Kriminal je produkt jednog dela covekove prirode.
Teznja za slobodom i igranjem po svojim, a ne po definisanim pravilima, je usadjena u svakog od nas.
Mnogi se bave kriminalom zbog adrenalina, ne samo zbog zarade.
Kriminala ce uvek biti, koliko god da je drustvo bogato i da ima mogucnosti za lep posten zivot.
Ali svesti kriminal na nivo izuzetka a ne pravila, trebalo bi da bude cilj svakog drustva.
Kada posmatram situaciju ovde, ja je posmatram iz perspektive nekog ko je prvih 35 godina života proveo u Srbiji, video devedesete i svo zlo od tada na ovamo. I za mene je ovo ovde zemlja nenormalnih prilika, i kriminal bi mi bio bukvalno poslednja opcija kao nacin zarade, a mozda cak ni poslednja, jer ne vidim sta bi me nateralo da se bavim time kad na milion postenih nacina moze da se zaradi.
Ali to je moje vidjenje. Sa druge strane, nemam pojma kako ce moje dete sve to da gleda, kojim ocima, jer on je rodjen ovde, price o zlu u Srbiji devedesetih ce mu zvucati kao meni sto su zvucale price mog dede o WW2 - dakle neka daleka istorija mnogo pre mog rodjenja.
Mislim da zato mnogi klinci odavde vole da putuju u zemlje treceg sveta turisticki da bi videli i shvatili koliko im je, zapravo, dobro tu gde jesu