Domaće i kupovno mleko... sad ću vam svašta ispričati, kao i na temu puter - margarin.
Za sebe kažem da sam "poluseljačko dete" i ako sam rođena i odrasla u gradu, jer sam jako puno vremena sa velikim uživanjem provodila u selu. Mleko sam i naučila tamo da pijem... baš tako, skuvano i proceđeno, da nema ni mrvice skorupa u njemu (u mom selu se to što posle bude kajmak, zove skorup). E, ali onda su nastale muke: kako me naučiti da pijem i mleko kod kuće, jer kod kuće nemamo kravu?

Na predlog mog Laze, uvek spremnog za šalu, ideja je bila da donesemo jednu za kućnog ljubimca

Ono što je činjenica je da ni mleko od iste krave - nema uvek isti ukus. Ukus mleka, sveže pomuženog, zavisi i od onoga što je krava tog dana jela i od koječega drugog. Mi smo pokušali i da donosimo mleko sa sela, pa kad se skuva kod kuće ima drugi ukus nego tamo.

Industrijski obrađeno mleko svakog proizvođača ima približno isti ukus. Kad sam bila mala, jedne godine na moru je bila neka nestašica mleka koje stiže iz Beograda, pa je tata bio zadužen da ide u nabavku rano ujutro, kako bi uspeo da nađe "beogradsko" mleko, pošto ja "zagrebsko"

nisam htela da pijem (pokušaj podvale sa sipanjem u čašu da ne vidim tetra pak i sl. naravno nisu uspevale).
A margarin... e, njega dugo nisam htela ni da probam. Užinu u vrtiću i školi nikad nisam jela, jer je hleb uvek bio premazan margarinom (nisam, jela ni puding, ni griz u mleku jer ga uvek skuvaju tako da ima grudvice

). Pokušaj podvale sa kolačima u kojima je margarin umesto putera, naravno da nikad nije uspevao, tako da često nisam jela ni torte na dečijim rođendanima.
Sad mogu da ga pojedem (margarin)... mislim, može da prođe, ali puter je - puter. Jedina prednost margarina je što oni koji su pravljeni za mazanje (tkz. "soft") mogu da se lepo mažu na hleb čim ih izvadiš iz frižidera, pa me nekad mrzi da čekam da se puter otpusti. Ali, i tu imam svoje favorite, par vrsta, pored većine bih rađe jela suva 'leba.