Što upravo govori o labilnosti srpske nacije.  Nema drugog objašnjenja nego ili smo većinski prodane duše koje će za  šaku žita prodati svoje srpstvo, ili to srpstvo baš i nije toliko  utemeljeno čim se tako lako prodaje. Nešto nam je pod velikim znakom  pitanja, ili nacionalna svest ili najbazičniji moral.
		
		
	 
Ma  ne, ma ne, ma ne - sve same gluposti, sem dela oko morala. To je tačno.  Većina ima problematičan moral, ali postoji olakšavajuće "ali". Objašnjenje je u  odsustvu elite, a o tome da nije tačan deo oko labilnosti nacionalne svesti govori činjenica da se jezgro naroda održalo pod  polu-milenijumskom osmanskom okupacijom, habsburškom, mađarskom i  mletačkom okupacijom, očuvalo narodne običije, tradiciju, čak i usmeno  predanje narodne povestice. 
Poblem odrođavanja je problem  silovanja od strane četiriju carstava pod kojima su se krhotine  srednjovekovnog srpskog carstva nalazile i nalaze. Na primer, u Istri su  Srbi iz Crne Gore naselili četiri sela, tri su se pokatoličila kada im  je za gladne godine obećana hrana, a samo je Peroj ostao pravoslavan i  očuvao srpski identitet. Ko je hteo da sačuva zemlju u Osmanskom Carstvu  morao se poturčiti; otud je za Srbe ostao naziv "vlasi", jer su to  mahom bili stočari bezemljaši (dakle vlasi iz Dušanovog zakonika) koji  nisu imali egzistencijalnu potrebu da se turče, dok su pak potomci srba  iz Dušanovog zakonika, paradoksalno, danas mahom Bošnjaci. Po Hrvatskoj su Srbi dobijali otkaz, nemaju mogućnost zaposlenja. Jednog diskutanta sa foruma kojeg sam upoznao pre četiri godine, otac je devedesetih u Zagrebu krstio u katoličku veru kako ne bi imao problema u školi. 
Ima li naučne obrade ovakvih slučajeva? Nema.
	
		
	
	
		
		
			A jedno je sigurno: niko nije spreman da da ni  dinar da nekog ustašu pretvori u četnika (a nije tačno da novca nema),  dok sa druge strane Hrvati o tome misle. I to u prilog njihovom znaku  pitanja i našem znaku uzvika.
		
		
	 
Budući da imam neku svoju ideju ko sedi iza pseudonima Radolsav Bošković  malo mi je mučno da odgovaram na ovako tendenciozno površna gledanja -  reklo bi se - ko o čemu - baba o uštipcima. Osim narodne Crkve koja  jeste nekompetentna i nedorasla zahtevima vremena i istorijskog  trenutka, upravo su naučni radnici iz oblasti humanističkih i društvenih  nauka pozvani ( i plaćeni) da osmisle, kontekstualizuju i konkretizuju,  pa i obogate duhovnost, samosvest i kvalitet života jednog  naroda i jedne države, a time i svim ostalim građanima te države. Nećete mi reći  da Radivoje sa pokretne  trake u fabrici Mišlen-Tigar plaća 70% od  svoje bruto plate da bi neki naš "filozof" mrsio muda o konacima bušmana  i hotentota, a u pravo to naš "filozof" radi.  Jedan od razloga za takvu nacionalnu indiferentnost  leži u činjenici da naši HDN-ovci  nisu spremni  sami sebe da dožive kao Srbe glumeći neki klasni otklon  jer je velik deo došao  tamo gde su došli (u 75% slučajeva)  ili preko nepotizma ili preko  crnogorske, cincarske, jevrejske veze, a ostali, u manjini, slede njihov model, ako ne žele da ih drugi iza leđa nazivaju ruralnim tipovima. Jer, čim si nacionalan, odmah si seljačina. To je jedno. 
S druge strane, u SANU postoje strani lobiji, kao eksponenti stranih obaveštajnih službi ili specijalnog rata, kao smo to nekada učili iz "ONO i DSZ", od kojih je hrvatski lobi najgorljiviji, najzainteresovaniji i najproduktivniji.
Treće, pričao čovek, Tibor  Živković, kako Hrvati imaju 50 nezavisnih proučavalaca srednjeg veka a  mi jednog i po. Istoričara jezika, nakon smrti A. Mladenovića, praktično  nemamo. Eto to je taj pravi razlog prvida ili pre šlagvorta za kenjanje  o "labilnosti srpske nacije". Nije labilna nacija, ona je veoma zdrav  materijal s obzirom na - nemam bolju reč - govna koja sede po  institutima HDN-a.
Dakle, pare postoje i daju se kao plate jednom mesečno ali proizvoda nema. Nema, pa nema. Nema ga. Nema. Nema. Ništa.