NovaIsta
Legenda
- Poruka
- 51.033
u ljudskoj prirodi je da misli da sa pocetkom njegove patnje prestaje sve. sve staje i postoji samo on i njegova patnja. to je tako normalno. onda se jednog jutra probudi i shvati da je svanulo uprkos njemu i njegovom bolu. shvati da se drugi ljudi i dalje smeju, placu, opijaju, kasne na posao. shvati neumitnost vremena. shvati da nije centar sveta. shvati da je samo cestica u kosmosu. shvati da sve ima neki visi smisao, a da to nije on sam i njegove egocentricne zelje. tada prestaje da bude beba okrenuta sebi i svojim porivima. tada se osvrne oko sebe po prvi put. ljudi disu. oluje ruse, ljudi grade. pozari divljaju, neko se vencava neko pokopava neko radja po prvi put. zivot tece. hteli mi to u nekim situacijama beznadja, ili ne. i bez nas, i sa nama, zivot tece..........