Комунситичке и четничке лажи

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nisi mi odgovorio na pitanje: "Šta je "celi svet" učinio da se preokrene tok ratnih dešavanja, da li je "celi svet" napravio odlučujuću prekretnicu ili "crvena aždaja"?".
Odlučujuća je bila bitka za Volgograd, tzv. Staljingradska bitka, to je bila prekretnica, a ne čišćenje severne Afrike i iskrcavanje u Italiji. Da je hteo "celi svet" bi iz Italije i kasnije iz Francuske krenuo i očistio Nemce iz zapadne Evrope, stigao bi do Berlina pre "crvene aždaje". Ali nije. Ne znam zašto nije, zašto li je "celi svet" pustio "crvenu aždaju" da sa istoka i juga pre njih stigne do Berlina kad su oni kao što ti reče već počistili Italiju i Nemce iz zapadne Evrope? 'Ladno su mogli, žmureći, jednom rukom, iz čučnja...:zcepanje:
Što se tiče legendarnih nas i ruske zime tu nemam šta da komentarišem, preporučio bi ti dodatnu edukaciju, eto uticaj ruske zime kod Volgograda nije više misterija, npr. imaš i na YouTube-u dokumentarce o istraživanjima koja su pokazala da je "crvena aždaja" imala bolje naoružanje, odeću, ishranu i brigu o obolelima i ranjenima (čak i vakcinu protiv zaraznih bolesti nepoznatu "celom svetu"), kad kažem bolje to znači primerenije ruskoj zimi. A isti ti istraživači iz "celog sveta" za razliku od glupandera poput Hitlera i ovih najnovijih, koji čak i Krstaricom haraju, nisu zanemarili glavni faktor, motivaciju, ne na ideološkoj ravni, nego na patriotskoj ravni. Dakle njasra o "crvenoaždajavosti" su to što jesu - žešća njasra... :roll:
Čišćenje Japana "celi svet" je izveo nakon pada Berlina i uništavanja nacizma, dakle to sve govori o sposobnosti "celog sveta" da sami na vreme odrade nešto... Osim toga u čišćenju Japana učestvovala je dobrim delom i "crvena aždaja", sovjetska i kineska. Kina je bila istovremeno i "celosvetska" i "crvenoaždajska" članica antihitlerovske koalicije.
Zanimljiva je i brojčana angažovanost, da ne govorimo o žrtvama rata, "celi svet" je tu iza "crvene aždaje", njen doprinos pobedi nad naci-fašizmom po tom pitanju niko zdrav iz "celog sveta" ne može da ospori, niti je to pokušavao ikada.
Da su nacistima bili neprijatelji samo komunisti i Jevreji ne bi "ceo svet" ustao protiv njih, osim kvislinga čiji potomci i privrženici danas kake o "celom svetu" i "crvenoj aždaji". Nacizam je bio najveće zlo u istoriji čovečanstva, upereno takođe protiv neistomišljenika, i demokrata i komunista, ali i drugih rasa, među njima i nas Slovena.
Ne dozvoli da gubim vreme crtajući ti, uči, čitaj, informiši se... :)

Pa rekao sam ti sta su Ameri i Britanci uradili. Pobedili su Japan i Italiju, a Japan nije bio nista slabiji od Nemacke. Jesu Staljingrad i Kursk prekretnice kad je Nemacka u pitanju, i niko "crvenoj azdaji" ne osporava pobedu u ww2(iako je bila vise splet srecnih okolnosti, nego vojne vestine, al ajde) ali uporedi kako su prosle drzave koje su oslobodili zapadni saveznici a kako su prosle one koje su oslobodili sovjeti. Evo ti pravi primer je Nemacka. Sta mislis sto su istocni Nemci bezali na zapad posle rata, pa su "crvene azdaje" morale da dizu berlinski zid? Sto zapadni Nemci nisu bezali iz zemlje iako je i zapadna Nemacka bila okupirana? U svim tim drzavama je umesto nacistickog dosao komunisticki okupator, i zato su sve te drzave bile u slivniku kad se sssr raspao. Sovjeti su upali u mandzuriju kad je Japan vec bio pobedjen a Kina nije bila komunisticka za vreme WW2, vec je to postala posle rata.
I jeste ceo svet ustao protiv nacizma, i jeste nacizam zlo, ali ne zaboravi da je ceo svet takodje uveo i sankcije i embargo Rusiji kad je pobedila oktobarska revolucija, dok nemackoj nisu uveli sankcije kad su nacisti dosli na vlast. Da je sssr kojim slucajem nekog napao posle oktobarske revolucije, i protiv njega bi ustao ceo svet.
 
Pa rekao sam ti sta su Ameri i Britanci uradili. Pobedili su Japan i Italiju, a Japan nije bio nista slabiji od Nemacke. Jesu Staljingrad i Kursk prekretnice kad je Nemacka u pitanju, i niko "crvenoj azdaji" ne osporava pobedu u ww2(iako je bila vise splet srecnih okolnosti, nego vojne vestine, al ajde) ali uporedi kako su prosle drzave koje su oslobodili zapadni saveznici a kako su prosle one koje su oslobodili sovjeti. Evo ti pravi primer je Nemacka. Sta mislis sto su istocni Nemci bezali na zapad posle rata, pa su "crvene azdaje" morale da dizu berlinski zid? Sto zapadni Nemci nisu bezali iz zemlje iako je i zapadna Nemacka bila okupirana? U svim tim drzavama je umesto nacistickog dosao komunisticki okupator, i zato su sve te drzave bile u slivniku kad se sssr raspao. Sovjeti su upali u mandzuriju kad je Japan vec bio pobedjen a Kina nije bila komunisticka za vreme WW2, vec je to postala posle rata.
I jeste ceo svet ustao protiv nacizma, i jeste nacizam zlo, ali ne zaboravi da je ceo svet takodje uveo i sankcije i embargo Rusiji kad je pobedila oktobarska revolucija, dok nemackoj nisu uveli sankcije kad su nacisti dosli na vlast. Da je sssr kojim slucajem nekog napao posle oktobarske revolucije, i protiv njega bi ustao ceo svet.

Nemam volje da se bavim upoređivanjem nacizma i komunizma.
Ni Jugoslavija nije bila komunistička za vreme rata, nego je to postala nakon rata, pa se ipak ubraja u zemlje koje su se borile uz "crvenu aždaju". Maoistička Crvena armija se borila protiv Japana za vreme drugog svetskog rata, čak i kao saveznica Kuomintanga, Kinezi su se borili zajedno protiv okupatora bez obzira na podele, a ne kao ove naše partizansko-četničke funjare koje su se rokale međusobno.
 
Čavoški i drugi u svom skorašnjem zahtevu za rehabilitaciju citiraju da je "У говору за
Нову 1943. годину Хитлер је рекао „да је рат у Африци изгубљен услед саботаже
свих комуникација преко Балкана."
To, međutim, nema nikakve veze sa Srbijom i četnicima, nego, na primer, sa rušenjem
mosta na Gorgopotamosu 25. XI 1942. Ničeg sličnog nije bilo u Srbiji u to vreme.
U Srbiji, u njenom najvećem delu, nakon gerilskih i frontalnih borbi iz 1941. vođenih sa
promenljivom umešnošću i uspehom, partizanska organizacija je u dubokoj ilegali. Sve
vreme do leta 1944. komunisti su pokušavali da ponovo uspostave organizaciju, da bi
ponovo počeli sa formiranjem ozbiljnijih jedinica.
Sve vreme do leta 1944. četnici su proveli pokušavajući da ih u tome spreče.
Nakon pada Italije komunikacije kroz Srbiju su za saveznike još više dobile na
strateškom značaju. One su povezivale dve nemačke armijske formacije - 2. oklopnu
armiju u NDH (i Crnoj Gori i Sandžaku) sa Armijskom grupom "E" u Grčkoj. Za sve
to vreme, u užoj Srbiji uglavnom nije bilo ni jedne nemačke borbene jedinice.
Postojala su dva alternativna plana savezničkog iskrcavanja na Balkanu: u Grčkoj, ili u
Dalmaciji. U prvom slučaju, komunikacije kroz Srbiju bile su od vitalnog značaja za
snabdevanje nemačke armije u Grčkoj, a u drugom za njeno izvlačenje iz Grčke i
suprotstavljanju invaziji u NDH.
Iako ovi planovi nikad nisu ušli u operativnu fazu, saveznička Komanda Srednjeg Istoka
pridavala je vrlo veliki prioritet kontroli nad ovim komunikacijama.
Svojim nepokolebljivim odbojnim stavom prema bilo kakvim dejstvima na ove
komunikacije, Mihailović je objektivno postao protivnik savezničkog ratnog napora
na Balkanu. Time su njegovi korpusi objektivno postali spoljna linija odbrane
nemačkih vitalnih komunikacija.
Zbog toga ga general Vilson u svom poznatom telegramu-ultimatumu od 9. XII
1943. upozorava:
"Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za
prevoz trupa i izdržavanje istih, nepodnošljiva je."
Ovo je dovelo do toga da je početkom 1944. Komanda Srednjeg Istoka (od 1944.
Komanda Mediterana) za jedan od svojih prioriteta proglasila jačanje i
snabdevanje partizanskih jedinica u Srbiji, na položajima sa kojih mogu ugroziti
moravsku i ibarsku komunikaciju.
Ovi zajednički napori NOVJ i saveznika doveli su do zajedničkog odgovora - niza
operacija pod nemačkom komandom od marta do avgusta 1944, u kojima su, pored
nemačkih, bugarskih, nedićevskih, ljotićevskih i RZK-jedinica, organizovano
učestvovale i glavne snage đenerala Mihailovića. Ovo naročito zbog toga što su one
na tom terenu predstavljale najznačajniju formaciju.
Na taj način se đeneral Mihailović sa svojim snagama i subjektivno svrstao protiv
saveznika, na stranu Hitlera.
Ova se linija sukoba kasnije samo produbila.
Mihailovićeve snage su predstavljale glavninu nemačke odbrane u zapadnoj Srbiji
septembra 1944.
Tokom novembra i decembra 1944 svojim bočnim dejstvima iz pravca Rogatice prema
Zvorniku i Tuzli znatno su olakšali izvlačenje nemačkog 34. armijskog korpusa sa
"kraljevačkog mostobrana" na Sremski front, gde su ove izvele poznate protivnapade 3. i
17. januara 1945.
Dakle, čak i kad ostavimo po strani nespornu kvislinšku delatnost četnika u Crnoj Gori,
Sandžaku i NDH, nema nikakve sumnje u to na čijoj strani i protiv koga se Mihailović
borio u ratu. U tome ništa ne mogu izmeniti pojedine slike ili fotomontaže.
Đeneral Mihailović borio se protiv Saveznika, a na strani naci-fašističke koalicije.
Građanski rat bio je apsolutno neizbežna posledica ovog njegovog opredeljenja.
Jedina njegova veza sa saveznicima bila je - i ostala - njegova želja da mu saveznici na
tanjiru donesu pobedu i vlast.
.................
 
opet kopiras postove od gorann2 sa bloga B92 :zcepanje::zcepanje:

http://blog.b92.net/text/8653/Istina je u imenima/

zato te sramota da postavis izvor...stavis citat, a bez izvora...:lol:

______________________

BITKA za Afriku bila je jedna od prekretnica Drugog svetskog rata. Specifičan geografski položaj uslovio je da Srbija u njoj ima značajnu ulogu. Tog položaja bile su svesne sve zaraćene strane: i saveznici, i Nemci, i srpski pokret otpora sa generalom Dražom Mihailovićem na čelu. U Bici za Afriku Srbi su uradili sve šta je trebalo. To su potvrdili svi istaknuti saveznički komandanti, ali i vođa Trećeg rajha Adolf Hitler, piše Miloslav Samardzić u poglavlju “Draža protiv Romela” u svojoj novoj knjizi “General Draža Mihailović i opšta istorija četničkog pokreta”.
Nemački firer, napominje, mnogo je polagao u ishod bitke za Suec, zbog čega je tamo i poslao Romela, zajedno s nekim jedinicama i sa najvećeg, Istočnog fronta. Kasnije, on je često pominjao bolan poraz u Africi, pa tako i u novogodišnjoj poruci 1944. godine, kada je rekao da je nemačka vojska poražena zbog "sabotaže i paralisanja od strane plutokratskih neprijatelja" (njegov termin za četnike, za razliku od “boljševičkih neprijatelja").

- Pravi uzrok teškoća u severnoj Africi i na Balkanu bili su, u stvari, uporni pokušaji sabotaže i paralisanja od strane plutokratskih neprijatelja. Njihove neprekidne sabotaže uspele su da zaustave snabdevanje u Africi i drugde, putem novih oblika pasivnog otpora, sprečavajući tako da naši vojnici, i italijanski vojnici koji su uz njih, dobiju materijal neophodan za vođenje borbe - prenosi “Njujork tajms” Hitlerovu poruku.

U pismu Musoliniju od 16. februara 1943. Hitler je stavio akcenat na prekid snabdevanja u Sredozemlju: "Krajnji neuspeh u mnogo čemu pobedničke ofanzive u Libiji protiv Engleza, nastupio je kao posledica nemogućnosti da se reši problem transporta između Italije ili Grčke s jedne strane i Tobruka i Mersa-Matruha s druge strane". U pismu Musoliniju od 19. maja iste godine, ipak, on je za poraz u Africi ponovo optužio "jugoslovenske bandite":
- Činjenica da mi nismo uspeli da obezbedimo dotur pomoći za severnu Afriku dovela je do naše katastrofe. Ako se banditizam i cela "komitadzijska atmosfera" odmah i nemilosrdno ne unište, takva će se situacija svakako ponoviti. Ako se red ne vaspostavi na području Jugoslavije, desiće se kriza isto toliko teška kao ona u severnoj Africi.

SVE dok je trajala Bitka za Afriku, u Dražin štab na
Sinjajevini, nastavlja Samarxić, stizale su poruke istaknutih savezničkih ličnosti.


General Žiro, komandant trupa u severnoj Africi, obavestio je 11. novembra Dražu da je ponovo stupio u borbu "protiv naših zajedničkih neprijatelja". Uz izražavanje "najdubljeg divljenja", on je podsetio na "tradicionalno bratstvo po oružju koje vlada između francuske vojske i Vaše vojske".

I načelnik britanskog generalštaba, general Alan Bruk,
uputio je 1. decembra čestitku povodom dana ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. Pominjući zasluge "nepobedivih četnika", obratio se lično Draži: "Uveren sam, gospodine ministre, da će uskoro doći dan kada će sve naše snage moći da budu ujedinjene u jednoj slobodnoj i pobedničkoj Jugoslaviji; dan kada će neprijatelj, protiv koga se zajednički
borimo rame uz rame, biti satrt zauvek".

Državni sekretar SAD Samner Vels, na pitanje jugoslovenske vlade kako vlada njegove zemlje gleda na pokret generala Draže Mihailovića, nedvosmisleno je odgovorio u pismu od 4. januara 1943:
- Vlada Sjedinjenih Američkih Država ima potpuno poverenje u patriotizam generala Mihailovića i veliko divljenje za veštinu, istrajnost i hrabrost sa kojom on i jugoslovenski patrioti okupljeni oko njega nastavljaju borbu za oslobođenje svoje zemlje. Mi smatramo da vojna akcija na koju se pozivate predstavlja činjenicu u orijentisanju vođstva rata od strane ujedinjenih naroda protiv osovine.

General Ajzenhauer, u svojstvu komandanta svih savezničkih snaga u severnoj Africi, poslao je Draži 13. januara 1943. godine sledeći telegram:
- Američke oružane snage u Evropi i Africi pozdravljaju svoju braću po oružju, odlične i hrabre jedinice pod vašom odlučnom komandom. Ti junački ljudi koji su pristupili vašim redovima, u svom zavičaju, da bi neprijatelja izgnali iz otadžbine, bore se s punom odanošću i samopregorom za zajedničku stvar ujedinjenih naroda. Neka bi im ta borba donela potpun uspeh.

VOĐA francuskog pokreta otpora, general De Gol, odlikovao je generala Dražu Mihailovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
- Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otaxbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.

U vreme Bitke za Afriku, dok su hiljade Srba ginule u okviru koalicije zvane zapadni saveznici, od pokreta otpora drugih evropskih naroda angažovanje nije ni traženo. Štaviše, Francuzi, Turci, Švajcarci, Šveđani, Norvežani, Danci, Belgijanci, Španci i Portugalci su dostavljali Hitleru sve što je zahtevao kako bi mogao da nastavi rat.
Vodeće sile koalicije, Velika Britanija i SAD, garantovale su da nesebično angažovanje četnika pod komandom generala Draže Mihailovića neće biti zaboravljeno u sledećoj fazi ovog velikog rata...

PARČE PO PARČE
SVOJ poraz u Africi Romel je objašnjavao “katastrofalnim stanjem” snabdevanja. “Bilo je očigledno da će nas Britanci uništiti parče po parče, pošto smo, u stvari, bili nesposobni da se krećemo bojištem”, rekao je Romel.
Britanska vojska imala je zaobilazan, ali siguran put snabdevanja: oko Afrike i Sueckim zalivom. Leta 1942. njihovo vaduhoplovstvo ponovo je ovladalo Sredozemljem, tako da su Ajzenhauer i Aleksander imali neiscrpne zalihe.
S druge strane, više od polovine ratnog materijala za Romela potpopljeno je u Sredozemnom moru. Krajem avgusta on je očekivao 5.000 tona benzina. Na brodove u grčkim i italijanskim lukama, pak, ukrcano je 3.000 tona, a do Afrike je stiglo samo 400 tona benzina.
 
Poslednja izmena:
General Ajzenhauer, u svojstvu komandanta svih savezničkih snaga u severnoj Africi, poslao je Draži 13. januara 1943. godine sledeći telegram:
- Američke oružane snage u Evropi i Africi pozdravljaju svoju braću po oružju, odlične i hrabre jedinice pod vašom odlučnom komandom. Ti junački ljudi koji su pristupili vašim redovima, u svom zavičaju, da bi neprijatelja izgnali iz otadžbine, bore se s punom odanošću i samopregorom za zajedničku stvar ujedinjenih naroda. Neka bi im ta borba donela potpun uspeh.


Monday, Jan. 25, 1943
In a Noble Spirit
The words were those of Lieut. General Dwight Eisenhower. But they were not released by Eisenhower's G.H.Q. in North Africa. They were not released by the U.S. War Department. They were released in London by the Yugoslav Government in Exile. Eleven days after New Year's, the Yugoslavs announced that Eisenhower had sent a New Year's greeting to General Draja Mihailovich:
"Your immortal warriors, united on their mother soil and determined to drive out the invaders in a noble spirit of sacrifice, serve the common cause of the United Nations."
General Eisenhower's words accorded with the view that most Americans held of General Mihailovich. But the message also placed General Eisenhower squarely on the painful, baffling Yugoslav political scene—a scene where General Mihailovich's Serb Nationalists are still at odds with Partisan Serbs, Croats, Slovenes (TIME, Dec. 14, Jan. 11). It was by no means certain that the U.S. Government knew enough about the complexities of the scene to justify a clean-cut commitment.



• Find this article at:
http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,850244,00.html
 
VOĐA francuskog pokreta otpora, general De Gol, odlikovao je generala Dražu Mihailovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
- Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otaxbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.

Working with the French resistance and supporters in France's colonial African possessions after the Anglo-U.S. invasion of North Africa in November 1942, de Gaulle moved his headquarters to Algiers in May, 1943. He became first joint head (with the less resolutely independent General Henri Giraud, the candidate preferred by the U.S.) and then sole chairman of the French Committee of National Liberation.[21]

u maju je stigao u alzir, pa nije mogao da ga odlikuje , ili da mu cita hvalospeve u februaru...

. U svojim Ratnim memoarima sam je de Gaulle zapisao: "Dodijelio sam Mihailoviću ratni križ u veljači 1944. godine" "dao sam javno saopćenje u vezi s tim kako bih ga (Mihailovića) ohrabrio u trenutku kad mu je tlo izmicalo pod nogama" (tom II, str. 203).
Suradnici Instituta Charles de Gaulle u Parizu nisu uspjeli naći tu "citaciju" među aktima Slobodne Francuske koji su službeno potvrđeni poslije rata. Po tome bi se moglo zaključiti da je završila među odlukama koje komisije za odlikovanja nisu prihvatile. Maurice Couve de Murville, ministar vanjskih poslova u de Gaulleovoj vladi, kojeg sam zamolio da potvrdi je li tekst napisao sam general (što se, sudeći po stilu, čini vjerojatnim), izjavio je diplomatski da je to "vjerojatno ali ne i očito". Slično sam mišljenje čuo i od Bernarda Tricota, dugogodišnjega suradnika generala de Gaullea i jednoga od voditelja spomenutoga Instituta.

iz: "De Gaulle -Tito - Mihailović Povijest i mit" Predrag Matvejević
 
Poslednja izmena:
Ordenje je tamo gde im je mesto :D

2V.jpg
 
Sto se tice pominjanja Koste Cavoskog, dok ti ovde mlatis praznu slamu, i kopiras postove blogera gorann2:lol:, bez izvora, u najbednije propagandne svrhe, zagovornici Drazine rehabilitacije iznose nebrojene dokaze pred Okruzni sud u Beogradu :D

Drazina rehabilitacija i ponistenje presude staljinistickog procesa, pitanje su vremena (dana). Ti to znas i ne mozes nista da uradis povodom toga, zato ti ne preostaje nista drugo nego da se grcis po forumima, dolazeci u situaciju da te ljudi ismevaju :D
 
Sto se tice pominjanja Koste Cavoskog, dok ti ovde mlatis praznu slamu, i kopiras postove blogera gorann2:lol:, bez izvora, u najbednije propagandne svrhe, zagovornici Drazine rehabilitacije iznose nebrojene dokaze pred Okruzni sud u Beogradu :D

Drazina rehabilitacija i ponistenje presude staljinistickog procesa, pitanje su vremena (dana). Ti to znas i ne mozes nista da uradis povodom toga, zato ti ne preostaje nista drugo nego da se grcis po forumima, dolazeci u situaciju da te ljudi ismevaju :D

Žalosno je što današnja Srbija na bilo način priznaje odluke komunističkih sudova iz tog vremena.Bilo bi mnogo bolje da je skupština jednom opštom deklaracijom obesnažila sve odluke te vrste.
 
Та разлика им није давала одрешене руке да чине све оно што су чинили после рата на рачун прљаве борбе у рату, због које смо постали најгори народ у демократском свету. Не може се правдати комунистичка борба против југлословенске војске у отаџбини зато што су се Срби по Босни, Далмацији, Лици и Кордуну приклањали Немцима и Италијанима да спасе своје животе и животе својих фамилија. Послератни терор за утврђивање и одржавање власти је терор смишљен и планиран. Зато се тај терор не може бранити нити правдати са било каквим народним или четничким поступком у рату, нити антифашистичком борбом. Александар3 је добро уочио да су комунисти узурпирали све ради једног јединог циља, власти. То им нико не спори, и по револуционалним нормама имали су право на то. Оно што је спорно, и што не могу са ничим оправдати је њихово понашање по доласку на власт. Више су они побили ради власти поданика Краљевине Југославије после рата него све такозване фашистичке формације за време рата, укључујући и Немце и Италијане. Све под паролом борбе против фашизма.

Oduvek sam ima neke "simpatije" prema cetnicima zbog djeda ali vidim da uopste nema razlike izmedju te dve frakcije. Pravdas tu fasiste i navodis kako su partizani pobili vise Srbe sto uopste nije tacno. Tvrdis kako su partizani ovo ono a kako onda objasnjavas primere gde su se braca borili jedan protiv drugog a bilo ih je na hiljade.

Vecina se prikljucivala vojski koja je prolazila i uopste im nije bitno da li su to komunisti ili monarhisti. I cetnici i partizani su SRBOUBICE i to treba tako da stoji ...... Jer svako ko zbog vlasti digne pusku na svoj narod ne zasluzuje postovanje i podrsku .....
 
Pa rekao sam ti sta su Ameri i Britanci uradili. Pobedili su Japan i Italiju, a Japan nije bio nista slabiji od Nemacke. Jesu Staljingrad i Kursk prekretnice kad je Nemacka u pitanju, i niko "crvenoj azdaji" ne osporava pobedu u ww2(iako je bila vise splet srecnih okolnosti, nego vojne vestine, al ajde) ali uporedi kako su prosle drzave koje su oslobodili zapadni saveznici a kako su prosle one koje su oslobodili sovjeti. Evo ti pravi primer je Nemacka. Sta mislis sto su istocni Nemci bezali na zapad posle rata, pa su "crvene azdaje" morale da dizu berlinski zid? Sto zapadni Nemci nisu bezali iz zemlje iako je i zapadna Nemacka bila okupirana? U svim tim drzavama je umesto nacistickog dosao komunisticki okupator, i zato su sve te drzave bile u slivniku kad se sssr raspao. Sovjeti su upali u mandzuriju kad je Japan vec bio pobedjen a Kina nije bila komunisticka za vreme WW2, vec je to postala posle rata.
I jeste ceo svet ustao protiv nacizma, i jeste nacizam zlo, ali ne zaboravi da je ceo svet takodje uveo i sankcije i embargo Rusiji kad je pobedila oktobarska revolucija, dok nemackoj nisu uveli sankcije kad su nacisti dosli na vlast. Da je sssr kojim slucajem nekog napao posle oktobarske revolucije, i protiv njega bi ustao ceo svet.

Ajde ti uporedi kako su Rusi prosli od tih Nemaca a kako su prosli Ameri i Britanci .....
 
Nemam volje da se bavim upoređivanjem nacizma i komunizma.
Ni Jugoslavija nije bila komunistička za vreme rata, nego je to postala nakon rata, pa se ipak ubraja u zemlje koje su se borile uz "crvenu aždaju". Maoistička Crvena armija se borila protiv Japana za vreme drugog svetskog rata, čak i kao saveznica Kuomintanga, Kinezi su se borili zajedno protiv okupatora bez obzira na podele, a ne kao ove naše partizansko-četničke funjare koje su se rokale međusobno.

E brate moj zaboravijo da kazes da su i jedna i druga strana ostavili oruzije i ljudstvo za kasnije. Kinezi su cekali da SAD to sprema. Jedino su se nacionalisti borili kad drugacije nije islo.

Inace si u pravu. Cetnici i Partizani to je proslost sad idemo prema buducnosti
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top