Pošto Maki je spominjao neke citate, pustimo da teolozi objasne neke. Nije ovo za laike.
U opisivanju Rahelinih teških trudova u Postanku 35,18 piše: “Kad se rastavljala s dušom – jer umiraše Rahela – nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva
Benjamin.” Tumačiti frazu “kad se rastavljala s dušom” kao da znači da je Rahelina besmrtna duša napuštala njezino tijelo dok je umirala, suprotno je
dosljednom učenju Starog zavjeta da duša umire s tijelom. Kako to s pravom ističe Hans Walter Wolff: “Ne smijemo propustiti zapaziti da nefeš [duša] nikad
nema značenje neuništive jezgre bića, nasuprot fizičkom životu, da bi bila sposobna živjeti kad je odsječena od života. Kad se govori o ‘rastavljanju’ (Post
35,18) nefeša od čovjeka ili njegovom ‘povratku’ (Plač 1,11), osnovna je misao konkretna činjenica da se radi o prestanku i obnovi disanja.”
Fraza “kad se rastavljala s dušom” po svemu sudeći znači “kad je prestajala disati” ili, mogli bismo reći, kad je posljednji put udahnula zrak.
Važno je zapaziti da se imenica “duša-nefeš” izvodi iz glagola istog korijena koji znači “disati”, “uzimati zrak”. Kad je Bog udahnuo dah života u čovjeka,on je postao živa duša, organizam koji diše. Odlazak daha života čini da osoba postane mrtva duša (“jer umiraše”). Stoga i Edmund Jacobs objašnjava:
“Odlazak nefeša je metafora za smrt: mrtav je onaj čovjek koji je prestao disati.”
Tory Hoff daje sličan komentar: “Konkretnom slikom odlaska daha tekst daje na znanje da je Rahela umirala dok je dala ime svom novoroñenom sinu.
Ona još nije bila mrtva u suvremenom smislu te riječi, ali je svakim trenutkom bila bliže smrti. Ona je gubila vitalnost nefeša koji je ruah [dah] održavao samo
toliko dok se uskoro ne rastavi od svog nefeš postojanja.” Zaključujemo da je rastavljanje s dušom metafora smrti, najvjerojatnije povezana s prestankom
disanja. Ovaj zaključak podupire drugi tekst u 1. o Kraljevima 17,21.22 koji ćemo sada istražiti.
Povratak duše. U opisu dogañaja kako je prorok Ilija uskrisio udovičina sina u Sarfati, u 1. o Kraljevima 17,20-22 čitamo: “Zatim se tri puta pružio nad
dječakom zazivajući Jahvu: ‘Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!’ Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša, i ono oživje.”
Moramo priznati da ovaj tekst, uzet sam za sebe, možemo uzeti kao potvrdu da smrću duša napušta tijelo i da se u ovom slučaju zahvaljujući Ilijinoj molitvi
vratila. Ovakav bi zaključak podupro vjerovanje da je duša besmrtna i da nadživljuje smrt tijela.
Tri glavna razloga čine da ovo tumačenje moramo odbaciti. Prvo, ni u ovom tekstu niti igdje u Bibliji nema nagovještaja da bi ljudska duša bila
besmrtna. Naprotiv, ustanovili smo da je duša pokretačko načelo života koje djeluje u tijelu dokle je god živo.
Drugo, u 17. retku smrt dječaka opisana je kao prestanak disanja: “U njemu nije ostalo daha.” Ovo pokazuje da je prestanak disanja uzrokovao
napuštanje duše-nefeša, pa je obnova disanja uzrokovala povratak duše. Kako to opisuje Edmund Jacobs: “U 1. o Kraljevima 17,17 nedostatak nešamaha
[daha] prouzrokovao je odlazak nefeša, koji se vraća kad prorok djetetu omogućuje ponovno disanje, jer samo je nefeš ono što živo stvorenje čini živim
organizmom.”Budući da je disanje vanjsko očitovanje duše, prestanak ili obnavljanje disanja uzrokuje odlazak ili povratak duše.
Treće, na hebrejskom 21. redak doslovce glasi: “Neka se djetetova duša vrati u njegove unutarnje dijelove.”
Ovako čitan redak pokazuje sasvim drukčiju konstrukciju teksta. U unutarnje dijelove vraća se disanje. Duša kao takva nikad nije povezana s nekim “unutarnjim” tjelesnim organima. Povratak disanja u unutarnje dijelove posljedica je oživljavanja tijela, ili, mogli bismo reći, tijelo ponovno postaje živa duša.
Basil Atkinson odlično zamjećuje da “pisac dušu nije smatrao pravim djetetom niti nositeljem njegove osobnosti. Dijete je ležalo mrtvo na krevetu i
duša se vratila djetetu. Ilija nije mislio niti izgovorio riječi koje ponekad čujemo na našim pogrebima: ‘Više ne mogu zamisliti da je ovdje.
Znači Maki kaže duša je besmrtna i onda čovjek nastavlja gore dalje živjeti (primjer Rahele) , ali onda u primjeru Ilijinom dijete koje uživalo gore kao besmrtna duša, vraća se dole živjeti na prljavoj zemlji da se opet razbol i umre, kao i slučaj Isusovog prijatelja Lazara. Jednostavno u primjeru Rahele može se reći - kad se Rahela rastavljala sa životom.