Na taj fazon se može govoriti o "bugarizaciji Bugara".
Za razliku od Bugara, kod Hrvata je srednjovekovna etnogeneza krajnje dubiozna. Hrvatske teritorije, hrvatski vladari, hrvatski jezik, administrativni centri, "kamenje i znamenje" - sve je pod znakom pitanja.
Interesantna je strateška potreba vođstva Rimokatoličke crkve i Austrijske carske uprave za postojanjem neke virtuelne rimokatoličke nacije na južnoslovenskom prostoru zapadnog Balkana, skoro apsolutno i u ogromnoj većini naseljenog Srbima. Usled takve potrebe, pojavila su se istoriografska dela, u kojima se, bez dokaza, veličala “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji.
O Hrvatima ni u jednom arhivu nema originalnih podataka čije je postojanje starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena pre, navodnog, njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igde ni nigde, već u tzv. “prepisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prepisu”, tj. u istoriji nije postojala, ali u virtuelnim zamislima hrvatske istoriografije je “postojala”. Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu nekadašnjih država ima originalnih i ubedljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!
Evo šta kaže gospodin
John Van Antwerp Fine u svojoj knjizi
The Early Medieval Balkans: a critical survey from the sixth to the late twelfth century - koju je štampao 1991 University of Michigan Press, a na stranici 248:
Povijesni izvori o srednjovekovnoj Hrvatskoj
Rana srednjovekovna hrvatska povijest nalik je starom klepetalu: što ga više proučavaš - sve manje znaš o njemu. Kao student fakulteta, studirajući istoriju Balkana, mislio sam da znam mnogo o Hrvatskoj; ali što sam više o Hrvatskoj učio, "činjenice" koje sam od ranije poznavao jedna po jedna bi se pokazivale ili sumnjivim ili utemeljenim na sumnjivim izvorima ili potpuno nezasnovanim na izvorima. Većina postojeće literature na zapadnim jezicima o srednjovekovnoj Hrvatskoj izuzetno je siromašna i često obojena nacionalističkom pristrasnošću.
...
Najviše informacija o srednjovekovnoj Hrvatskoj potiče iz kasnijih (sedamnaesti i osamnaesti vek) narativnih povijesti. Ove su povijesti pisali entuzijasti, a sadrže mešavinu činjenica i legendi; budući da su mnogi dokumenti na kojima su ove povijesti zasnovane izgubljeni, izuzetno je teško prosuditi da li njihove informacije dolaze iz pouzdanih izvora ili ne.
Inače, John Van Antwerp Fine Mlađi jedan je među malo eksperata za srednjovekovnu istoriju Balkana.
PS. Nada Klaić je dokazala da su sve hrvatske darovnice lažirane. Tibor Živković je u istom smislu objasnio Letopis popa Dukljanina.