Osnovu praistorijskog, kao i današnjeg ratarstva, čine tri grupe useva: žitarice, mahunarke i biljke uljarice.
Na ondašnjim njivama rasle su sledeće žitarice: ječam (obuveni i neobuveni), jednozrna i dvozrna pšenica, krupnik, hlebna (meka) pšenica kao i jedna vrsta pšenice - timofejeva pšenica (?), čija semena su nalik dvozrnoj. Gajeni su još proso i u manjem obimu italijanski muhar. Raž i ovas nisu imali veliki značaj u ishrani praistorijskh ljudi, njihovo vreme će tek doći.
Mahunarke (sočivo, grašak, grahorica, sastrica, bob i naut) su i onda korišćene u plodoredu za održavanje plodnosti zemljišta. Lan, lanak, mak, iberijska zmajeva glava (lalemancija) i strižuša čine inventar biljaka od kojih se dobijalo ulje. Svako domaćinstvo posedovalo je žrvanj sa tučkom (batom) za ručno mlevenje žitarica.
Mirođija, divlja mrkva, celer, pastrnjak... popravljali su ukus bljutavih jela.Pili su pivo.
Gostili su se šumskim jagodama, aptovinom, trnjinom, kupinama, malinama, drenom, divljim kruškama i jabukama, zovom, i već pomenutim divljim grožđem.