Zadovoljna domacica
Buduća legenda
- Poruka
- 25.748
Ja sam probala da gricnem naizmenično menaž i tu austrijsku, ne bih li uočila razliku, i nisam uspela. Ali dobro, to sam ja. 
Ja ne mogu da koristim menaž i prodajem torte po 800 din/kg. Jer kod mene u prodavnici menaž košta oko 1000 din/kg. Prosto ne mogu da kupujem nešto po 1000, a prodajem po 800. A ne idem ja toliko često u nabavku u grad da bih mogla da se snabdem menaž čokoladom na duže staze. Jer uvek mi treba i margarina, i plazma keksa, i slatke pavlake. I uvek kupujem veće količine baš zbog razlike u ceni. Da ne pričam o tome da treba da skupim pare za fondan, za orahe, za tacne, za kutije. To je uvek neka značajnija cifra. Tako da mi je najjednostavnije da kupujem tu austrijsku čokoladu na pijaci, dobijem 6 komada za 1000 dinara. Čovek je svaki dan na pijaci, kada ostanem na jednoj, javim mami da mi uzme opet, i tako nekako kotrljam. Jer ja u nabavku za torte idem samo od para koje dobijem kada prodam torte. Ni jedan dinar ne uzimam iz kuće, tako da moram dobro da vodim računa šta gde kupujem, šta mi je trenutno prioritet, šta mi je bitno da kupim kada idem negde, a šta mogu i ovde kod mene.
A meni je ta austrijska lepa, baš lepa, i mislim da se ljudi prijatno iznenade kada naruče tortu koja košta 800 din/kg i shvate da su u njoj dobili čokoladu, a ne kakao tablu. Jer, realno, ko iole razmišlja, u torti za te pare ne očekuje puter i čokoladu.

Ja ne mogu da koristim menaž i prodajem torte po 800 din/kg. Jer kod mene u prodavnici menaž košta oko 1000 din/kg. Prosto ne mogu da kupujem nešto po 1000, a prodajem po 800. A ne idem ja toliko često u nabavku u grad da bih mogla da se snabdem menaž čokoladom na duže staze. Jer uvek mi treba i margarina, i plazma keksa, i slatke pavlake. I uvek kupujem veće količine baš zbog razlike u ceni. Da ne pričam o tome da treba da skupim pare za fondan, za orahe, za tacne, za kutije. To je uvek neka značajnija cifra. Tako da mi je najjednostavnije da kupujem tu austrijsku čokoladu na pijaci, dobijem 6 komada za 1000 dinara. Čovek je svaki dan na pijaci, kada ostanem na jednoj, javim mami da mi uzme opet, i tako nekako kotrljam. Jer ja u nabavku za torte idem samo od para koje dobijem kada prodam torte. Ni jedan dinar ne uzimam iz kuće, tako da moram dobro da vodim računa šta gde kupujem, šta mi je trenutno prioritet, šta mi je bitno da kupim kada idem negde, a šta mogu i ovde kod mene.
A meni je ta austrijska lepa, baš lepa, i mislim da se ljudi prijatno iznenade kada naruče tortu koja košta 800 din/kg i shvate da su u njoj dobili čokoladu, a ne kakao tablu. Jer, realno, ko iole razmišlja, u torti za te pare ne očekuje puter i čokoladu.
Ovako sam mislila, torta okrugla, prečnika 25cm, visine 8cm košta toliko i toliko, i ćao, zdravo. Ne zanima me koliko ima kilograma. U obliku srca koje staje u taj prečnik toliko, pravougaona toliko, i molim fino. Evo i za sutra imam naručene dve, da bude svaka 4,5kg. One će svaka imati 5. A ja ću ih naplatiti kao 9kg. A kada sam dogovarala, nisam smela da pitam da li mogu da budu teže, jer obe u toj varijanti pravim prvi put, i bezveze mi je da pitam da li mogu biti teže od 9kg, a one na kraju imaju jedva 8. To mi je, kako bih rekla, neozbiljno. Kao da ne znam šta radim. A u stvari i ne znam, jer radim po prvi put. 







valjda u fotografskoj radnji ima nade ....
