Kritika Kantove filozofije

Budi bog s nama, kako li ti citas Kanta kad ovaj prosti citat ne razumes ?

Hajde, ponovo !

Znam, iz iskustva, da tupavim ucenicima treba lekciju ponavljati vise puta, kao i da nekad ni to ne pomaze !

Gde si ti ovde nasao da Kant razdvaja predstavu od objekta ??? Gde ?

Hajde, polako, ponovo.

Kant kaze da mi ( u ovom slucaju, naravno ) ne povezujemo razumom predstavu sa objektom radi ( dakle, zbog ! ) saznanja ...

Tu stanimo.

Dakle, razumom se povezuje predstava sa objektom radi saznanja. To kaze Kant ! I dalje, da se ovde ne radi o tom slucaju povezivanja razumom predstave sa objektom ( radi saznanja ! ) vec se radi o povezivanju uobrazilje sa subjektom i njegovim osecanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva. Rec je o estetskom slucaju, a ne saznajnom.

Dakle, u ovom slucaju se radi o sudu ukusa koji nije sud saznanja ( nikako, kaze Kant ! ) , pa zato Kant i ne primenjuje " metod " povezivanja predstave sa objektom, uprosceno govoreci, vec povezuje uobrazilju sa subjektom i njegovim osecanjem, jer je rec o estetskom sudu. Da li ti je sad jasno ?

Tako da nigde Kant ne kaze da razdvaja predstavu od objekta, vec si ti glup da ga razumes !


Задржи те епитете за себе. :) Питаш се где раздваја представу од објекта. Па свуда!

цитирам:
Da bi smo mogli razlikovati da li je nasto lepo ili nije lepo, mi ne povezujemo razumom predstavu sa objektom radi saznanja, vec je povezujemo uobraziljom "

Видиш овде имамо ове делове реченице

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Капираш. Имаш два предмета вршења радње. Представу и објекат, Један, два, и њихово повезивање.

Јел ти сад јасно?

А то је грешка , јер су представа и објекат једно исто. Представа је сав објекат који постоји. Објективни свет је представа.
 
Задржи те епитете за себе. :) Питаш се где раздваја представу од објекта. Па свуда!

цитирам:


Видиш овде имамо ове делове реченице

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Капираш. Имаш два предмета вршења радње. Представу и објекат.

Један, два.

Јел ти сад јасно?

А то је грешка , јер су представа и објекат једно исто. Представа је сав објекат који постоји. Објективни свет је представа.

Ja zaista ne razumem kako da ti objasnim da Kant ne razdvaja, u tom citatu, predstavu od objekta ?

Zar ne vidis da se on time i ne bavi, pa to i kaze - " da ne povezujemo razumom predstavu radi saznanja " jer Kant ovde nema nameru da vrsi taj postupak, nije rec o saznanju, vec zato povezuje uobrazilju sa subjektom i njegovim osecanjem...

Dakle, da se radi saznanja...onda bi Kant povezao ( razumom ) predstavu sa objektom. Ali se ovde ne radi o saznanju, kako to ne vidis ? Ili se prosto zajebavas ?

P.S. Sta je kod tebe predikat, a sta objekat, kada ih suprotstavljas ?
 
Poslednja izmena:
ovaj oziman ne zna da shvati sintaksu obicne recenice, NEREJ prica o "estetskom sudu" a ne sudu...

(A) pojava i stvar po sebi
(B) predstava i objekat
koja je razlika? Razlika je sto budala Sopenhauer misli, izmedju ostalih gluposti, da je objekat jedno sa svim ostalim objektima i subjektom (cime negira postojanje bilo cega), dok istovremeno prica da je transcendentan tako da time negira da je on u stanju da kaze da li je jedno.
 
Poslednja izmena:
Ja zaista ne razumem kako da ti objasnim da Kant ne razdvaja, u tom citatu, predstavu od objekta ?

Zar ne vidis da se on time i ne bavi, pa to i kaze - " da ne povezujemo razumom predstavu radi saznanja " jer Kant ovde nema nameru da vrsi taj postupak, nije rec o saznanju, vec zato povezuje uobrazilju sa subjektom i njegovim osecanjem...

Dakle, da se radi saznanja...onda bi Kant povezao ( razumom ) predstavu sa objektom. Ali se ovde ne radi o saznanju, kako to ne vidis ? Ili se prosto zajebavas ?

Невероватно!

Хајде опет:

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Кант се овде не бави тиме, тачно, али од тога полази. Узима представу и објекат као нешто различито што затим повезује овако или онако, са овим или са оним, небитно.

Поента је да то није различитио. и да самим тим контемплације које полазе од тога да јесте, бивају бесмислене.
 
Невероватно!

Хајде опет:

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Кант се овде не бави тиме, тачно, али од тога полази. Узима представу и објекат као нешто различито што затим повезује овако или онако, са овим или са оним, небитно.

Поента је да то није различитио. и да самим тим контемплације које полазе од тога да јесте, бивају бесмислене.

Neverovatno, zaista !

Kako ti ovde razumes da Kant ovde uzima predstavu i objekat kao nesto razlicito, da ih suprotstavlja, meni nije jasno ?! Gde to Kant kaze ? Procitaj pazljivije tu njegovu recenicu, nije moguce da ti tvoja tvrdoglavost ne dozvoljava prost uvid.

Kant uopste ovde ne govori o tome, o razdvajanju predstave od objekta, vec kaze da se u ovom slucaju nece primeniti ono za saznanje ( gde se razumom povezuje predstava sa objektom ), jer je rec o odredjenju lepog, dakle, o estetskom sudu, pa zato povezuje uobrazilju...itd. Svasta !
 
Neverovatno, zaista !

Kako ti ovde razumes da Kant ovde uzima predstavu i objekat kao nesto razlicito, da ih suprotstavlja, meni nije jasno ?! Gde to Kant kaze ? Procitaj pazljivije tu njegovu recenicu, nije moguce da ti tvoja tvrdoglavost ne dozvoljava prost uvid.

Kant uopste ovde ne govori o tome, o razdvajanju predstave od objekta, vec kaze da se u ovom slucaju nece primeniti ono za saznanje ( gde se razumom povezuje predstava sa objektom ), jer je rec o odredjenju lepog, dakle, o estetskom sudu, pa zato povezuje uobrazilju...itd. Svasta !

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Кант се овде не бави тиме, тачно, али од тога полази. Узима представу и објекат као нешто различито што затим повезује овако или онако, са овим или са оним, небитно.

Поента је да то није различитио. и да самим тим контемплације које полазе од тога да јесте, бивају бесмислене.
 
Невероватно!

Хајде опет:

Субјекат "Ми"

Предикат "повезујемо"

Објекат "представу са објектом".

Кант се овде не бави тиме, тачно, али од тога полази. Узима представу и објекат као нешто различито што затим повезује овако или онако, са овим или са оним, небитно.

Поента је да то није различитио. и да самим тим контемплације које полазе од тога да јесте, бивају бесмислене.
znaš li ti koja je razlika mašte i objekta? On kaže da mi povezuje "objekat maste" sa objektom...
to je isto kad bi neko reko da zna da programira "c++" a ne bi znao razliku izmedju generičke i statičke klase u "c++".
ili kad bi HTML programer koji ne zna ni JavaScript ni VBScript rekao da zna da pravi dinamicke i interaktivne sajtove...
 
znaš li ti koja je razlika mašte i objekta?

Нема велике разлике . И једно и друго су продукти свести. Оно што зовеш "објекат" мислећи на спољашњи реалан објективан свет, такође је дело имагинације, продукт твоје свести.
А оно што зовеш "машта" од исте је грађе.

Ствар по себи није ништа од тога.

Кант, као што рекох покушавајући да избегне Барклијев идеализам не полази јасно од тога и зато се стално заплиће у контрадикције .

А узгред, што се тиче тебе и сличних, изгледа да тебе овде жуља што ове истине идеалистичке филозофије негирају господара твојега на небесима. Милостивог бога?
То тебе жуља.

Јер ако не постоји спољашња објективна стварност, где је онда господар твој милостиви да му се молиш?
 
Нема велике разлике . И једно и друго су продукти свести. Оно што зовеш "објекат" мислећи на спољашњи реалан објективан свет, такође је дело имагинације, продукт твоје свести.
А оно што зовеш "машта" од исте је грађе.

Ствар по себи није ништа од тога.

Кант, као што рекох покушавајући да избегне Барклијев идеализам не полази јасно од тога и зато се стално заплиће у контрадикције .

А узгред, што се тиче тебе и сличних, изгледа да тебе овде жуља што ове истине идеалистичке филозофије негирају господара твојега на небесима. Милостивог бога?
То тебе жуља.

Јер ако не постоји спољашња објективна стварност, где је онда господар твој милостиви да му се молиш?
Ti si puko. Ja u Boga ne vjerujem... Tebe žulja što moraš i ti, kao i SUPERKULER I bRu zLi i tamo gdje ne treba da kucaš mnogo laži o meni... LAŽEŠ DA SAM VJERNIK

prestao sam da budem baš kad je došlo do tobožnjeg ostvarenja molitve i riječi andjela čuvara kako će se ispuniti koje su se tobože potvrdile "Molim te da za dva dana budem sa Milicom" a toboze mi adjeo cuvar (mislio sam da je intuicija i on jedno te isto, pa čitaj intuicija) reče "bićeš sa njom baš na ovom mjestu za dva dana"
Jer sam shvatio da je ispunjenje molitve ustvari bila telepatija mene i milice, nesvjesna telepatija komunikacija telepatijom koje nismo bili svjesni
i onda sam prestao da vjerujem bas kad se toboze molitva ostvarila

tad sam imao oko 13 godina, ili 12..i od tad sam ateista
 
Poslednja izmena:
@ Oziman,

Ponovo, sta kaze Kant :

" Da bismo mogli razlikovati da li je nesto lepo ili nije lepo, mi ne povezujemo razumom predstavu sa objektom radi ( !!! ) saznanja , vec je povezujemo uobraziljom ( mozda udruzenom sa razumom ) sa subjektom i sa njegovim osecanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva. Prema tome, sud ukusa nikako nije sud saznanja , usled cega nije logicki vec estetski, pod kojim razumemo onaj sud ciji odredbeni razlog ne moze biti drugaciji do subjektivan. " ( Kant, Kritika moci sudjenja, BIGZ, Beograd, 1976., str. 93. )


Nesto dalje, Kant pojasnjava :

" Shvatiti neku pravilnu, svrsishodnu zgradu svojom moci saznanja , bilo u jasnoj ili mutnoj predstavi, sasvim je nesto drugo nego sto je sa osecanjem dopadanja biti svestan tog nacina predstavljanja.
U ovom drugom slucaju predstava se potpuno dovodi u vezu sa subjektom i to sa njegovim zivotnim osecanjem koje se zove osecanje zadovoljstva ili nezadovoljstva : to osecanje zasniva jednu sasvim narocitu moc razlikovanja i prosudjivanja koja nista ne doprinosi saznanju, , vec jedino drzi datu predstavu u subjektu nasuprot celokupnoj moci predstava koje duh postaje svestan u osecanju svoga stanja.

Predstave koje su date u jednom sudu mogu biti empirijske ( dakle estetske ) ; medjutim, sud koji se na osnovu njih donosi jeste logicki samo ako se te predstave u sudu dovode u vezi sa objektom.
Obrnuto pak, cak ako bi date predstave bile racionalne, ali bi se u jednom sudu odnosile iskljucivo na subjekat ( na njegovo osecanje ), onda bi taj sud utoliko bio uvek estetski. " ( Isto, str. 93 - 94 )

Toliko.

Povodom tvog posta br. 58 , da li znas za Kantov i Fihteov pojam - produktivna ili stvaralacka uobrazilja ?
 
Ja cesto ulazem veliki napor da tebe razumem i da od tih " s brda s dola " nabacenih reci i misli izvucen neku smislenu recenicu. Tako i sada.

No, stvarno, ako ostavimo po strani licnu sujetu, sta je sustina ovog tvog posta ? Nije valjda da ponovo kritikujes filozofe i filozofiju ? Hegela, narocito ? U toj tvojoj kritici Hegela i velikih filozofa, ti ruku pod ruku sa Ozimanom. I ne samo tu.

Meni sve to lici na onu basnu o lisici i grozdju, gde lisici nedostupno grozdje zapravo ne valja , kiselo je. Tako se ti ponasas prema filozofiji, samo sto za razliku od lisice, ti se stalno vrtis oko tog kiselog grozdja, ne napustajuci ga.
Zasto je to tako sam, valjda, znas ? :)

I ja ovde ne govorim o svojoj filozofiji, vec o Kantovoj, tako da ne razumem sta mi podmeces ( oko estetike, npr.). I sam znas gde se svrstavam, tako da mi Kant sigurno nije ideal i idol. :)
Nemam potrebe da kritikujem Hegela-njegova učenja su prošlost I sva su pala zajedno s tim njegovim "logičkim" dijalektičkim sistemom,jer se pokazalo da je samo
čovekovo shvatanje dijalektičko uglavnom,ali I da može da bude akauzalno-sukcesivno bez tih umnih sinteza koje nigde vise ne postoje sem u mislima!
Na tom se I zasniva moje shvatanje istorije kao konglomerata sećanja I zapisa,a da produžetak tih sećanja I zapisa nema nužnost već modalnosti! Tako da
ljudska praksa iako zavisi od mišljenja tih koji je stvaraju,daleko je vise određena modalitetom sticaja okolnosti u kojima je čovek pa I ljudska vrsta-samo prolaznik!
To što se ljudima čini da oni nešto kreiraju na makro planu (recimo teorije zavere:mrgreen:) to je toliko maloumno I nenaučno da je to za svaki podsmeh!
A moja kritika filozofije stoji I svakako je produktivna! Svako u svojoj branši,struci ,hobijuI sl.treba da je pomalo Ili poviše filozof I da istražuje to svoje područje!
A metafizikom treba da se bave znalci fizike (metafizika=iza fizike) ,a ne poznavaoci jezika,epistemiologije tog istog jezika I praznoslovci! Neka ontološka
opservacija (da opičim po Kantu?-smešno!) koja pokušava jezikom reči da nalazi tajne postanka,postojanja I nestajanja to može pre fizike I pre astrofizike?
Mani me...:hahaha:
To je kao da si rekao da je bolji graditelj pisac price o gradnji Vavilonske kule,od samih graditelja! Pa taj je samo konstatovao da se nisu mogli razumeti zbog različitih jezika I zbog toga nisu završili kulu...Vidiš,a piramide jesu,a od te kule iz priče nigde arheoloških ostataka-od Vavilona su nađeni samo ostaci visećih vrtova!
O tom ti pričam! Nama inženjerima ne trebaju filozofi za našu gradnju-sami dovoljno filozofiramo I fantaziramo pre nego smislimo neki novi građevinski ili drugi kreativni
projekat! Mi smo ti metafizičari koji šalju brodove na Mars-filozofi su u tom u debelom zaostatku!:hahaha::zcepanje:(ima I dama inženjerki bem li ih...;):rumenko:)
 
O da...Ono šta je ostalo vredno od Hegela to je nastajanje fenomena u umu čoveka I to baš zahvaljujući tim "ekvilibristikama"kilometarskih složenica
na koje je toliko Šopenhauer bio ljubomoran I kivan nazivajući ih ludnicom! No nije moglo kako je Hegel iskonstruisao već je shvaćeno,zahvaljujući
njemu kako to um konstruiše!
Tako da Kantova podela misli na aposteriorne I apriorne I Hegelovi fenomeni su bili osnova I za dobar razvoj psihologije I fenomenologije...
Sama učenja te dvojice idealista nisu doživela neku "materijalizaciju":roll:
 
Нема велике разлике . И једно и друго су продукти свести. Оно што зовеш "објекат" мислећи на спољашњи реалан објективан свет, такође је дело имагинације, продукт твоје свести.
А оно што зовеш "машта" од исте је грађе.

Ствар по себи није ништа од тога.

Кант, као што рекох покушавајући да избегне Барклијев идеализам не полази јасно од тога и зато се стално заплиће у контрадикције .

?
U pravu je Nerej...Ti ne kapiraš šta je Kant stvarno dokučio!
A dokučio je da naše misli o svetu nisu I sam svet! Sam svet je ostao za naš um nedostižan! Jednostavno-ne može mozak da izađe iz
lobanje I da se pobaca po okolnim predmetima ,već ostaje u lobanji u kojoj fabrikuje slike stvarnosti kakve njemu trebaju za potrebe egzistencije,
a na osnovu aposteriornih čulnih nadražaja! Ende! Transcedentna je za njegov um stvarnost koja ga okružuje!
Pazi to je taj Kopernikanski obrt:on ne vidi stvarnost već sliku te stvarnosti kako mu slika njegov um!
I to nije solipsizam Berklijev jer ne negira stvarnost već o saznanju o toj stvarnosti govori da je umnog porekla!
(Ybt,ja realista treba da ga učim idealizmu!:hahaha:)
 
U pravu je Nerej...Ti ne kapiraš šta je Kant stvarno dokučio!
A dokučio je da naše misli o svetu nisu I sam svet!

То је проблем Канта. Јер једно он јесте докучио али касније то игнорише. Па тако основа његове филозофије заснива се на подели на појаву и ствар по себи , а опет, он лепо после тога износи представу и објекат. Као да то није једно исто.


Sam svet je ostao za naš um nedostižan! Jednostavno-ne može mozak da izađe iz lobanje I da se pobaca po okolnim predmetima ,već ostaje u lobanji u kojoj fabrikuje slike stvarnosti kakve njemu trebaju za potrebe egzistencije, a na osnovu aposteriornih čulnih nadražaja! Ende! Transcedentna je za njegov um stvarnost koja ga okružuje!
Pazi to je taj Kopernikanski obrt:on ne vidi stvarnost već sliku te stvarnosti kako mu slika njegov um!
I to nije solipsizam Berklijev jer ne negira stvarnost već o saznanju o toj stvarnosti govori da je umnog porekla!
(Ybt,ja realista treba da ga učim idealizmu!:hahaha:)

Јел, ако је цитирам:

Sam svet je ostao za naš um nedostižan! Jednostavno-ne može mozak da izađe iz lobanje I da se pobaca po okolnim predmetima ,već ostaje u lobanji u kojoj fabrikuje slike stvarnosti kakve njemu trebaju za potrebe egzistencije, a na osnovu aposteriornih čulnih nadražaja! Ende!

Tи си очито некако изишао из своје лобање и ЗАВИРИО у тај стварни свет и тамо гле чуда видео мозак !

Одакле ти информација о мозгу у коме је слика света, када је тај мозак , јелте део стварног света а не део тих слика?

Јеси ли некако разоткрио завесу и погледао изван ?
 
Poslednja izmena:
Ja Ozi verujem svojim očima!:hahaha:
Naravno,ima situacija kad se ta vera kao I sve vere ljulja...:roll:
Nisam šetao mozak izvan lobanje,ali se dolazne informacije dedukuju I pomoću toga saznajem I neposredno,a I informacijama od drugih subjekata
da stvarni svet itekako postoji!
Istina,sazdan od osobina koje se u mom umu slikaju kako se slikaju,ali uvek veoma slično,čak zanemarujući minorne razlike ISTOVETNO!
Ta istovetnost slika I osećaja,ponovljivost,koja I obezbeđuje moju egzistenciju je verifikacija stvarnosti!
Nije to tako složeno,mada nije ni jednostavno!
Pri svemu tom,naravno da ne znam suštinu supstancije,a ni esencije postojanja,ali svakako znam da jezikom I rečima kao igrom to neću ni saznati!
Sva ljudska saznanja su posredna,ali su mnoga I verifikovana!
 
Ja Ozi verujem svojim očima!:hahaha:
Naravno,ima situacija kad se ta vera kao I sve vere ljulja...:roll:
Nisam šetao mozak izvan lobanje,ali se dolazne informacije dedukuju I pomoću toga saznajem I neposredno,a I informacijama od drugih subjekata
da stvarni svet itekako postoji!

Чуо си од других субјеката. Они су дакле шетали свој мозак изван њихових лобања па су ти рекли о каквом се свету ради изван лобање?

Istina,sazdan od osobina koje se u mom umu slikaju kako se slikaju,ali uvek veoma slično,čak zanemarujući minorne razlike ISTOVETNO!

Дакле ти ипак знаш какав је тај свет изван лобање, толико да можеш да упоређујеш, да вагаш и утврђујеш у чему је он сличан а у чему различит са светом у лобањи?

На једну страну ставио си стварни свет а на другу свет у лобањи, па упоређујеш ли упоређујеш, иако овај први не можеш сазнати.

Ta istovetnost slika I osećaja,ponovljivost,koja I obezbeđuje moju egzistenciju je verifikacija stvarnosti!

Истоветност слика је истоветност слика, и нема везе са верификацијом онога што се на тај начин осликава . У сазнању имаш посла са сликама а не и са њиховим извориштем.

А оно што захваљујући пре свих Барклију знамо, јесте да то изворише суштински се разликује од слика које имамо пред собом.
 
1.Чуо си од других субјеката. Они су дакле шетали свој мозак изван њихових лобања па су ти рекли о каквом се свету ради изван лобање?



2.Дакле ти ипак знаш какав је тај свет изван лобање, толико да можеш да упоређујеш, да вагаш и утврђујеш у чему је он сличан а у чему различит са светом у лобањи?

3
.На једну страну ставио си стварни свет а на другу свет у лобањи, па упоређујеш ли упоређујеш, иако овај први не можеш сазнати.



4Истоветност слика је истоветност слика, и нема везе са верификацијом онога што се на тај начин осликава . У сазнању имаш посла са сликама а не и са њиховим извориштем.

5.А оно што захваљујући пре свих Барклију знамо, јесте да то изворише суштински се разликује од слика које имамо пред собом.
1.To su dolazne informacije putem osetila-senzora.
2 Nisam rekao da znam već da verujem (svojim čulima:manikir:)
3.Ne ne znam kakav je svet izvan moje klempe,vidim ga u klempi kakvog ga vidim:mrgreen:
4.Uvek isto ponavljanje slika uliva poverenje:lol:
5.Ne možeš da zahvališ Barkliju,što da zahvaljuješ svojoj predstavi-sam se sebi zahvaljuješ!:hahaha::rotf:
 
1.To su dolazne informacije putem osetila-senzora.
2 Nisam rekao da znam već da verujem (svojim čulima:manikir:)
3.Ne ne znam kakav je svet izvan moje klempe,vidim ga u klempi kakvog ga vidim:mrgreen:
4.Uvek isto ponavljanje slika uliva poverenje:lol:
5.Ne možeš da zahvališ Barkliju,što da zahvaljuješ svojoj predstavi-sam se sebi zahvaljuješ!:hahaha::rotf:

U VEZI POD 1 culne informacije uvjek dolaze iz unutrasnjeg svijeta, iz tijela, a ne spoljasnjeg, jer informacije koje dolaze putem receptora od kojih nervi prenose u mozak, ili putem samih nerava, dolaze iz unutrasnjosti a ne spoljnjeg svijeta, jer su ti receptori uvjek dio tijela a mozak registruje samo promjene u njima (u tvom tijelu)
 
Poslednja izmena:
Budi bog s nama, kako li ti citas Kanta kad ovaj prosti citat ne razumes ?

Hajde, ponovo !

Znam, iz iskustva, da tupavim ucenicima treba lekciju ponavljati vise puta, kao i da nekad ni to ne pomaze !

Gde si ti ovde nasao da Kant razdvaja predstavu od objekta ??? Gde ?

Hajde, polako, ponovo.

Kant kaze da mi ( u ovom slucaju, naravno ) ne povezujemo razumom predstavu sa objektom radi ( dakle, zbog ! ) saznanja ...

Tu stanimo.

Dakle, razumom se povezuje predstava sa objektom radi saznanja. To kaze Kant ! I dalje, da se ovde ne radi o tom slucaju povezivanja razumom predstave sa objektom ( radi saznanja ! ) vec se radi o povezivanju uobrazilje sa subjektom i njegovim osecanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva. Rec je o estetskom slucaju, a ne saznajnom.

Dakle, u ovom slucaju se radi o sudu ukusa koji nije sud saznanja ( nikako, kaze Kant ! ) , pa zato Kant i ne primenjuje " metod " povezivanja predstave sa objektom, uprosceno govoreci, vec povezuje uobrazilju sa subjektom i njegovim osecanjem, jer je rec o estetskom sudu. Da li ti je sad jasno ?

Tako da nigde Kant ne kaze da razdvaja predstavu od objekta, vec si ti glup da ga razumes !


Nemoj da se spustas na njegov nivo, samo ignorisi. To vreme koji ti oduzme mozes da iskoristis citanjem neke nove knjige. :)
Bas slucajno prelistavam neke delove kritike moci sudjenja, inace moje omiljeno delo od Kanta. Nazalost i mene uhvatila muka sa vremenom i poslovima, na sta si ti vec naviko, pa otom potom :)
 
U VEZI POD 1 culne informacije uvjek dolaze iz unutrasnjeg svijeta, iz tijela, a ne spoljasnjeg, jer informacije koje dolaze putem receptora od kojih nervi prenose u mozak, ili putem samih nerava, dolaze iz unutrasnjosti a ne spoljnjeg svijeta, jer su ti receptori uvjek dio tijela a mozak registruje samo promjene u njima (u tvom tijelu)
Složenije je to...Istina,samo posredno,deduciranjem saznajemo da su impulsi došli spolja...Pre te analize mi "učestvujemo" u našim predstavama koje se odigravaju "oko nas"...Kad kažem da je irelevantno da li je svet samo naša predstava ili stvarnost koju doživljavamo i
zaista I umom-povlačeći taj znak jednakosti dolazim do konkluzije da je svet zaista realan,ali bih isto tako taj isti svet mogao nazvati I iluzijom nekog sna...Komfornije je shvatanje da je svet realan jer praktično mogu delovati na njega-što god on bio...;)
 
Složenije je to...Istina,samo posredno,deduciranjem saznajemo da su impulsi došli spolja...Pre te analize mi "učestvujemo" u našim predstavama koje se odigravaju "oko nas"...Kad kažem da je irelevantno da li je svet samo naša predstava ili stvarnost koju doživljavamo i
zaista I umom-povlačeći taj znak jednakosti dolazim do konkluzije da je svet zaista realan,ali bih isto tako taj isti svet mogao nazvati I iluzijom nekog sna...Komfornije je shvatanje da je svet realan jer praktično mogu delovati na njega-što god on bio...;)

To zavisi od vrednosnog suda.
Mi o Kantu a Kant na vrata.
Ali to ne znaci da ta razlicitost obezbedjuje relativisticku pat poziciju, jer se ne svodi samo na kogniciju vec je direktno vezano za karakter koji daje iskaz. ISKAZI U TEORIJI SAZNANJA NISU NEZAVISNI OD EMOCIONALNE PODLOGE, ona je ta koja cini da pronicljivost bude na manjem ili vecem stupnju. Primer je zozika kome mozes pricati o verifikaciji narednih 20 godina. Na jedno udje na drugo izadje. Po ovim pisanjima ti vidis i kakav je ko. Filozof ako to zaista jeste nikad ne moze biti ravnodusan prema suprotnim misljenjima. Ako jeste u pitanju je strah, manjak samopouzdanja, kompleks.
 
Zvezdano nebo i u meni, iz nepoznatog razloga budi divljenje i osećanje neopisive bliskosti, čak i osećaj doma, dok nikakav moralni zakon ne pronalazim u sebi. Sama reč "zakon" ukazuje na finalni proizvod neke regulative, a tako nešto se ne može pronaći u sebi kao neuslovljeno.
Ono što, pak, pronalazim u sebi, je osećanje jedinstva sa svim životom i posledično sažaljenje ukoliko je nekome naneto zlo, jer je naneto jednoj te istoj osnovi svih nas.

Zvezdano nebo i u meni iz poznatog razloga budi divljenje ali ne i osecanje bliskosti i doma. Dok moralni zakon pronalazim u sebi, tu regulativu odbacuje samo onaj ko odbacuje i izmenjenost covekove prirode, smatra sopstvo nultom tackom koja je potpuno normalna i prirodna, samo onaj ko ne razlikuje istinito i spasonosno sozercanje. A jedinstvo se ne moze traziti sa onim sto je vec pretrpelo pad, potrebna je dakle moc rasudjivanja da bi se pronasao nezaprljani izvor. Ne postoji jedna ista osnova nas vec samo razlicitost tako da je poenta jedinstvo razlicitosti a ne jedinstvo apsolutnog monizma, jer ovim drugim ti zapravo sama sebe pripremas za stanje u kome obezbedjujes nemogucnost ljubavi, odnosno postavljas takav ideal gde usmerenost na nekog sluzi samo da bi testirala osecanja u sebi radi sebe, ne radi drugog, kao sto i askezu praktikujes radi sebe, sto nenadilazi egoizam za razliku od pokajanja vec upravo suprotno, pojacava ga. Jer od svih vrednosti koje si apstrahovala ostaje samo atman. Time vrednost druge licnosti ne postavljas za visi ontoloski cilj vec sudbinu licnosti poistovecujes sa sudbinom neke obicne stvari, sto je apsolutno odeljeno od morala. Otud i jednaka tolerancija prema zrtvi i zlocincu. Jer nije cilj dobro drugog u tom slucaju vec distanca od svake hijerarhije da bi se zadrzao unutrasnji mir. Patnja ima smisao i nikako nije isto sto i zlo. Patnja prociscava i neophodna je. Uklanjanje svake patnje cini kontraefekat, onemogucava moralnu slobodu a omogucava hedonisticku slobodu. Apsolutno uklanjanje patnje dovodi do krajnosti, zadrzavanja svega negativnog cime smo ispunjeni. To je ujedno i slabost koja mora da bi izdrzala bol ukloniti i vrednosti pored izopacenja istih. Zato je bitan intelekt, logosnost a ne slepa intuicija i spontano reagovanje, tada neces ici ka odstranjivanju svih patnji vec samo onih koja su direktno stetna za coveka.
 
Ja zaista ne razumem kako da ti objasnim da Kant ne razdvaja, u tom citatu, predstavu od objekta ?

Zar ne vidis da se on time i ne bavi, pa to i kaze - " da ne povezujemo razumom predstavu radi saznanja " jer Kant ovde nema nameru da vrsi taj postupak, nije rec o saznanju, vec zato povezuje uobrazilju sa subjektom i njegovim osecanjem...

Dakle, da se radi saznanja...onda bi Kant povezao ( razumom ) predstavu sa objektom. Ali se ovde ne radi o saznanju, kako to ne vidis ? Ili se proto zajebavas ?

P.S. Sta je kod tebe predikat, a sta objekat, kada ih suprotstavljas ?

Kao I svakom coveku kome je metafizika pojela mozak tako je zoziki poruckan centar za lingvistiku i smislenost iskaza. :)

Tako recimo ako ja tebi kazem da nemam predstavu o hemiji, misleci na to da nemam znanja iz hemije ti mozes da otvoris eristicku dijalektiku i optuzis me da poricem postojanje predstave u Sopenhauerovom smislu. :)

Ili ako ti izjavis sustina Marksove izjave je ta i ta ja mogu da otvorim eristicku dijalektiku i kazem nije sustina je nesaznajna, transcendenta. Sve dok to ne shvatis tvoje izjave su na pogresnim temeljima. :)


Ili ako Drakce izjavi "po prirodi stvari namece se resenje" zozika otvori eristicku dijalektiku i uskoci sa primedbom da je priroda samo pojava naspram subjekta. :)

Predstava, sustina, priroda

Kvazireci za kvazifilozofiranje :hahaha:
 
Zvezdano nebo i u meni iz poznatog razloga budi divljenje ali ne i osecanje bliskosti i doma. Dok moralni zakon pronalazim u sebi, tu regulativu odbacuje samo onaj ko odbacuje i izmenjenost covekove prirode, smatra sopstvo nultom tackom koja je potpuno normalna i prirodna, samo onaj ko ne razlikuje istinito i spasonosno sozercanje. A jedinstvo se ne moze traziti sa onim sto je vec pretrpelo pad, potrebna je dakle moc rasudjivanja da bi se pronasao nezaprljani izvor. Ne postoji jedna ista osnova nas vec samo razlicitost tako da je poenta jedinstvo razlicitosti a ne jedinstvo apsolutnog monizma, jer ovim drugim ti zapravo sama sebe pripremas za stanje u kome obezbedjujes nemogucnost ljubavi, odnosno postavljas takav ideal gde usmerenost na nekog sluzi samo da bi testirala osecanja u sebi radi sebe, ne radi drugog, kao sto i askezu praktikujes radi sebe, sto nenadilazi egoizam za razliku od pokajanja vec upravo suprotno, pojacava ga. Jer od svih vrednosti koje si apstrahovala ostaje samo atman. Time vrednost druge licnosti ne postavljas za visi ontoloski cilj vec sudbinu licnosti poistovecujes sa sudbinom neke obicne stvari, sto je apsolutno odeljeno od morala. Otud i jednaka tolerancija prema zrtvi i zlocincu. Jer nije cilj dobro drugog u tom slucaju vec distanca od svake hijerarhije da bi se zadrzao unutrasnji mir. Patnja ima smisao i nikako nije isto sto i zlo. Patnja prociscava i neophodna je. Uklanjanje svake patnje cini kontraefekat, onemogucava moralnu slobodu a omogucava hedonisticku slobodu. Apsolutno uklanjanje patnje dovodi do krajnosti, zadrzavanja svega negativnog cime smo ispunjeni. To je ujedno i slabost koja mora da bi izdrzala bol ukloniti i vrednosti pored izopacenja istih. Zato je bitan intelekt, logosnost a ne slepa intuicija i spontano reagovanje, tada neces ici ka odstranjivanju svih patnji vec samo onih koja su direktno stetna za coveka.
Moderniji Ruso?
Mada ovo o patnji "vuče" na Mešu...
A postupak je Žižekov!:lol:
Znaš,ja retko o tom emotivnom sklopu filozofa,ali nema govora da nas taj emotivni sklop ne određuje...
I još nešto:ja kad kažem da mi je samo komfornije da sam ekstrovert lažuckam...Zazirem I ja od stvarnosti jer je surova I gruba,a ja povrediv!
Svaki ,ali svaki filozof je begunac od te stvarnosti u svet konstrukcija uma.Introverti su jače uplašeni pa je I njihovo bekstvo dublje!
Laže ko kaže da ne trta od smrta!:lol:
To nam je u Iddu! S tim se rađamo I boreći se za vazduh -nestajemo!
Usput smišljamo pasije uma da ne mislimo na tu poslednju bitku!
U tim pasijama,ja sam redak zver koji je otkrio da je život svemirska premija I najvredniji brilijant u svemiru bez kog svi brilijanti Univerzuma ne
vrede pišljiva boba! Ovde sam sreo virtuelne umove koji to takođe otkrili! Hedonisti!:per::lol:
 
Kao I svakom coveku kome je metafizika pojela mozak tako je zoziki poruckan centar za lingvistiku i smislenost iskaza. :)

Tako recimo ako ja tebi kazem da nemam predstavu o hemiji, misleci na to da nemam znanja iz hemije ti mozes da otvoris eristicku dijalektiku i optuzis me da poricem postojanje predstave u Sopenhauerovom smislu. :)

Ili ako ti izjavis sustina Marksove izjave je ta i ta ja mogu da otvorim eristicku dijalektiku i kazem nije sustina je nesaznajna, transcendenta. Sve dok to ne shvatis tvoje izjave su na pogresnim temeljima. :)


Ili ako Drakce izjavi "po prirodi stvari namece se resenje" zozika otvori eristicku dijalektiku i uskoci sa primedbom da je priroda samo pojava naspram subjekta. :)

Predstava, sustina, priroda

Kvazireci za kvazifilozofiranje :hahaha:

Da.

No, to je posledica nepoznavanja filozofske terminologije i recnika filozofije. Kada je u pitanju terminologija nemacke klasicne filozofije, zbog nepoznavanja iste, Oziman tu nista ne razume. Zato je njemu nerazumljiv pojam ( pa i samo odredjenje pojma pojam :) ) istorije i istorijsko, a o vaznosti istorije za filozofiju ne vredi ni govoriti. Kako tek da razume pojmove i njihova znacenja, poput - povesno, prakticki, delatan, samosvest, stvaralacki, negacija, otudjenje i sl....bez kojih nema filozofije, bar kako je ja razumem , a nisam ni malo usamljen u tom shvatanju.

Hocu da kazem da nema filozofa, ni u zacetku, ako ne poznaju npr., tekovine nemacke klasicne foilozofije. Naravno, i one filozofije pre i posle nje, ali uporedjujuci je sa onim npr., posle, naprednijim, itd.

Znam da je takvima neshvatljivo, ali bi meni, recimo, Kant bio poprilicno nerazumljiv bez Fihtea, Selinga i Hegela i drugih, ne samo zbog tumacenja istog, vec i kritike .
I danas je poucno pogledati tumacenja i kritike ( ne samo za Kanta, dabome ) od strane savremenih filozofa. Na primer, Habermas je kod mene doprineo da nesto drugacije gledam na klasicnu nemacku filozofiju, ali , recimo i na Nicea.:) Agnes Heler, recimo, da drugacije razumem Habermasa, idt., itd.

Vaznost stalnog izucavanja pa i savremenih filozofa je neophodna i uvek se pokazuje kao plodonosna.

U tom smislu je Drakce u pravu, kada istrajava na insistiranju izucavanja savremene filozofije ( Vitgenstajna, Deride, Kolakovskog, recimo ), ali je opet potrebno poznavati onu filozofiju pre, kako bi se razumeo njihov doprinos.:)

Kod Ozimana i slicnih koji misle da svako moze da se bavi filozofijom bez izvesnog obrazovanja , pokazuju se posledice takvog pristupa. Nepoznavanje recnika filozofije, npr. je direktna posledica traljavog samoobrazovanja, udruzenog pritom sa nerealnim, neutemeljenim i nicim opravdanim preteranim egoizmom i zabludom da se sve zna i da je dugorocno obrazovanje ( narocito ono kroz institucije ) - nepotrebno !

To je pristup ,danas pomodnih , rijaliti soua ( Reality show ), i takvi filozofi bi bili prikladni da izlazu svoju filozofiju na raznim " ruzicastim televizijama " ( raznim farmama, parovima, itd., kao doprinos povecanju gledanosti ) , gde bi se iznosila ta tkz. filozofija za mase i delila neukima poput hleba. :)

Takve pristupe imamo razradjene danas, vec, kod istorije npr. ( gde razni metalostrugari nastupaju kao uvazeni akademici, i sl. ). :dash: Nazalost.
 

Back
Top