Nije strašno to što uče, rade zapreminu kocke i kvadra, strašnije izgleda nego što zapravo jeste. I mi smo to učili u tm uzrastu samo ste zaboravile.
Ma OK to, nije to meni strasno, ali mi se cini da njima jeste, znaci ucice prvo povrsinu , naravno da bi onda ucili i zapreminu... dobro nema veze, savladacemo i to nekako.
Nego, sve gledam citavo ljeto na Fb se stavljaju slike sa mora, hajde to i nekako rpezalim, prebrodim jer mi ne idemo godinama, a sada krenuse slike djaka prvaka i djece sto idu u obdaniste prvi put. Svi ansmijani, veseli, svima super, pa kako smao moja djeca palcu kada idu u obdaniste, ja ne znam u cemu je fazon. Aljosa nikad nije zavolio, sve one price:"Naviknuce se on, kada vidi da druga djeca jedu, jesce i on, u drustvu je zanimljivije..." Sve to nije za njega vazilo, nikad nije volio obdaniste, nikad nije bio slobodan onako opusten i veseo, kada su neki grupni ili pojedinacni radovi, on ih je radio i slusao, nije to bio neki problem, ali nikad nije bio ono dijete koje bas prica i saradjuje sa vaspitacicama i to sve osjeca kao nesto svoje. Ali isao je,znao je da svi ujutru idu na svoj posao pa je isao i on na svoj, tako je on sam prozvao obdaniste. Ja nisma imala vremena ni razmisljati kako mu je, jednostavno ga ostavim i odem na posao i to je to, moralo je tako biti.
A Dunja, e kod nje opet druga prica, zna da je mama kuci i danas citav dan samo se zaplakuje i stavi mi glavu u krilo:"Mama, ja necu da idem tamo, ja hocu da budem kod tebe... zasto me vodis tamo kada si ti kod nase kuce???" I ja sam gotova... Tako da cu izgleda da cu ja biti poseban primjerak koji ce staviti sliku uplakanog djeteta koje ide u obdaniste