja sa žiponom,ej bre ljudiii.To je šuster,daje i kad ne tražiš.Jok,ovi novi šusteri uzimaju i bez pitanja.
 

Back
Top