Koga nema,bez njega se moze!

u ljudskoj prirodi je da misli da sa pocetkom njegove patnje prestaje sve. sve staje i postoji samo on i njegova patnja. to je tako normalno. onda se jednog jutra probudi i shvati da je svanulo uprkos njemu i njegovom bolu. shvati da se drugi ljudi i dalje smeju, placu, opijaju, kasne na posao. shvati neumitnost vremena. shvati da nije centar sveta. shvati da je samo cestica u kosmosu. shvati da sve ima neki visi smisao, a da to nije on sam i njegove egocentricne zelje. tada prestaje da bude beba okrenuta sebi i svojim porivima. tada se osvrne oko sebe po prvi put. ljudi disu. oluje ruse, ljudi grade. pozari divljaju, neko se vencava neko pokopava neko radja po prvi put. zivot tece. hteli mi to u nekim situacijama beznadja, ili ne. i bez nas, i sa nama, zivot tece..........
 
Pa vidish...Puno je proshlo od tada...
Vishe ni nismo zajedno...
Mirili smo se...ali opet...nishta...
Jednom pokidano, sto puta sastavljeno- josh se lakshe prekine...
D'oh!
Mislim, izdeshavalo se meni svashta josh od tada, ali opet, i posle tog nekog vremena... ja sam se vratila na njega ;)
 
Posle nekog vremena naucis onu razliku izmedju drzanja za ruku i okidanja duse, naucis da ljubav ne znaci oslanjanje,a drustvo bezbednost i pocnes da ucis da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obecanja,pocnes da prihvatas poraze dignute glave i otvorenih ociju,smireno kao odrasli, a ne ocajno kao dete,naucis da gradis svoje puteve u sadasnjosti,jer je tlo sutrasnjice i suvise nesigurno za planiranje,posle nekog vremena naucis da sunceva svetlost opece, ako je ima previse,zato sadi svoju bastu i ukrasavaj svoju dusu, umesto da cekas da ti neko drugi donese cvece.I onda naucis da zaista mozes da izdrzis, da zaista imas snage i da mnogo vredis....

E,sad ja kapiram da je ovo skroz tacno i da se stvarno treba posvetiti nekom dubljem razmisljanju o ovome i bice lakse, misslim bar je meni lakse kad god procitam ovo!
Mislim nije za dzabe receno "KOGA NEMA,BEZ NJEGA SE MOZE!",zar ne???
I mora da se pusti bol da sam iscezne jer nekad mora da se pati...Samo tako cemo biti srecni;)

Ma, kad sve to, gde, na kojoj planeti?
je l kad omatoriš ili kad oguglaš?
je l kad dođeš dotle jel ti tad više nije ništa važno, je l zaljubljenost tada nestaje ili samo postaje beznačajna?
i ako je beznačajna koji će mi đavo, kad mi se promenio odnos prema tako uzvišenoj lepoj i bolnoj stavki u mom životu???
 
Ma, kad sve to, gde, na kojoj planeti?
je l kad omatoriš ili kad oguglaš?
je l kad dođeš dotle jel ti tad više nije ništa važno, je l zaljubljenost tada nestaje ili samo postaje beznačajna?
i ako je beznačajna koji će mi đavo, kad mi se promenio odnos prema tako uzvišenoj lepoj i bolnoj stavki u mom životu???

Shta hocesh da kazhesh?
Da treba da pustish da te boli i da se ne borish sa tim?
Mislim da je ipak bolje da se ne zaljubish uopshte..
Nemam pojma...
Nisam bash najbolje skapirala?! :shock:
 
E, ma, bre, ja sam u stvari stvarno jedna mala glupachica...
Ne, realno, ovo jesu uzhasne stvari za mene, mislim shta mi se sve deshava, ali opet ja sam ta koja 'te gluposti' treba nekako da izbrishe, a ne da im se vraca, po tragu-kako sam rekla :)
Samo, mislim da su problemi ove vrste sastavni i nezaobilazni deo zhivota, jedino shto postoje ljudi koji znaju kako da se olakshaju, a ja vishe ni tako da se snadjem.
Chudan je put sudbine....
A tragovi me vode ka starim glupostima ili chak novim i gorim :)
 
auuu, sročila, nema šta... ne pitaj... OVO-ono... sad još ako te isprozivam za pleonazmatičnu glupačicu, ima da me se odrekneš preko Ivice i Marice, časopisa za zaturene mrvice :)

Jedino ako sama nijesi njegov urednik, pa ne dopustiš da ode u šLJampu :)
 

Back
Top