Pogledajte prilog 317978
"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita od mora, u cijeloj toj zemlji NIJE BILO NIJEDNOG HRVATA: Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagrba itd. pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVINCI? JESU LI SLOVINCI PROPALI? Sudite, jesu li propali: kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravatski bani među Slovence, u Zagreb, ali su se svejedeno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hrvatskog bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskog bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I TAKO SU SE SLOVENCI SVE PO MALO PROZVALI HRVATIMA - izgubili su svoje ime, tako da danas ni jedan seljak oko Zagreba ne zna što je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."
ANTUN RADIĆ, "Dom" od 3.12.1903.
Grof Nikola IV. Zrinski (na mađarskom: Zrínyi Miklós) (Zrin, oko 1508. - Siget (Mađarska) 7. rujna 1566.), hrvatski državnik i vojskovođa,Dana 17. lipnja 1543. godine oženio se Nikola Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom braku rodilo se mnogo djece, od kojih je najpoznatiji Juraj (IV.) Zrinski. Među Nikolinim potomcima najznačajniji su njegov unuk Juraj (V.) Zrinski, te praunuci Nikola i Petar.Kralj je Nikoli, za njegove vojne zasluge, darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koje se od 1546. godine nalazi u posjedu porodice Zrinski, sve do njihova izumiranja
Čakovec nije preko Velebita
Ozalj Grad se prvi put spominje 1244. kao slobodni kraljevski grad. Od kraja 14. stoljeća (1398.) u vlasništvu je Frankopana iz čijih je ruku rodbinskim vezama 1550. prešao pod obitelj Zrinski koja mu je ostala vlasnikom sve do 1671. godine.
Na proljeće 1556. posjedao je bosanski paša gradove Kostajnicu i Krupu na Uni. Ovi gradovi pripadali su banu Nikoli Zrinskom
Da riješimo mitomaniju:
Slovinje i Slovinci su nazivi koji su se koristili vijekovima prije Slovenaca i nemaju nikakve veze sa modernom slovenskom nacijom osim sličnog imena koje može biti zbunjujuće. Slovenci su počeli sebe zvati Slovencima u 19. vijeku, prije toga su imali primarno regionalni identitet i bili Kranjci, Štajerci, Korošci, itd.
Slovinje/Slavonija/Slovinija je povijesna regija jednako kao i Dalmacija, kasnije se regija (središnja) Hrvatska preselila na sjever, a naziv Slavonija je ostao za današnju Slavoniju. Dalmacija je ušla pod hrvatsku država od najranijeg početka doseljavanja Hrvata, a Slovinje par stoljeća kasnije od kad je hrvatska kneževina postala kraljevstvo.Hrvatski kralj Zvonimir je bio slavonski ban (jer je oženio Arpadovičku).
Već od 1557. godine je Slovinje sami centar Hrvatske države i identiteta.
Pridjevi "ilirski", "slovinski" i "hrvatski" rabili su se kao sinonimi.
Leksikograf Jakov Mikalja 1649. godine piše: "Hrvat, Hervat = Illyricus, Croata". Kolega mu Joakim Stulli u Rječosložju (1801. - 1810.) također: "Illyrice - Slovinski, harvatski, hrovatski, horvatski". Pjesnik Petar Hektorović u "Ribanju" isto: "Dugo vrime Marul Marko je tuj š njim bil / koga mnim da si čul i knjige njega čtil, /... kim je urešen bil i jezik slovinski...". Mavro Vetranović: "Gdje se taj čuje u Hvaru rajska slas, / velmi se raduje slovinjski kotar vas".
Evo što je o istoznačnosti slovinskog ili ilirskoga imena s hrvatskim u hrvatskoj renesansnoj književnosti još prije Drugog svjetskog rata rekao i profesor Karlova sveučilišta u Pragu, Slovenac Matija Murko: "Odustajem od daljnjih navoda i priloga za hrvatsko ime u 16. do 18. stoljeća, jer već dosada izneseni dovoljnim su dokazom, da se ime ilirsko, slovinsko i hrvatsko upotrebljavalo kao sinonim." (Die Redeutung der Reformation, Prag 1927., str. 106.)
U Mikaljino vrijeme Hrvat, Hervat prevodi se na latinski kao Illyricus, Croata. Naziv Illyricus bio je terminološki čvrsto određen latinski ekvivalent za slovinski, Slovinac, a Croata se rabilo samo kao ime za Hrvata iz kraljevine Hrvatske, Croaticus kao pridjev za ono što mu pripada, te je to uža narodnosna oznaka nego Illyricus i pokrivena je njome.
Mikalja nam dakle jasno kaže da Hrvat može značiti isto što i Slovinac, ili pak imati svoje posebno značenje, označivati takva Slovinca koji je iz političke Hrvatske.
Slovenci su u biti zadržali samo ime te slavenske mase, bez obilježja neke plemenske skupine za koje se zna da su došli odnekud drugdje kao što je za Hrvate bijele Hrvatska, ili za srbe, kraj iz kojeg su lužički srbi...u susjedstvu bijele Hrvatske...( cijeli onaj dio Njemačke obitavali su slaveni....lepzig je bio slavenski grad..)
Dakle ja bi sad tu trebao tupiti da je Slavonija vjekovno naseljena Hrvatima, a zna se da je bila naseljena slavenskom masom, a prije toga svim onim narodima prije i poslije Rimljana...
Ima još jedna današnja nacija koja potiče iz "slavenske" mase..i nema svojevrsno zaštitno ime kao Hrvati, ili Srbi.
To su Slovaci...Slovačka takodjer ima problem, jer nema specifično ime nekog plemena koje se razlikuje od "slavenske" mase iz kojeg je poteklo.
Pa tako imaju jednostavno ime "slovaci" ..slaveni..
